Nachtfresser

Baš zgodan češki izraz za glavni kolodvor. Blizu je mog praškog udomišta, a i Billa ima dućan pa mi i služi za nabavku osnovnih potrepština te sam eto za kraj kad me već tresu putna nervoza i povratni nespokoj napravio par fotografija. Nikad se s većom ljutnom prisilno nisam vraćao. U domovini ni drugaricu ni mene ne čeka ništa dobro. Nade nema jer su karte tako posložene da smo tamo jednostavno autsajderi u pedesetima. Onima što savjetuju da počnem ispočetka tamo gdje mi je bolje, šaljem sve najljepše domaće psovke, njemu i obitelji, u domovini još uvijek imam krov nad glavom.
Sad znam da mi je najveća greška bila kad sam devedesete u najboljim godinama odbio posao u Njemačkoj, bio sam razmažen, nije bio Berlin i nije bilo puno radno vrijeme, tu razmaženost sam eto skupo platio za razliku od onih koji su herojski pobjegli od tog jebenog rata i poslije se trijumfalno vratili nakon pobjede Hrvatske po njihovoj mjeri.
A ništa, ako meni ne može biti dobro, a umijem i štoviše među najboljima sam bio u za domaju nevažnim vještinama, iskušat ću i umijeće zagorčavanja života dobitnicima, možda mi se potrefi kao što su mi se na kraju potrefile starke u prejebenoj akciji.
Nisam više ni u konzumu pacer.
p.s.
Kako ispunjavam želje, u drugom djelu posta je ručak s jednim od praških specijaliteta, vidim da taj ovdje jako dobro ide