Naš drugar i praški domaćin Luka ima zanimljiv posao, pomaže studenticama i ima pri montaži snova, odnosno prvih filmova. Trenutno škola radi 24 sata dnevno tako da smo ga logično družeći se otpratili i na radno mjesto.
Naravno sve je počelo ručkom, nakon kraćeg vijećanja odlučili smo slijediti prijedlog blogera Bocaccia, pronašli prvo adresu pa i mjesto uostalom u blizini naše praške rezidencije, no na tom broju pasaži s trgovinama, doduše i jedan restorančić no ne taj.
Srećom u blizini smo imali adekvatnu alternativu, izuzetna hrana po pristupačnim cijenama. Tako smo si neočekivano u miksu sa žara mogli priuštiti i rumeni biftek, najeli smo se nas troje za cijenu po kojoj bi kod nas dobili jedva komad već spomenutog, a i Jin se zabavio jednom rubnom žilicom.
U filmskoj školi izuzetna atmosfera, zaključana tiha oaza u centru grada, unutar tog prostora užurbanost, kreativna nervoza, korištenje zanimljivih kompjutorskih tehnika za zgotovljavanje umnog produkta. I Jin je našao tu prijateljicu Ritu, s kojom se lijepo igrao,a čijeg gazdu nismo upoznali, te kojeg tamo bije zanimljiv glas, popravljača kardinalnih grešaka, ono kad studenti u stvaralačkom žaru jednim potezom uspiju sve upropastiti ili se to tek tako u trenutku čini, znalac često nađe neku skrivenu fintu za spašavanje izgubljenog.
p.s.
U pravu ste, na jednoj fotki Luka namjerno pozira, pokazao nam je povijesno mjesto, tu je sjedio za vrijeme studija
|