Nachtfresser

Danas sam planirao nemoguću misiju, probati u devet ujutro propješačiti što veći dio Rijeka počev od Pećina krečući se koliko je to moguće uz more. Katastrofa, svugdje prepreke, a najgore su prepreke u vidu velikih ograda sa zarđalim bravama koje se očito samo s dinamitom mogu otključati. Užasno mučno, neke ograde se mogu uz izvjesni rizik zaobići i dospiješ na teritorij o kojem nitko ne brine, najbolje je bilo kad sam na jednom mjestu skliznuo i gotovo pao na dobro skrivenu plažu, i vidi vraga, omeo tamo u zabavi jedan dobro skriveni par. U jednom momentu sam shvatio da je vrag odnio šalu i popeo se preko privatnih prosvjeda na cestu nešto prije hotela Jadran. Svugdje su oznake za oštre pse al ovaj put srećom psa nisam vidio.
Hotel Jadran je meni sad jako lijep hotel izrazito povoljno smješten, tik uz more. Na hotelskoj plaži sad već nešto prije polne jedna gošća kojoj zbilja ništa ne fali osim nepozvanog fotografa koji iza ograde zumira. Tako se već da, meni ne bi falilo nikakvo Zrće.
Doma radim kasni dotučak uz bolesnog prosvjednika koji štrajka glađu zbog uskraćivanja jaja. Ipak dok mu se dupe ne oporavi, a dobro je stradalo zbog njegovog toleriranog gurmanluka, vlast je neumoljiva. Samo pseća hrana, ona zdrava i malo pasjeg života, valja nam se svima navikavati da će biti sve gore.