Nakon što sam počeo grubo griješiti u pravljenju programa, a vani je sunce izazivalo, zbrisali smo u Gorski Kotar. Prvo naravno ručak, veprić u fužinskoj Volti. U iščekivanju jedna fotka, tek tako...
Zatim odlazimo nahraniti vjernog gladnog prijatelja.
Povratak ka leglu obveza.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!