Evo vratih se s otoka i da parafraziram levanticu, gol, bos i prljav jurim u nove radne pobjede. Nema ovaj put puno fotki, odmah riknula baterija, prilažem samo moju ružnost i kao protutežu jednog glumca.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!