Nachtfresser

Danas pišem nešto ranije nego uobičajeno, večeras idem na prvu od tri maturalne zabave ovaj vikend. Prošao sam razne faze razmišljanja o tim zabavama. Kao maturant sam prezirao taj «izum čaršijskog duha». Mislim da sam na svojoj zabavi ostvario nedostižan rekord u ispijanju piva, kolega tvrdi da je bilo dvadeset i tri dok je on mogao brojati, a ja sam još i nastavio, bilo je planiram da izrecitiram par svojih pjesama, na kraju je prijatelj čitao i to kažu jako dobro, tako da me zamjenjivao i na sljedećim čitanjima poezije. Kao profesor početnik sam bio izrazito protiv, dok me filozofica S. P. S., na jednoj maturalnoj zabavi, prvi put argumentima pobjedila u polemici. Doduše imali smo samo dvije polemike, druga je bila o njezinoj tezi da je techno punk našeg vremena, mislim da je shvatila da ni ona ne može braniti tako nakaradne teze. Sad, ako me pozovu na vrijeme (ne zadnji dan), odlazim iz poštovanja prema onima, koji su me zvali, ma što ja mislio o narodnim veselicama. Znaju se dogoditi i lijepe stvari, kao prije par godina, kad je nakon silnih poskočica, kola i ruži hrvatskih,jedna maturantica izašla na pozornicu s gitarom i, kao što je rekla, otpjevala «Hotel California» samo za prof. Nachtfressera ;).