Na Kubi su samo obrazovanje, zdravstvo i naravno glazba, neupitno, na razini takozvanog slobodnog svijeta. Ponekad se tako upitam, zašto se godinama zalažem za jačanje tkz. demokratskih standarda. Sloboda, za što?
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!