Nachtfresser

Vlakovanje

Zadnji sam put, ne računajući putovanja za Berlin i Hamburg, vlakom putovao prije pet godina i zakasnio na sastanak i popizdio i sjebao si dan. Više nitko normalan uz sve te autoputeve, kojima se najmanje dva put brže stiže, ne putuje vlakom. Jučer sam se ipak odlučio za tu avanturu. Problem hrane za jutarnju vožnju sam brzo riješio, sendvič keksi s čokoladom između, za piće se već bilo teže odlučiti. Ja ustvari godinama pijem isključivo stopostotni juice ujutro i pivo popodne i navečer (i noću ;). Za žeđ nemam alternativu u trenucima kad ne smijem piti pivo. Obično uzmem mineralnu od pol litre, ovaj put sam se odlučio za coctu, piće mog djetinstva, koju valjda odonda nisam ni pio. Vlak je bio skoro prazan, imao sam svoj kupe, pa sam nakon niza duhovnih vježbi uspio zadrijemati. Probudila me žeđ i imao sam što vidjeti, ispred mog kupea je pušila cura u dobro zategnutim trapericama. Nasmiješio sam se sjetivši se da je prije pet godina samnom u kupeu sjedila slična djevojka identične marke traperica – beneton, u tih pet godina ni na jednoj osobi nisam vidio traperice te marke. Jedina razlika je bila što me prije pet godina cura bijesno pogledala osjetivši da je snimam pogledom dok vadi sendvič iz torbe, ova se osjetivši moj osmijeh nasmješila i vratila u svoj kupe. Cocta mi je odlično legla.
Nakon petosatnog sastanka obišao sam Velegrad na standardni način. Glavni trg, onaj jahača na konju, uređen je na tako seljački način, da je velika sreća da ništa taj dan još nisam jeo. Na spitzi nitko zanimljiv, mogao bih možda izdvojiti jednog zanimljivo našminkanog darkera, al ja sam još uvijek hetero ;). U importaneu sam pojeo odličan burek s mesom, a onda ritualno na klupici na glavnom kolodvoru popio konzumovo pivo. Uvijek kad odem u velegrad tamo na zraku poput klošara popijem barem jedno pivo, volim piti dok pored mene ljudi užurbano prolaze, a vlakovi dolaze i odlaze.
Na povratku sam opet bio sam u kupeu. Nekad sam uvijek boravio u vagon restoranima, ovaj put sam pijuckao sam...
- 14:40