Molitveni vijenac Kraljice obitelji
31.01.2009., subota
Duhovo naoružanje kršćanina - 217. dan Pavlove godine .........................Viteška borbena oprema " Ja, Pavao, osobno, zaklinjem vas krotkošću i blagošću Kristovom; molim vas ja - "koji sam "malodušan" kad sam "među vama", a koji sam "odvažan prema vama" kad sam "daleko" - učinite da se ne budem morao, kada budem kod vas, pokazati odlučnim s onom odlučnošću s kojom mislim nastupiti protiv nekih koji krivo drže da mi postupamo na tjelesan način. Iako, naime, živimo u tijelu, ne borimo se na tjelesan način. Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga i zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu" (2 Kor 10, 1-6) Prvi prigovor Pavlovih protivnika bio je da je Pavao je slabić, koji pokazuje hrabrost samo kad je daleko, ali suočen licem u lice, on je kukavica. K tome živi po tijelu tj. po slaboj ljudskoj naravi slijedeći njezine osjećaje i poticaje i zato ga se ne treba bojati niti uzimati ozbiljno. Međutim, Pavao upozorava da oružje, kojim se on bori, ima božansku snagu i da može uništiti sve i svakoga tko se suprotstavi Božjoj mudrosti. A kakvo je bilo to "duhovno oružje" s božanskom snagom, s kojim se Pavao borio protiv svojih neprijatelja, čitamo u njegovoj poslanici Efežanima: "Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite." (Ef 6,10) Dakle: opasač od istine, oklop pravednosti, obuća spremna za širenje evanđelja mira, štit vjere, kaciga spasenja, mač Duha tj. Riječ Božja, molitva i prošnja u svakoj prigodi........ ................................To je oprema s kojom se pobjeđuje! Gdje se ta oprema može nabaviti? |
30.01.2009., petak
Novostare optužbe na Pavlov račun -216. dan Pavlove godine ............."Pismo se ne može dokinuti " (Iv 10,35) U ovoj poslanici (2. Korinćanima), koju nazivaju i poslanicom Pavlovih muka, Pavao većim dijelom brani sebe, svoju službu i apostolsko poslanje, dano mu od samog Isusa. Najviše su ga napadali tzv. judaizanti, a to su bili pokršteni Židovi, koji su tražili od kršćana da vrše starozavjetne obrede i naročito da izvršavaju propise u vezi obrezanja. Pavlov stav u vezi Zakona bio je potpuno drugačiji: od samog početka, on je smatrao i propovijedao da se vršenjem Zakona čovjek ne opravdava, nego da čovjeka spašava samo Isus Krist i vjera u Isusa Krista bez obdržavanja Zakona. U prvim poglavljima poslanice Pavao je uspio s Korinćanima postići ne samo primirje, jer su ga optuživali i napadli, nego i razumijevanje. Oprostio im je uvrede i opet uspostavio odnos oca i djece. Nakon što u 8. i 9. poglavlju govori o skupljanju milodara za siromašnu Jeruzalemsku Crkvu, u 10. poglavlju naglo opet započinje pravi rat sa svojim protivnicima. To je doista iznenađujuće nakon svih onih prijašnjih pomirljivih tonova punih ljubavi. Zbog te nelogičnosti u Pavlovom razmišljanju i pisanju, neki biblijski stručnjaci smatraju, da ti dijelovi, premda potječu od Pavla, pripadaju nekim drugim njegovim spisima, ili možda onim izgubljenim poslanicama, koji su naknadno spojeni zajedno, kada su se prikupljale Pavlove poslanice. Drugi opet tu "nelogičnost" u pisanju pripisuju činjenici da su se u ono vrijeme poslanice pisale kroz dugo vremensko razdoblje, u kojem se je i situacija u Korintu mijenjala. Nakon prvotnog razriješenja napete situacije, do Pavla su doprijele druge vijesti, prema kojima u Korintu protivnici ponovno teško ocrnjuju Pavla i njegovu službu. I zato Pavao u ovim zadnjim poglavljima (10 - 13) kreće u konačni obračun s njima. Brani se i uzvraća udarce. Sve ovo napisano možda izgleda nevažno i nepotrebno da se o tome piše. Međutim, sve postaje razumljivije i drugačije, kad se otvori Sveto Pismo i počne čitati poslanicu. A o novostarim optužbama na Pavlov račun i o njegovim odgovorima klevetnicima pisat ću sutra. |
29.01.2009., četvrtak
Spasonosna vrijednost milostinje - 215. dan Pavlove godine ....................Mnogi ostaju praznih ruku................. Kad govori o milodarima koje su crkve skupile za jeruzalemske kršćane, Pavao ponosno spominje "veliku svotu" i dar koji je "obilat i velikodušan, a ne škrtarenje". To su kršćani! Zadovoljan dobrim odazivom, Pavao u nastavku poslanice obrazlaže, koja je korist i duhovni plod darivanja: Primatelji pomoći "pokrpat će" darom svoju oskudicu, ................................- uzdizat će hvale Bogu zbog primljenog dara, ............................... - moliti će za svoje darivatelje. A velikodušni darivatelji mogu računati na svaku vrstu Božje milosti, jer svako darivanje više obogaćuje onoga koji daje, nego onoga koji prima: "Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer "Bog ljubi vesela darivatelja". A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo, kao što stoji pisano: "Razdijeli, dade siromasima; njegova dobrotvornost ostaje zauvijek." Onaj koji daje sijaču sjeme, dat će i kruh za hranu. On će umnožiti vaše sjeme i učinit će da uzrastu plodovi vaše pravednosti; tako ćete postati bogati u svemu (2 Kor 9,6 -11)za svaku darežljivost......." Bog se u darežljivosti ne da nadmašiti! |
28.01.2009., srijeda
Kršćanska darežljivost i uzajamno pomaganje - 214. dan Pavlove godine Kršćane ne bi trebalo poticati na radosno i širokogrudno darivanje. Kršćanska darežljivost treba biti odgovor na dar, što nam ga je Gospodin Isus pružio darivajući se nama: "Ta poznato vam je milosrđe ...Gospodina našega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom. Nije nakana da se drugima pomogne, u sadašnjoj prigodi neka vaš zemaljski suvišak a vi zapadnete u nevolju, već da bude jednakost: priteče u pomoć njihovoj oskudici, da bi i njihov duhovni suvišak pritekao u pomoć vašoj oskudici, kako bi zavladala jednakost, prema onome što stoji pisano: "Tko je mnogo skupio, nije mu preteklo, a tko je malo skupio, nije mu nedostajalo." (2 Kor 8, 7-15) Isus je sam za sebe odabrao siromaštvo i siromašne poglasio blaženima. Međutim, postoji siromaštvo, koje Bog ne voli i protiv kojeg smo se dužni boriti, kako bi svijet postao pravedniji i bolji. Svi smo djeca Božja i svi smo rođeni s istim pravom na dostojanstven život. Ipak, nekima je to pravo uskraćeno zloćom i gramzljivošću drugih. Protiv toga diže svoj glas i sv. Pavao. Traži da se dobra dijele; da oni koji imaju puno, daju onima koji imaju malo, tako da svi imaju jednako. Ne treba drugima pomagati toliko da sami zapadnemo u neimaštinu, ali opet, s druge strane, ne treba kod darivanja tražiti baš onu najmanju novčanicu u novčaniku! |
27.01.2009., utorak
Milostinja za siromašnu braću - 213. dan Pavlove godine
Nastavljam svoje svakodnevno druženje sa sv. Pavlom. Na redu je 8. poglavlje Druge poslanice Korinćanima.
 Pavao ponovo pokreće akciju prikupljanja milodara za siromašne u Jeruzalemu. Najavio ju je i stavio vjernicima na srce već u 1. poslanici. Tad je razradio i način prikupljanja: "Što se tiče prikupljanja milostinje za svete, kako sam odredio crkvama u Galaciji, tako i vi činite! Neka svakog prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti, da se ne sabire kad uspijem doći. Čim stignem tamo, poslat ću zajedno s preporukama one koje vi pronađete dostojnima da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem. A bude li priličilo da i ja idem, poći će sa mnom." (1 Kor 16,1-4) Zašto se baš za Jeruzalem skupljala pomoć? Izgleda da je Jeruzalemska crkva bila u ekonomsklim teškoćama od samog početka. Naime, kako su obraćeni kršćani prekidali veze sa judaizantima, tako su se često prekidale i obiteljske veze, a mnogi su zbog prelaska na kršćanstvo gubili i posao. Osim toga Pavao je jako želio da se održi to jedinstvo i veza sa matičnom crkvom, odakle je sve krenulo. Želio je ojačati i učvrstiti bratsku vezu između pokrštenih pogana i Židova. Da bi potaknuo Korinćane na darežljivost, iznosi im primjer siromašne makedonske crkve: "Izvješćujemo vas, braćo, o milosti koju je Bog dao makedonskim crkvama: kako je u mnogoj kušnji i nevoljama obilna njihova radost i kako je njihovo krajnje siromaštvo rodilo bogatom darežljivošću. Svjedok sam da su, prema svojim mogućnostima i iznad njih, dragovoljno darivali i usrdno nas molili za milost da mogu sudjelovati u ovoj službi milosrđa u korist svetih." Makedonska crkva slična je ovdje siromašnoj udovici, za koju je Isus rekao, da je dala više nego svi drugi, jer je ubacila sve što je imala (Mk 12,42-44). Njezin dar bio je velik jer se veličina dara ne mjeri prema težini, nego prema mogućnostima onoga koji daruje i prema ljubavi s kojom se daruje. |
26.01.2009., ponedjeljak
Spasonosna žalost koja rađa obraćenjem - 212. dan Pavlove godine Nakon što je s Korinćanima izgladio nesuglasice oko svog apostolskog ugleda, Pavao im se obraća s nježnom molbom da mu otvore svoje srce, kako je i on njima otvorio svoje: "Napravite nam više prostora u svojim srcima! Nikoga nismo uvrijedili, nikome štete nanijeli, nikoga na prijevaru iskoristili. ....Imam veliko pouzdanje u vas i uvelike se ponosim vama. Pun sam utjehe; preobilna je radost moja ...Ako sam vas i ražalostio poslanicom, zbog sve nevolje naše. nije mi žao... Sad se radujem; ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga, što vas je ta žalost dovela k obraćenju. Vi ste se ražalostili po promisli i volji Božjoj.... Žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj dok žalost svijeta rađa smrt." (2 Kor 7, 2-10)rađa spasonosno i stalno obraćenje, I ovdje mogu puno naučiti od sv. Pavla, npr. kako postupati u situaciji kad me netko omalovažava, vrijeđa ili krivo optužuje. Pavao je Korinćanima, koji su ga teško uvrijedili, iznio sve činjenice i dokazao svoju nevinost. Morao je to učiniti, jer bi inače njegova apostolska služba bila okaljana i teško bi mogao Korinćane dalje voditi i poučavati u vjeri. Njegova obrana očito je bila jako emotivna, kad je uspjela Korinćane duboko ražalostiti, a što je saznao od Tita: "On nas je izvijestio o vašoj čežnji, o vašem plaču, vašem žaru za me, ..." Tako je ta neugodna situacija sretno završila. Pavao je cijelo vrijeme teško patio zbog krivih optužbi, ali nije Korinćane ništa manje volio. Pismom ih je ražalostio, ali mu nije žao, jer je to bilo u Božjem planu.Ta žalost bila je za njih spasonosna, jer ih je dovela do kajanja. Tu Pavao razlikuje dvije vrste žalosti: - žalost koja je po promisli Božjoj i koja vodi do kajanja i spasonosnog obraćenja, koje vodi u život - žalost svijeta (žalost zbog gubitka ili nedostatka svjetovnih grješnih užitaka) koja rađa smrću. Korinćani su ispravno reagirali i zato se Pavao raduje zbog njih, a kako je on uvijek sve radio punim srcem, i njegova radost bila je stopostotna: " Preobilna je radost moja!" |
25.01.2009., nedjelja
Susret s Isusom iz temelja mijenja čovjeka - 211. dan Pavlove godine Switbert Lobisser: Pavlovo obraćenje Danas se spominjemo blagdana obraćenja sv. Pavla. Budući da je nedjelja, čitaju se redovna nedjeljna čitanja koja nam, baš kao naručeno, donose dva krasna primjera obraćenja i potpune promjene života. U 1. čitanju (Jon 3,1-5) Jahve zapovijeda Joni da ode u Ninivu navijestiti propast i uništenje grada zbog njegove velike zloće. Bio je to poziv na obraćenje kojeg su Ninivljani ozbiljno shvatili. Svi stanovnici, zajedno sa svojim kraljem i velikašima, odmah počeše postiti, obukoše se u kostrijet, ostaviše svoje zle putove i vratiše se skrušeno pravom Bogu. U Evanđelju nam Marko (Mk 1,14-20)prikazuje Isusa koji propovijeda po gradovima i selima i poziva ljude na obraćenje: "Obratite se! Kraljevstvo Božje vam se približilo. Vjerujte evanđelju!" Zatim poziva dvojicu braće: Šimuna i Andriju i Jakova i Ivana, da pođu za njim. I ti ljudi istog trena ostaviše sve: i lađu i mreže i oca i najamnike i krenuše za Isusom i započinju novi život. Ali nikada ni jedno obraćenje u povijesti nije donijelo tako radikalnu promjenu mišljenja i života kao obraćenje sv. Pavla. Od onog časa, kad je susreo uskrslog Krista, on Njemu posvećuje sav svoj život. Sve što mu je dotad bilo vrijedno, gubi vrijednost zbog Krista: "Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Isusa Krista, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu..." (Fil 3, 7-8). Za Pavla je Bog sve! On mu služi potpuno predano, najprije progoneći one koje drži hereticima, a zatim propovijedajući Krista. Ta bezuvjetna gorljivost odražava se u njegovom životu prepunu odricanja u službi onoga kojega ljubi. Rad, muka, trpljenje, oskudica, životne pogibelji, sve je bez važnosti u njegovim očima, samo da mogne ispuniti poslanje za koje se smatra odgovornim. Ništa ga ne može odijeliti od ljubavi Božje. Sve muke smatra dragocjenima, jer ga suobličavaju patnjama i križu njegova Gospodina. Ne zna se da li je imao više neprijatelja ili prijatelja, ali sigurno nitko prema njemu nije bio ravnodušan. Barem u ono vrijeme. A danas bi se moglo o tome raspravljati. Crkva mu pridaje veliku važnost; njegovi spisi čine oko jedne trećine svih novozavjetnih spisa, koji se marljivo čitaju na misama. Ipak, ostao je nepoznat većini vjernika. To je i bio razlog zbog kojeg je Benedikt XVI. ovu godinu njegovog dvijetisućitog rođendana proglasio godinom svetog Pavla. Službena molitva Crkve u Godini sv. Pavla: Slavni sveti Pavle, apostole pun žara, mučeniče iz ljubavi za Krista! Daj nam duboku vjeru, nepoljuljanu nadu i goruću ljubav za Gospodina, da bismo s tobom mogli reći: "Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist!" Pomozi nam postati apostolima koji služe Crkvi čistom savješću, svjedocima Njegove istine i Njegove ljepote usred tmina našega vremena. S tobom slavimo Boga našega Oca: "Njemu slava u Crkvi i po Kristu u vijeke vjekova." Amen! |
24.01.2009., subota
"Ja ću vam biti Otac" - 210. dan Pavlove godine Don Valeri Grig de Kalaveras : Otac i dijete "A mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: " Stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod." "Zato - iziđite između njih i odvojite se - veli Gospodin! - Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti! Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin, Svemogući." Budući da imamo ova obećanja, (2 Kor 16b - 18)očistimo se, ljubljeni, od svake tjelesne i duševne ljage, i privedimo k savršenstvu svoju svetost u strahu Božjem!" Pavao odlično poznaje knjige Starog Zavjeta. Znao ih je vjerojatno napamet, od riječi do riječi. Učio je od najboljeg učitelja Gamalijela u Jeruzalemu. Često u svojim pismima citira pojedine retke, pravi usporedbe i spominje neke događaje. Nakon što je Korinćane opomenuo da se ne smiju prilagođavati poganskom svijetu, Pavao navodi citate, koji to potkrjepljuju i koji jasno kažu: - Ne trebate poganske bogove. Imate mene. Ja ću biti vaš Bog, a vi moj narod. - I onda ona tako utješna i obećavajuća Božja izjava: Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri! Pred ovim obećanjem čovjeku zastaje dah: Ma je li to moguće? Međutim svaku sumnju otklanja sam Isus, poučavajući nas molitvi Očenaša. Ta silna Božja obećanja trebala bi biti dovoljna da se odreknemo svakog grijeha i nečistoće i privedemo svoju svetost k savršenstvu! Tako misli i govori sv. Pavao! |
23.01.2009., petak
Nema sporazuma između Krista i Sotone - 209. dan Pavlove godine "Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini? Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? Kakav li sklad između hrama Božjega i idola? "( 2Kor 14-16a) U ovo kratkom odlomku u prvom retku Pavao slikovito izražava neprirodno stanje kršćana, koji se previše druže s poganima i od njih preuzimaju svjetonazor, koji je suprotan kršćanstvu. Sliku je uzeo iz Mojsijevog Zakona (Pnz 22,10) koji je zabranjivao da se vol i magarac zajedno uprežu u jaram. Tom usporedbom Pavao poručuje Korinćanima da se čuvaju poganstva, jer nema i ne može biti sporazuma između Krista i Belijara ( na židovskom drugo ime Sotoni). To Pavao poručuje i današnjem svijetu. Jedna trećina stanovništva je kršćanska, a mentalitet i način života je 90 posto poganski. U Hrvatskoj ima oko 90 posto kršćana, od toga najveći broj katolika, a naš život je u velikom raskoraku s evanđeoskom porukom. Ne treba ići dalje: pogledajmo samo kako se ozbiljno ili neozbiljno shvaća Isusov govor na gori. Evo Isusovih blaženstava a i onih puno drugačaijih da možemo sami prosuditi koja su blaženstva na većoj cijeni u današnjem svijetu: Isusova Blaženstva ( Mt 5, 3-10) Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas! Vražja "blaženstva" "Blagoslovljeni" oni koji su preumorni ili prezauzeti, da bi imali vremena za dobra djela. Oni su moji najbolji radnici! "Blagoslovljeni" oni koji čekaju da ih se moli i očekuju zahvalnost. Oni su mi korisni! "Blagoslovljeni" oni koji nemaju vremena za misu i molitvu. Oni su mi lak plijen! "Blagoslovljeni" oni koji su vrlo pobožni, a svima čine zlo. Oni zauvijek pripadaju meni! "Blagoslovljeni" oni koji podržavaju nepravde i izazivaju nevolje. Oni će se zvati mojom djecom! "Blagoslovljeni" oni koji zavide. Oni su slični meni! "Blagoslovljeni" bogataši i škrtice. Njima pripada moje kraljevstvo! "Blagoslovljeni" oni koji se uvijek žale. Ja ih uvijek slušam! "Blagoslovljeni" vi, ako čitajući ovo, mislite da se to sve tiče nekog drugog a ne vas. Jer baš vi ste mojiI!I |
22.01.2009., četvrtak
Samo Bog zna pravu istinu o čovjeku- 208. dan Pavlove godine "Čini se da smo zavodnici, a zapravo smo pošteni; čini se da smo nepoznati, a zapravo smo poznati; čini se da umiremo, a zapravo, evo, živimo; čini se da smo kažnjavani, a zapravo nismo ubijani; čini se da smo žalosni, a zapravo smo uvijek veseli; čini se da smo siromasi, a zapravo smo oni koji mnoge obogaćuju; čini se da smo ljudi bez ičega, a zapravo smo oni koji posjedujemo sve." (2 Kor 6, 8b-10) Sedam suprotnosti obilježava ovdje Pavlovu osobu i njegov život. U svakoj od njih je najprije istaknuto kakav je njegov položaj i glas pred ljudima, a onda pred Bogom. Vanjski izgled ne mora uvijek odražavati nutarnje stanje. Puno puta prebrzo donosimo zaključke o nekome samo na temelju onog što smo na brzinu vidjeli, pa krivo procjenjujemo čovjeka a možda mu nanosimo i štetu. Koliko puta sam se pokajala što sam na brzinu donijela krive zaključke. Samo Bog zna pravu istinu o čovjeku: da li je tako loš, kao što to na prvi pogled izgleda, ali i obrnuto: da li je tako pobožan, kako bi se dalo zaključiti po njegovom držanju. Samo Bog vidi što je u ljudskom srcu. Tako je bilo i kod Pavla. Njegovi protivnici, koji su mu htjeli uništiti apostolski ugled, krivo su ga prosuđivali. Usprkos patnji, koja je neizbježna činjenica života, Pavao je bio radostan i puno puta je to naglašavao u svojim poslanicama, jer radost ne ovisi o okolnostima, nego o Isusu i njegovom Duhu, koji je izvor kršćaninove radosti.Ponekad se čini da vjerujući u Krista gubimo, ali zapravo događa se upravo suprotno. "Čini se da smo ljudi bez ičega, a zapravo smo oni koji posjedujemo sve!" |
Obavijest HODOČAŠĆE U RIM ( Asiz-Loreto-Padova-Montecassino) Udruga Molitveni vijenac Kraljice obitelji organizira hodočašće u Rim od 22. (nedjelja) do 28. (subota) ožujka 2009. Osim Rima, posjetit će se Loreto, Asiz, Padovu i Montecassino. Polazak iz Zagreba sa dogovorenog mjesta 22.03. u 22 sata. Noćenje u Hrvatskom hodočasničkom domu DOMUS CROATA u Rimu. U srijedu audijencija kod pape Benedikta XVI. Stručno vodstvo tijekom cijelog puta. Cijena: 350 eura. U cijenu uračunati svi troškovi : ulaznice za katakombe, muzeje itd. prijevoz po Rimu, svi ulasci u gradove, doručak i večera. Svi zainteresirani dobro su došli. Ne moraju biti članovi udruge. Detaljnije informacije i prijava na mobitel 098/477-369 - Blanka |
21.01.2009., srijeda
U svim okolnostima vjerni Kristu - 207. dan Pavlove godine "Mi ničim ne dajemo nikakva povoda sablazni, da se ne bi ozloglasila naša služba. Naprotiv, iskazujemo same sebe u svemu kao Kristovi službenici velikom postojanošću: u nevoljama, u nuždama, u tjeskobma, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdijenjima, u postovima; čistoćom, znanjem, strpljivošću, dobrotom, Duhom Svetim, iskrenom ljubavi; riječju istine, silom Božjom, s oruđem pravde za napad i obranu....." (2 Kor 6, 3-7) I ovdje je sv. Pavao primjer i nadahnuće svim kršćanima, posebno onima koji i službeno vrše službu naviještanja u Crkvi. On ne brani sebe nego svoju službu i apostolski ugled. Pazi da nikoga ne sablazni i živi uvijek kao dostojan Kristov sluga, usprkos svim materijalnim i moralnim nevoljama. Sve nadvladava ljubavlju i strpljivošću. Nepokolebljiv je i u svim okolnostima čvrsto stoji uz Krista: u nevoljama, patnjama, udarcima..... Ništa ga ne može iznenaditi niti pokolebati Osim velike postojanosti, apostola krase i vrline kao čistoća, znanje, strpljivost, dobrota, iskrena ljubav ....., a pomaže mu Duh Sveti i sila Božja. Slavni sveti Pavle, apostole naroda, kad te je Gospodin pozvao, ti si se odazvao i pronio si radosnu vijest Evanđelja do na kraj svijeta. Moli za nas, da i mi budemo postojani i vjerni Kristu u svim prilikama života, da mu služimo poput tebe, dvadesetčetiri sata na dan! |
20.01.2009., utorak
Sad je pravi čas!- 206. dan Pavlove godine Iako se kaže da nikad nije kasno, neki će ipak zakasniti! "Kao Njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Božje. Uistinu veli: " Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja." Pazite! Sad je pravo vrijeme, (2 Kor 6,1-2)sad je dan spasenja!" Biblija nije knjiga koja sadrži samo povijesna izviješća; kako je to bilo nekada, što je Bog u ono vrijeme govorio Izraelcima, a što Pavao pisao Korinćanima. Preko redaka sv. Pisma Bog govori svim ljudima svih vremena. I dok čitam Pavlove riječi: Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja, to je Božja riječ koja meni poručuje da je sada, danas, pravo vrijeme za promjenu mog života: Sad je pravo vrijeme da stavim Krista i vjeru na prvo mjesto u svom životu, sad je pravo vrijeme da se obratim i napustim grijeh, sad je pravo vrijeme da započnem svakodnevno moliti, sad je pravo vrijeme da započnem svakodnevno čitati Sv. Pismo, sad je pravo vrijeme da se uključim u karitativno djelovanje Crkve,.. sad je pravo vrijeme za .................. Toma Kempenac u svojoj zlatnoj knjižici "Nasljeduj Krista" kaže: "Ne gubi, brate, nade da ćeš napredovati duhovno; jer imaš vremena i sad je čas. Zašto želiš odgoditi svoju odluku? Ustani i odmah počni i reci: »Sad je vrijeme za rad, sad je vrijeme borbe, sad je zgodno vrijeme da se popravimo.« (knjiga 1. gl. 22) ...." Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda" (Ps 95, 7-8) |
19.01.2009., ponedjeljak
Apostolat dobrote - 205. dan Pavlove godine Posijano treba zalijevati molitvom i osobnim primjerom "Prožeti, dakle, strahom Gospodnjim, nastojimo uvjeravati ljude...... Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista U ime Krista molimo: - kao da Bog opominje po nama. Pomirite se s Bogom!..... Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Božje. (2 Kor 5, 11; 20)....) Budući da ćemo se svi jednom pojaviti pred licem Gospodnjim da primimo nagradu ili kaznu, nije nam svejedno što će biti s nama i s našim bližnjima. Brinemo se posebno za naše najdraže, našu djecu i unuke i njihove obitelji. Da li im govoriti ili ne kad pogriješe i koliko? Smijemo li ih opominjati kad vidimo da skreću s pravog puta? Ili trebamo za njih samo moliti? Jedni kažu da ne treba govoriti, pogotovo ne mladima, jer da će ih to još više udaljiti. Drugi se s tim ne slažu. Ja mislim da smo dužni govoriti i opominjati, ali u granicama podnošljivog. I Isus preporučuje dobronamjernu opomenu: "Ako ti brat sagriješi, pođi, te ga ukori nasamo" (Mt 18,15). I opet nam je tu sv. Pavao uzor. Poput njega moramo govoriti u ime Isusa Krista, i kao Isusovi suradnici uvjeravati i pozivati ljude da se pomire s Bogom, da milost Božja ni za kog ne bude uzaludna. Tako sv. Pavao potiče Timoteja: "... propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. (2 Tim 4,2) Mi trebamo sijati sjeme Božje riječi i zalijevati ga molitvom, a Bog će dati da posijano iznikne i donese plod. Mi malo, a On puno. I uvijek je jako važan i nezamjenjiv vlastiti primjer, kao što to prekrasno kaže Charles de Foucauld – Isusov mali brat Karlo : "Moj apostolat mora biti apostolat dobrote; vidjevši me, moraju reći: Budući da je ovaj čovjek dobar, njegova religija također mora biti dobra.» Pitaju li me zašto sam blag i dobar, moram odgovoriti: «Jer sam sluga nekoga daleko boljeg od mene, da samo znate kako je dobar moj Gospodar, Isus…» Želio bih biti toliko dobar da ljudi mogu reći: «Ako je takav sluga, kakav li je onda Gospodar?» |
18.01.2009., nedjelja
Gdje je naša domovina?- 204. dan Pavlove godine "Tako, uvijek smo puni pouzdanja, osvjedočeni da se, boraveći u ovom tijelu, Krećemo se, naime, u području vjere, nalazimo u tuđini, daleko od Gospodina. a ne u području gledanja. Ipak smo puni pouzdanja, i više volimo otići iz ovog tijela i vratiti se (u domovinu) ka Gospodinu. Zato smo se uporno nastojali svidjeti, bilo da ostajemo (u tijelu), bilo da odlazimo (iz njega), jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, (2 Kor 5, 6-10)da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome što je za zemaljskoga života činio." Gdje je ustvari naša "domovina"? A gdje "tuđina"? Po tome, u što ulažemo, što nam je važno i oko čega se trsimo, izgleda kao da je naša domovina ovdje na zemlji; a nebo, vječnost, Bog, vjera ... to je "tuđina", kojoj ćemo se posvetiti ako budemo imali vremena. Mislim da nam tu nedostaje prave vjere. Znamo, govorimo, raspravljamo, pišemo, a u praksi to izgleda malo (ili puno) drugačije. Jedan primjer: Ako je molitva najučinkovitije sredstvo za dobijanje Božjih darova ali i za borbu protiv napasti Zloga, zašto onda molitvu zanemarujemo ili ostavljamo za kraj dana, kad sve drugo obavimo, pa i odgledamo sve zanimljive TV- priloge (nek oproste oni koji nisu takvi)? Koliko bi se tu sada moglo nanizati pitanja i odgovora iz kojih bi se moglo zaključiti, da nam je ovaj život najvažniji, a onaj drugi, ako bude i kad bude; o tome ćemo razmišljati, kad dođemo u penziju. Za sv. Pavla tu nije bilo nikakve dileme: "Naša je domovina na nebesima!" (Fil 3, 20) i boravak u ovom zemaljskom tijelu za njega znači "boravak u tuđini, daleko od Gospodina."Zato se Gospodinu, kako kaže, treba uporno nastojati svidjeti, jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim.... |
17.01.2009., subota
Čežnja za Bogom - 203. dan Pavlove godine "Dakako, znamo: ako se ovaj šator - naša zemaljska kuća - ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje - vječnu kuću na nebesima - koja nije sagrađena ljudskom rukom. I zato uzdišemo i vruće želimo tako obučeni nećemo se naći goli. da budemo obučeni u naš nebeski stan; Uistinu, mi koji živimo u ovom šatoru uzdišemo u tegobi što se ne želimo svući, nego na ovo obući drugo, da tako život proguta ono što je smrtno. A onaj koji nas je na ovo isto pobudio jest Bog; onaj koji nam dade zalog - Duha." (2 Kor 5,1-5) "Šator" i "naša zemaljska kuća" ovdje označavaju naše zemaljsko tijelo, kojim se služimo na putovanju u vječnost. Na nebesima nas čeka "vječna kuća", tj. proslavljeno tijelo. "...nećemo se naći goli" : dr. Lj. Rupčić taj vers tumači ovako: "Među Židovima je vladalo mišljenje da će se na Sudnjem danu osuđeni pojaviti goli, a pravednici u odijelima u kojima su bili pokopani. Pavao ne želi biti gol, jer bi to značilo biti osuđenik." Divna je ova Pavlova čežnja za Bogom! Moto njegovog života bio je "Meni je život Krist, a smrt dobitak" (Fil 1,20) i "Ne živim više ja, nego Krist živi u meni" (Gal 2,20). Te njegove riječi pokazuju da je već ovdje bio duboko uronjen u Boga. |
16.01.2009., petak
Mali ulog za veliki dobitak- 202. dan Pavlove godine "Uistinu, sve ovo biva radi vas, da povećana milost učini obilnom zahvalu većeg broja (vjernika) na slavu Božju. Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan. Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno." (2 Kor 4 15-18) "Između Pavlove patnje i Božje slave postoji uska veza: što je veća patnja, nastaje veća milost; što je veća milost, nastaje veće zahvala zbog većeg broja vjernika; što je veća zahvala, postaje veća i blještavija Božja slava" (Lj.Rupčić) Pavao se polako troši i nestaje ali ne posustaje. Čvrsto vjeruje da će Bog ispuniti svoja obećanja i da će mu sadašnje patnje osigurati "izvanredno veliku i vječnu slavu." Patnja ima sasvim drugo lice ako ju promatramo u kontekstu vječnosti: Za jedan časak žalosti - cijela vječnost puna radosti! Za mali ulog smiješi nam se veliki dobitak! Čvrsta vjera i nada uvijek je bila prisutna u Pavlovom životu. Vjera i nada može i meni pomoći da sve izdržim. A vjeru i nadu ( i ljubav) treba izmoliti! Upravo se sada spremam moliti krunicu: ... koji neka nam umnoži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav! |
Obiteljski kongres u MeksikuNadamo se da pratite događanja na VI. svjetskom obiteljskoim kongresu u Meksiku. Najzanimljivije i najopširnije podatke naći ćete na blogu naše Drine. Isplatiti se čitati! Za one koji još ne znaju, evo službena stranica obiteljskog kongresa. Možete ju čitati na španjolskom ali i na engleskom jeziku.  Ovako je osmišljen logo ovog skupa. Ljudske siluete predstavljaju obitelj rođenu iz ljubavi koju simboliziraju tri srca. Na vrhu se nalazi križ koji simbolizira vjeru i prisutnost Božju u obitelji. Bog ujedinjuje tu obitelj i daje joj život, snagu i svjetlo. Zelena boja ima dvojako značenje: pokazuje radosnu nadu u obiteljsku budućnost i ističe da je zeleno boja Meksika.  Službena ikona ovog kongresa šalje poruku svim obiteljima svijeta, da svoj uzor traže u svetoj Nazaretskoj obitelji. Slika je zaista posebna. Prikazuje povratak iz Jeruzalema, nakon što su roditelji pronašli Isusa u hramu. Sv. Josip nosi Isusa na ramenima ( to još nisam vidjela), a Isus gleda svoju majku, Djevicu Mariju. Marija mu pokazuje papir s riječima, koje navješćuju njegovu misiju: "Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza..." (Iz 61,1-2) A ovo je link na dječju obiteljsku stranicu - sa pregrštom zgodnih igrica, molitvica za obitelj itd. - isto na engleskom jeziku. Vrlo prikladno za naše mlade koji uče engleski jezik. Obavezno treba pogledati. |
15.01.2009., četvrtak
Naša vjernička budućnost - 201. dan Pavlove godine "A kako imamo isti duh vjere o kojem je pisano: - Vjerovah, zato govorah -, jednako i mi vjerujemo, i zato govorimo znajući, da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa " (2 Kor 4,13-14) i nas s Isusom uskrisiti te nas zajedno s vama postaviti uza se. Ovaj mali citat prepun je sadržaja jer otvara pogled u našu vjerničku budućnost: Što nam slijedi? ..... - Bog će nas kao i Isusa uskrisiti i ..... - postavit će nas uza se! Ne nekud ili bilo kud, nego uza se! Cijelu vječnost bit ćemo s Bogom i s njim dijeliti blaženstvo, koje je on za nas pripravio!!!! "I otrt će svaku suzu s očiju. te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti" (Otk, 21, 4). Hvala ti, moj predobri, svemogući Bože! |
14.01.2009., srijeda
Bog nas jača u svim nevoljama - 200. dan Pavlove godine  ..................... - Krhke zemljane posude - "Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama, U svemu trpimo nevolje, da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama. ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem tijelu očituje i život Isusov. Mi se uvijek, dok smo živi, predajemo smrti zbog Isusa, da se i život Isusov očituje na našem smrtnom tijelu. I tako: smrt očituje svoju silu u nama, a život svoju u vama." (2 Kor 4, 7-12) Uzvišena apostolska služba povjerena je slabim i krhkim ljudima (glinenim posudama), da odmah bude jasno, da uspjeh propovijedanja ne dolazi od ljudi nego od Boga. U apostolovoj slabosti pokazuje se Božja snaga. Usprkos tjelesnih teškoća i životnih udaraca, Pavlov duh ostaje uspravan i nepokolebljiv. Ništa ga ne može iznenaditi niti srušiti. Dok ga s jedne strane bolesti i nevolje udaraju, s druge strane ga jača Duh Kristov. Hvala Bogu, to je utješno i za nas: Nikada nas Bog neće prepustiti patnji, a da nam istovremeno ne osigura dovoljno snage da ju izdržimo. U Pavlu se nastavljaju Kristove smrtne patnje, ali to je jedini put da se s Kristom uskrsne i živi i da se svojoj duhovnoj djeci priskrbi nadnaravni život: "Sad nalazim i radost u patnjama koje podnosim za vas - i tako u svome tijelu dopunjujem što nedostaje Kristovim mukama - za Tijelo njegovo, koje je Crkva." (Kol 1,24) I opet se sjećam riječi pok. p. Hartlyja, da patnja ima "kupovnu moć" jer pribavlja milost i nama i našim bližnjima. Slično je razmišljao i naš bl. Ivan Merz: "Trpljenjem čovjek može više učiniti za proširenje Kraljevstva Isusova, negoli velikim radom, učenim raspravama, sjajnim govorima i člancima." |
13.01.2009., utorak
Vaše smo sluge - radi Isusa- 199. dan Pavlove godine " Budući da tu službu vršimo po milosrđu, koje nam je iskazano, zato ne malaksavamo. Odričemo se, naime, sramotnog prikrivanja. Ne živimo lukavo niti izobličujemo Riječi Božje, nego naprotiv objavljivanjem istine preporučujemo sami sebe svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom....... Mi ne propovijedamo sami sebe, nego Krista Isusa kao Gospodina, a sebe kao vaše sluge radi Isusa. Zbilja, Bog koji je rekao: - Neka iz tame zasvijetli svjetlo -, rasvjetlio je naša srca da u njima zasja spoznaja Božje slave, koja blista na Kristovu licu." (2 Kor 4, 5-6) Cijeli život sv. Pavla bio je posvećen isključivo propovijedanju uskrslog Krista, koji ga je pozvao za apostola u milosnom času njegovog obraćenja na putu u Damask. U svojoj najvećoj poslanici, on se predstavlja kao "Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za Evanđelje Božje" (Rim 1,1), Toliko je bio siguran u svoje poslanje i u Božju milosrdnu pomoć, da usprkos brojnih teškoća i nevjerojatnih muka nikada nije malaksao ni posustao. Sam se tjerao i poticao: "Jao meni ako ne navješćujem evanđelja!"(1 Kor 9, 16). Bez obzira da li se to nekome sviđalo ili ne, on je uvijek iznosio pravu istinu i evanđelje u cijelosti, bez prekrajanja ili prikrivanja onog što bi možda moglo izazvati protivljenje ili čak progon. Zato je puno puta bio u smrtnoj opasnosti, a na kraju je i umro mučeničkom smrću. U gornjem citatu Pavao upozorava na jednu važnu okolnost: .................... - ne naviještati sebe nego Krista! Događalo se, i događa se,da neki propovjednici sebe stavljaju u prvi plan, a Radosnu vijest guraju u pozadinu. Zato Pavao upozorava, da smo mi samo sluge Kristove, a on da je naš Gospodin kojeg trebamo navješćivati. Često se danas čuje: Nisam ja tvoj sluga! A eto, Isus je za sebe rekao da je sluga i da je došao da služi, sv. Pavao bezbroj puta sebe naziva slugom, pa i Dobri papa Ivan XXIII. naredio je da pape sami sebe umjesto "slavodobitnog vladara", nazivaju Slugom slugu Božjih. |
12.01.2009., ponedjeljak
Svakim danom postajati sve sličniji Isusu - 198. dan Pavlove godine "A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3, 18) Tako Pavao veličanstveno opisuje novozavjetnog službenika. Kad je Mojsije na gori Sinaju razgovarao s Jahvom, nije pokrivao lice. Ali kad se vraćao Izraelcima i razgovarao s njima, pokrivao je lice, jer mu je lice toliko sjajilo od Božje slave, da ga Izraelci nisu mogli gledati. Za razliku od Mojsija, naše je lice otkriveno i pred Bogom i prema ljudima i mi odražavamo trajno Božju slavu, a ne samo prolazno, kao što je to bio slučaj kod Mojsija. Njegovo je lice naime, nakon nekog vremena izgubilo sjaj Božje slave. Novozavjetni službenici i kršćani naprotiv stalno doživljavaju vlastiti preobražaj po Duhu u sve savršeniju sliku Božju u Kristu. Kao što je Isus Krist bio slava Božja, tako smo i mi kršćani slava Kristova pred ovim svijetom. "Svijet će Krista zapaziti samo onda, ako ga u nama nađe. Otkriti ga, ako se iz nas ižaruje. Zatražiti ga, ako ga u nama vidi..." (Marica Stanković) |
VI. Svjetski susret obitelji VI. Svjetski susret obitelji ove godine održat će se u gradu Meksiku od 13 - 18. siječnja. Tema susreta bit će Obitelj - odgojiteljica ljudskih i kršćanskih vrijednosti. Prije tri godine takav obiteljski kongres održan je u Valenciji u Španjolskoj. Ove godine na skupu će izgleda biti samo jedna predstavnica iz Hrvatske Drina Ćavar, koja će tamo predstavljati našu molitveno- obiteljsku udrugu Molitveni vijenac Kraljice obitelji. Obiteljski ured HBK ove godine nije organizirao odlazak na kongres zbog nedovoljnog interesa. Kako bi se sudionici što bolje pripremili za susret, Papinsko vijeće za obitelj pripremilo je 10 kateheza, kojih već sami naslovi mogu biti predmet razmišljanja za sve nas a posebno za obitelji i obiteljske udruge. Popis kateheza 1. Obitelj, prva odgojiteljica u vjeri 2. Obitelj, odgojiteljica istine o čovjeku, braku i obitelji 3. Obitelj, odgojiteljica u dostojanstvu i poštovanju svake ljudske osobe 4. Obitelj, prenositeljica ljudski vrlina i vrijednosti 5. Obitelj, otvorena Bogu i bližnjemu 6. Obitelj, oblikovateljica ispravne moralne savjesti 7. Obitelji, prvo iskustvo Crkve 8. Župa i škola kao suradnici obitelji 9. Obitelji i uzor Svete Obitelji iz Nazareta 10. Obitelj, primateljica i prenositeljica nove evangelizacije Na svakom susretu molit će se slijedeća zajednička molitva: Molitva za obitelji Bože naš, nerazdvojivo Trojstvo, stvorio si ljudsko biće „ na svoju sliku i priliku“ i čudesno oblikovao muškarca i ženu kako bi zajednički, u uzajamnoj suradnji i ljubavi odgovorili na tvoj poziv da "budu plodni i upravljaju zemljom". Molimo te za sve naše obitelji da bi nalazeći u tebi svoj uzor i temeljno nadahnuće, koje se u potpunosti očituje u Svetoj nazaretskoj Obitelji, mogli živjeti ljudske i kršćanske vrijednosti bitne za jačanje i učvrsćenje iskustva ljubavi kao temelj izgradnje humanijeg i krsćanskijeg društva. To te molimo po zagovoru Marije, naše Majke, i Svetog Josipa. Po Kristu Gospodinu našemu AMEN U želji da ovaj kongres ostvari postavljene ciljeve, molimo sve kojima je na srcu dobrobit naših obitelji, da podupru kongres žarkom molitvom. |
11.01.2009., nedjelja
Prednost Novog Saveza - 197. dan Pavlove godine "Naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je i osposobio da budemo službenici Novog saveza: ne slova, nego Duha, jer slovo ubija, a Duh oživljuje. Pa ako je služba Zakona koji ubija, koja je u kamenje urezana slovima, bila dana s tolikim sjajem, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli promatrati Mojsijevo lice zbog sjaja njegovog lica koji je imao nestati, kako neće služba Duha biti u većem sjaju?.... Jer ako se prolazno pojavilo sa sjajem, onda će trajno biti mnogo sjajnije." (2 Kor 3, 6-11) Stari Savez je slovo koje ubija, a Novi Savez Duh koji oživljuje. Stari Savez, upisan slovima na kamene ploče, ubija zato, jer daje zapovijedi, ali ne i milost da se mogu vršiti, te tako postaje povodom grijeha. Novi Savez, naprotiv, daje i zapovijed i milost, da se ona može izvršiti, te tako zapovijed donosi spasenje. Službenik Starog Saveza bio je Mojsije, a Novoga Gospodin koji je Duh. Pavao uspoređuje Stari i Novi Savez da pokaže koliko je Novi uzvišeniji i veličanstveniji od Staroga. A ako je služba uzvišenija, veće je i dostojanstvo službenika. I mi smo službenici Novoga Saveza. Na krštenju smo postali ne samo kraljevski narod i dionici Isusovog svećeništva nego i nositelji proročke službe: pozvani smo da u ovom svijetu budemo nositelji Božje poruke, Božje riječi, i da razglašavamo djela Božja. Možemo ponosno sa sv. Pavlom reći, da smo službenici Novog Saveza. Nismo sami po sebi za to sposobni, nego nas je za tu službu već kod krštenja osposobio sam Bog! |
Obavijest
i poziv na molitvenu potporu našoj Drini
 Hrvatska Udruga Molitveni Vijenac Kraljice Obitelji sudjelovat ce na VI. svjetskom susretu obitelji u Meksiku 13-18. sijecnja. Udruga MVKO nastala je u svibnju 2000., na zagrebačkoj Knežiji kao molitveni odgovor katoličkih obitelji na velike opasnosti za obitelj, mlade i domovinu zbog nemorala, noćnog života, droge, krivovjerja…Ovozamaljske vrijednosti počele su se uvlačiti u katoličke obitelji, i u najsvetije pore naših kršćanskih zajednica. Obitelji mole jedne za druge, za biskupe, svećenike i redovnice i povezuju se molitvom, žrtvom i euharistijom, te u Hrvatskoj i inozemstvu danas vec ima preko stotinu Molitvenih Vijenaca. U svakom Molitvenom vijencu nalazi se 31 obitelj ( ili pojedinac) koji se povezuju molitvom, postom i Euharistijom i to na slijedeći način: Svaki član odabere jedan dan u mjesecu koji će biti njegov dan za molitvu, post i sv. Misu, tako da svaki dan u mjesecu moli po jedna obitelj ( kad mjesec nema 31 dan tada dotična obitelj uzima 1. datum u mjesecu ). Svaki molitveni vijenac ima svog duhovnog voditelja - svećenika, koji jedamput mjesečno, u dogovoreni dan, služi sv. Misu na iste nakane, a posebno za sve žive i preminule članove obitelji svog molitvenog vijenca. Toj svetoj Misi prisustvuju po mogućnosti svi molitelji tog vijenca, a to je ujedno i prilika za međusobni susret i druženje. U svaki molitveni vijenac osim molitelja i svećenika uključena je i jedna redovnička zajednica koja u određeni dan moli ili posti na naše nakane. Duhovni centar cijelog pokreta je kod ss. Pohoda Marijina u Crkvi Corpus Domini, Mošćenička 3, 10000 Zagreb. Na VI. svjetskom susretu obitelji u Meksiku Udrugu MVKO prestavljat ce Drina Ćavar, ing. matematike i teolog, misionarka laikinja u Ekvadoru u Zajednici Krista Misionara Molitelja s. Lenke Čović. Drina je aktivna članica Udruge MVKO još od 2004. godine. Pogledaj Drina Ćavar |
10.01.2009., subota
Naša nas djela preporučuju - 196. dan Pavlove godine "Počinjemo li ponovno preoporučivati sami sebe? Ili su nam, možda - kao nekima - potrebne preporučnice za vas ili od vas? Vi ste naša preporuka Očito je da ste vi pismo Kristovo, upisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi. sastavljeno našom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim - u srcima." (2 Kor 3,1-3) Pavlovi protivnici, koji su mu osporavali apostolski autoritet, tražli su od njega neke preporuke da smije naviještati Evanđelje. Međutim, Pavao smatra, da mu ne treba nikakva ljudska preporuka. Njegova najbolja preporuka je Crkva u Korintu, koju je osnovao, koja je živa i koja napreduje. Ta preporuka upisana je u njegovom srcu i svi je mogu vidjeti i pročitati. Najbolja preporuka uvijek su rezultati našeg rada. Dobrog učitelja preporučuje znanje njegovih učenika. Ne može biti dobar profesor onaj čiji učenici imaju mahom negativne ocjene. Možda je on pametan i pošten, ali nije dobar profesor jer nije uspio svoje znanje prenijeti većini učenika. Isto tako, najbolja preporuka našoj vjeri je naš život. Kako propovijedati da kršćanstvo donosi sreću, sigurnost, utjehu, nadu, radost.... ako smo sami nesretni, nesigurni, očajni ili žalosni? Možda dobro govorimo, ali naš život govori nešto sasvim drugo. Tako nevjerodostojni, teško ćemo nekoga oduševiti za Krista. Mudro kaže sv. Franjo Asiški: Propovjedaj evanđelje svaki dan i ukoliko je potrebno, koristi riječi. Sapienti sat! |
09.01.2009., petak
Mi smo Bogu ugodan Kristov miris - 195. dan Pavlove godine "Hvala Bogu, koji nas uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama širi na svakom mjestu miris svoje spoznaje! Mi smo Bogu ugodan Kristov miris među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju; jednima miris što od smrti vodi u smrt, a drugima miris što od života vodi u život." (2 Kor 2, 14-16) Bog nas vodi iz pobjede u pobjedu. On je zaslužan za naše uspjehe i pobjede. Ništa nismo postigli svojim silama već sve djelovanjem Božje milosti. To nije puka pobožna fraza - to je stvarnost koje mnogi nismo svijesni, pa se onda jako čudimo, kako nismo mogli sprovesti u djelo neke svoje odluke, a računali smo samo na svoje snage. Pravi je pobjednik sam Bog, a mi smo samo sretnici, kojima je dano da budemo dionici Božje snage i pobjede. Izraz - Bogu ugodan miris - često se spominje i u Starom (Levitski zakonik) i u Novom Zavjetu. To je izričaj za žrtvu, koja se prinosi Bogu na ugodan miris. U Novom Zavjetu to je miris žrtve ljubavi i trajnog duhovnog bogoslužja kršćana. Pavao i njegovo misionarenje slično je radu kadioničara, koji njihanjem kadionice razbuktava žeravicu i širi Kristov miris, koji poput tamjana ispunjava zrak. Svi ga udišu, ali učinak nije kod svih isti. Onima, koji prihvaćaju Radosnu vijest, donosi spasenje, a onima koji ju odbacuju i zanemaruju, donosi smrt. Samo vjernošću Isusu Kristu možemo biti Bogu ugodan Kristov miris ! |
08.01.2009., četvrtak
U opraštanju je snaga - 194. dan Pavlove godine "Dosta je takvom (uvreditelju) kazne koju mu je dosudila većina; vi mu, naprotiv, radije oprostite i utješite ga, da ga slučajno ne bi srušila prevelika žalost. Zato vas molim da pokažete ljubav prema njemu...... da nas ne bi prevario sotona; njegove nakane vrlo dobro poznajemo." (2 Kor 2, 6-12) Eto, Pavao traži ne samo da se uvreditelju oprosti nego da ga se utješi i iskaže ljubav.... Ponaša se kao otac, koji pravedno kažnjava dijete, ali nipošto ne želi da mu kazna bude preteška, pa ga pomno motri i u pravom trenutku ga tješi i pokazuje mu koliko ga voli. Kazna mora imati pozitivan učinak. Mora potaknuti čovjeka na promjenu stava ili ponašanja. Nipošto ga ne smije baciti u depresiju, jer tu onda nastupa sotona i može se svašta lošeg dogoditi. A onaj koji oprašta, neće biti nadmudren od Sotone! - kaže sv. Pavao. U opraštanju je ozdravljenje, snaga, radost, sreća, mir..... i još puno dobroga! |
07.01.2009., srijeda
Srce nije kamen - 193. dan Pavlove godine "Da, pisao sam vam u velikoj tuzi, u tjeskobi srca i s mnogim suzama, ne da vas ražalostim, već da upoznate preveliku ljubav koju imam prema vama." (2 Kor 2, 4) Premda je bio potpuno Božji čovjek, predan u volju Božju, Pavao je ipak osjećao veliku bol i tjeskobu zbog nanesenih mu uvreda ali i zbog svojih neposlušnih učenika. Ne stidi se suza. I sveci su plakali. Plakao je i Isus, plače i veliki apostol. Plače zbog drugih. Nema čovjeka koji to nije iskusio. Bole te rane tvog djeteta. Plačeš zbog njegovog pada i ranjenog koljena. Srce ti se steže zbog njegovog neuspjeha. Toliko ga voliš da uzimaš i njegov križ na svoja ramena. Ništa ti nije teško jer ga voliš svim srcem. Nema uvrede koju mu nećeš oprostiti, sve zbog prevelike ljubavi koju imaš prema njemu. To je bilo i Pavlovo iskustvo. Svoje učenike i sve kojima je naviještao Evanđelje, smatrao je svojom djecom: "Dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama (Gal 4,19). Za njih je živio, s njima se radovao, s njima je i plakao. |
06.01.2009., utorak
Kristovo smo vlasništvo! - 192. dan Pavlove godine "Onaj koji i nas i vas jača u Kristu, onaj koji nas je pomazao, jest Bog. On nas je i obilježio pečatom i stavio nam u srca zalog - Duha." (2 Kor 1, 21-22) Kratki odlomak iz poslanice, svega dva retka, ali eto, sviđaju mi se i potiču na razmišljanje. Mali kviz: .. - Tko se krije u te dvije rečenice? ( Presveto Trojstvo: Krist, Bog Otac i Duh Sveti). .. - Na što Pavao misli kad spominje "pomazanje i pečat?" (Na Krštenje i Potvrdu) Obilježeni smo "pečatom", znači da smo postali Kristovo vlasništvo, kao što su nekad i robovima utiskivali pečat da se zna, tko im je vlasnik i kome pripadaju. Ima li išta ljepše i utješnije od spoznaje da pripadamo Kristu!? To je velika čast, ali istovremeno i velika obveza: nobles oblige - plemstvo obvezuje, što znači, da to dostojanstvo treba životom opravdati. Ali nema mjesta strahu: Bog je onaj koji nas jača i kao zalog svoje pomoći stavio nam je u srce Duha Svetoga, da nas hrabri, tješi, savjetuje, pomaže....... "Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?" (Rim 8, 31). |
05.01.2009., ponedjeljak
Krist je ispunjenje svih Božjih obećanja - 191. dan Pavlove godine Pavao je Korinćanima obećao da će ih dvaputa posjetiti, ali nije došao nijednom. To se Korinćanima nije svidjelo pa su ga optuživali da je nestalan i neodgovoran, da mijenja svoje odluke od danas do sutra. Za svoj nedolazak Pavao je imao dobre razloge: nije htio doći k njima ljutit i htio im je dati još vremena da poprave neke stvari, o kojima im je već pisao. Ali ni u kom slučaju nije bio neodgovoran ni nestalan: "Ili ja odluke, koje donosim, donosim čisto prema ljudskom razlozima tako da kod mene istovremeno bude "da" i "ne"? Bog mi je svjedok: naša riječ upravljena vama nije "da" i "ne", jer Sin Božji, Krist Isus, ....... nije bio "da" i "ne"; naprotiv, u njemu se pokazalo "da". Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu svoj "da"; zato i mi po njemu velimo svoj "Amen" na slavu Boga." (2 Kor 1, 17-22)Kako bi to izgledalo da to primjenim na sebe: Da li ja svoje odluke donosim prema čisto ljudskim razlozima ili se ravnam prema Božjim zakonima i svojoj savjesti? Da li kažem Božju istinu ili svakome govorim ono što on želi od mene čuti, jednom kažem "da" a drugome "ne" za istu stvar? Nema kompromisa između Boga i vraga. Ne može se sjediti na dvije stolice. Ili si vjernik ili nisi vjernik. Ne može se biti malo vjernik, malo nevjernik! Isus Krist nije bio "da" i "ne". Naprotiv, u njemu se pokazalo "da"! Mlake Bog ne voli; " Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta." ( Otk 3,16). Međutim, od tog blagog skretanja s glavne teme, puno je važnija ova divna Pavlova misao o Isusu Kristu: U Kristu su potvrđena sva Božja obećanja kroz povijest. Krist je apsolutni i sveopći "da". On je "da" svih ljudskih čežnja, On je "da" svih proročkih navještanja, svih izraelovih nada i uzdisaja svih naroda" On je "DA" i mog života! |
04.01.2009., nedjelja
"Moja je savjest mirna" - 190. dan Pavlove godine "A ovo je naša slava: da smo u svijetu živjeli..... svjedočanstvo naše savjesti u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne po mudrosti tjelesnoj nego u Božjoj milosti.... nadam se da ćete potpuno razumjeti.... da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa." (2 Kor 1 12-14) Pavao se brani od žestokih prigovora svojih protivnika u Korintu. Ali njegova je savjest potpuno mirna. Sve što je radio, radio je samo na dobrobit Korinćana. Njegovim koracima upravljala je jedino ljubav i revnost za Boga, kojoj su posve nepoznati ljudski obziri i ljudska mudrost. Sve to što se događalo sa sv. Pavlom, kada je bio životno ugrožen i optuživan od svojih protivnika, podsjeća me na jednog drugog velikana, kojeg su isto tako protivnici htjeli ubiti, i na kraju su i uspjeli u svom naumu, koji se je jednako morao braniti od lažnih optužbi i podmetanja, a na sudu je smireno rekao riječi sv. Pavla: Moja je savjest mirna! Bio je to naš blaženi Alojzije Stepinac: „Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna… Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismijavanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti….. A što se mene tiče i moga suđenja, ja ne trebam milost – savjest mi je mirna." Ako netko želi pročitati Duhovnu oporuku bl. Alojzija Stepinca, ovdje je početak i 1. nastavak i 2. nastavak. |
03.01.2009., subota
Samo u Bogu je spas - 189. dan Pavlove godine Abraham, praotac naše vjere povjerovao je Bogu i nadao se protiv svake nade... " Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti A i vi ćete nam pomagati molitvom koja nam je darovana posredovanjem mnogih. (2 Kor 1 8-11) Svjestan je Pavao da svoj spas iz smrtne opasnosti duguje samo Bogu. Nije to bilo prvi puta da su nevolje nadilazile njegove slabašne ljudske snage, ali on se i nije uzdao u sebe, nego je izbavljenje očekivao od Boga. Njegova vjera i pouzdanje u Božju moć bila je neograničena. I Bog ga je svaki puta spasio. Sretan i zahvalan zbog toga, poziva i Korinćane da zajedno s njim molitvom zahvale Bogu za darovane mu milosti. Kakav uzor nama kršćanima! Treba nam više vjere i pouzdanja da će nam Bog uvijek pomoći i to na pravi način, koji je za nas najbolji. Mi smo kratkovidni i ne vidimo daleko, pa često želimo i ono, što nije dobro za nas. Vladamo se poput malenog djeteta, koje stoji na prozoru i sa velike visine gleda djecu, kako se igraju ispred nebodera. Čini mu se, da ga samo jedan korak dijeli od njih, ali majka ga čvrsto drži i ne da mu da učini taj korak. Dijete plače i ljuti se jer ne razumije da ga ona spašava od nevolje i sigurne smrti. Što dijete ne zna, mi znamo! Bog je naš otac i naša majka. Vjerujmo mu i uzdajmo se u Njega, jer on uvijek zna, što je za nas najbolje! |
02.01.2009., petak
Bog svakovrsne utjehe - 188. dan Pavlove godine "Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, i brat Timotej crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji. Zaista, kao što se patnje Kristove preobilno izlijevaju na nas, Ako podnosimo nevolje, tako preobilna biva i naša utjeha po Kristu. to je za vašu utjehu i spasenje. Ako primamo utjehu, to je za vašu utjehu koja vam omogućuje da strpljivo podnosite iste patnje koje i mi podnosimo. Naša je nada za vas čvrsta, jer znamo da ćete, kao što dijelite s nama patnje, tako dijeliti i utjehu." (2 Kor 1-7) Pavlov suradnik u ovoj poslanici je Timotej, kojega je Pavao posebno volio i cijenio i kojemu je uputio čak dvije poslanice. O Timoteju ima dosta podataka u Djelima apostolskim i u Pavlovim poslanicama, pa tako čak znamo i kako mu se zvala majka i baka. Više o Timoteju saznajte OVDJE. Ključne riječi u ovom kratkom odsjeku su utjeha i tješiti. Obje zajedno dolaze čak 10 puta. Pavao je bio u smrtnoj opasnosti, ali ga je Bog opet izbavio i utješio. Iskusio je da ga Bog izbavlja iz svake nevolje i podupire u svakoj prilici. Koliko su veće bile njegove patnje, toliko je veća bila i Božja utjeha. Utjeha nije samo ublažavanje žalosti nego i ohrabrenje čovjeku, da se u životu hrabro može susresti sa svim poteškoćama i nadvladati ih. Patnje su gorke, ali su njeni plodovi slatki jer donose utjehu i spasenje. Tješite, tješite narod moj ...( Izaija 40) Utjeha, utjeha.....Koliko divnih tekstova o tome nalazimo u sv. Pismu! Što mračniji ovi naši dani postaju, svijetu će sve više trebati utjehe, nade i ljubavi. Trebat će mu svjedočanstvo ljudi poput sv. Pavla, koji su iz patnje izišli još čvršći, bolji i Bogu vjerniji! |
01.01.2009., četvrtak
Tražimo najbolje darove! - 187. dan Pavlove godine Kakva će biti ova godina što je pred nama, to zna samo Bog, ali puno toga ovisi i o nama. Mi nismo puki objekti, nego svoju sudbinu u velikoj mjeri sami određujemo. Da li ćemo se zadovoljiti sa prosječnim životom i rezignirano promatrati što se oko nas događa ili ćemo napraviti hrabri iskorak i preuzeti svoju odgovornost i puni pouzdanja odlučno krenuti u svoju obećanu zemlju? Odluka je na nama! Rekao je jednom prilikom ovdje već spominjani (sada pokojni) pater Drago Hartly: - Nemojmo od Boga tražiti sitnice, šteta vremena - tražimo najbolje darove! Mi jesmo i slabi i grješni i siromašni u svakom pogledu, ali imamo najbogatijeg Oca, koji nas beskrajno ljubi i spreman nam je dati najbolje darove. Napravimo plan i postavimo si ciljeve, koje želimo postići u ovoj godini u svom osobnom životu i u našem radu za bližnje. Ako je potrebno učiniti generalni zaokret - učinimo ga! U tome nam uzor i primjer može biti naš stopostotni apostol Pavao. Kad je upoznao Krista, sve drugo za njega je postalo nevažno. Evo par misli dr. fra Lj. Rupčića o sv. Pavlu: "Istina koju posjeduje ne da mu mira, a sigunost spoznaje daje mu siguran hod. Ne poznaje polovičnost. U svaku stvar unosi svega sebe. Njemu je ishod i cilj svega samo Krist. Njegove misli i koraci stalno kruže oko Krista. U svojoj službi on vješto pronalazi putove i smiono gradi mostove. Vjera i ljubav prema Kristu užarile su svu njegovu osobu i gdje god je došao zapaljivao je ljudska srca. Svuda je za njim plamtjelo. Oluje kroz koje je prolazio još su više pomagale taj požar i rasplamsavale ga....Kad su ga neprijatelji na drugom apostolskom putovanju progonili da zatru njegovo djelo, oni su ga tim samo pomicali naprijed i za njim poravnavali zasijane brazde, iz kojih je na suncu milosti nicao novi život i donosio nadnaravne plodove." Slijedimo sv. Pavla, kao što je on slijedio Krista! Budimo odvažni! Posegnimo za zvijezdama! Tražimo najbolje i najviše! Prestanimo misliti da su najbolji darovi rezervirani za nekog drugog. Rezervirani su za nas! Bog je puno puta objavio da smo mu svi dragocjeni: - Ruku sam svoju na tebe stavio, ...imenom sam te pozvao, dragocjen si u mojim očima i ja te ljubim.. . Budi svet, kao što sam Ja svet! - to su Njegove riječi.  U tim mislima želim vam svima blagoslovljenu novu godinu! Neka nas i sve naše obitelji betlehemska zvijezda vodi i dovede do najsjajnije Zvijezde - do našeg Isusa, velikog Boga! |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.