Marketing
Samo u Bogu je spas - 189. dan Pavlove godine
Abraham, praotac naše vjere
povjerovao je Bogu i nadao se protiv svake nade...
" Ne bismo doista htjeli, braćo,
da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji.
Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni
te smo već strepili i za život.
Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu
da se ne bismo uzdali u same sebe,
nego u Boga koji uskrisuje mrtve.
On nas je od takve smrti izbavio
i izbavit će nas;
A i vi ćete nam pomagati molitvom
koja nam je darovana posredovanjem mnogih. (2 Kor 1 8-11)
Svjestan je Pavao da svoj spas iz smrtne opasnosti duguje samo Bogu. Nije to bilo prvi puta da su nevolje nadilazile njegove slabašne ljudske snage, ali on se i nije uzdao u sebe, nego je izbavljenje očekivao od Boga. Njegova vjera i pouzdanje u Božju moć bila je neograničena. I Bog ga je svaki puta spasio. Sretan i zahvalan zbog toga, poziva i Korinćane da zajedno s njim molitvom zahvale Bogu za darovane mu milosti.
Kakav uzor nama kršćanima! Treba nam više vjere i pouzdanja da će nam Bog uvijek pomoći i to na pravi način, koji je za nas najbolji. Mi smo kratkovidni i ne vidimo daleko, pa često želimo i ono, što nije dobro za nas. Vladamo se poput malenog djeteta, koje stoji na prozoru i sa velike visine gleda djecu, kako se igraju ispred nebodera. Čini mu se, da ga samo jedan korak dijeli od njih, ali majka ga čvrsto drži i ne da mu da učini taj korak. Dijete plače i ljuti se jer ne razumije da ga ona spašava od nevolje i sigurne smrti.
Što dijete ne zna, mi znamo!
Bog je naš otac i naša majka. Vjerujmo mu i uzdajmo se u Njega, jer on uvijek zna, što je za nas najbolje!
Post je objavljen 03.01.2009. u 23:42 sati.