"A mi svi, koji otkrivena lica
odrazujemo kao ogledalo
slavu Gospodnju,
preobražavamo se u tu istu sliku,
uvijek sve slavniju,
jer dolazi od Gospodina,
od Duha" (2 Kor 3, 18)
Tako Pavao veličanstveno opisuje novozavjetnog službenika.
Kad je Mojsije na gori Sinaju razgovarao s Jahvom, nije pokrivao lice. Ali kad se vraćao Izraelcima i razgovarao s njima, pokrivao je lice, jer mu je lice toliko sjajilo od Božje slave, da ga Izraelci nisu mogli gledati.
Za razliku od Mojsija, naše je lice otkriveno i pred Bogom i prema ljudima i mi odražavamo trajno Božju slavu, a ne samo prolazno, kao što je to bio slučaj kod Mojsija. Njegovo je lice naime, nakon nekog vremena izgubilo sjaj Božje slave. Novozavjetni službenici i kršćani naprotiv stalno doživljavaju vlastiti preobražaj po Duhu u sve savršeniju sliku Božju u Kristu.
Kao što je Isus Krist bio slava Božja, tako smo i mi kršćani slava Kristova pred ovim svijetom.
"Svijet će Krista zapaziti samo onda, ako ga u nama nađe.
Otkriti ga, ako se iz nas ižaruje.
Zatražiti ga, ako ga u nama vidi..." (Marica Stanković)