"Uistinu, sve ovo biva radi vas,
da povećana milost
učini obilnom zahvalu
većeg broja (vjernika) na slavu Božju.
Zato ne malaksavamo.
Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek,
ipak se naš nutarnji čovjek
obnavlja iz dana u dan.
Uistinu, naša nam sadašnja
ali kratkotrajna i mala nevolja
donosi izvanredno veliku i vječnu slavu,
nama koji ne smjeramo na vidljivo,
nego na nevidljivo,
jer je vidljivo prolazno,
a nevidljivo je vječno." (2 Kor 4 15-18)
"Između Pavlove patnje i Božje slave postoji uska veza: što je veća patnja, nastaje veća milost; što je veća milost, nastaje veće zahvala zbog većeg broja vjernika; što je veća zahvala, postaje veća i blještavija Božja slava" (Lj.Rupčić)
Pavao se polako troši i nestaje ali ne posustaje. Čvrsto vjeruje da će Bog ispuniti svoja obećanja i da će mu sadašnje patnje osigurati "izvanredno veliku i vječnu slavu."
Patnja ima sasvim drugo lice ako ju promatramo u kontekstu vječnosti: Za jedan časak žalosti - cijela vječnost puna radosti! Za mali ulog smiješi nam se veliki dobitak!
Čvrsta vjera i nada uvijek je bila prisutna u Pavlovom životu.
Vjera i nada može i meni pomoći da sve izdržim. A vjeru i nadu ( i ljubav) treba izmoliti! Upravo se sada spremam moliti krunicu: ...
koji neka nam umnoži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav!