Pavao je Korinćanima obećao da će ih dvaputa posjetiti, ali nije došao nijednom. To se Korinćanima nije svidjelo pa su ga optuživali da je nestalan i neodgovoran, da mijenja svoje odluke od danas do sutra.
Za svoj nedolazak Pavao je imao dobre razloge: nije htio doći k njima ljutit i htio im je dati još vremena da poprave neke stvari, o kojima im je već pisao.
Ali ni u kom slučaju nije bio neodgovoran ni nestalan:
"Ili ja odluke, koje donosim,
donosim čisto prema ljudskom razlozima
tako da kod mene istovremeno bude "da" i "ne"?
Bog mi je svjedok:
naša riječ upravljena vama nije "da" i "ne",
jer Sin Božji, Krist Isus, .......
nije bio "da" i "ne";
naprotiv, u njemu se pokazalo "da".
Uistinu,
Kako bi to izgledalo da to primjenim na sebe: Da li ja svoje odluke donosim prema čisto ljudskim razlozima ili se ravnam prema Božjim zakonima i svojoj savjesti? Da li kažem Božju istinu ili svakome govorim ono što on želi od mene čuti, jednom kažem "da" a drugome "ne" za istu stvar?
Nema kompromisa između Boga i vraga. Ne može se sjediti na dvije stolice. Ili si vjernik ili nisi vjernik. Ne može se biti malo vjernik, malo nevjernik! Isus Krist nije bio "da" i "ne". Naprotiv, u njemu se pokazalo "da"! Mlake Bog ne voli; " Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta." ( Otk 3,16).
Međutim, od tog blagog skretanja s glavne teme, puno je važnija ova divna Pavlova misao o Isusu Kristu:
U Kristu su potvrđena sva Božja obećanja kroz povijest.
On je "da" svih ljudskih čežnja,
On je "da" svih proročkih navještanja, svih izraelovih nada i uzdisaja svih naroda"
On je "DA" i mog života!
Post je objavljen 05.01.2009. u 23:43 sati.