"Čini se da smo zavodnici, a zapravo smo pošteni;
čini se da smo nepoznati, a zapravo smo poznati;
čini se da umiremo, a zapravo, evo, živimo;
čini se da smo kažnjavani, a zapravo nismo ubijani;
čini se da smo žalosni, a zapravo smo uvijek veseli;
čini se da smo siromasi, a zapravo smo oni koji mnoge obogaćuju;
čini se da smo ljudi bez ičega, a zapravo smo oni koji posjedujemo sve." (2 Kor 6, 8b-10)
Sedam suprotnosti obilježava ovdje Pavlovu osobu i njegov život. U svakoj od njih je najprije istaknuto kakav je njegov položaj i glas pred ljudima, a onda pred Bogom.
Vanjski izgled ne mora uvijek odražavati nutarnje stanje. Puno puta prebrzo donosimo zaključke o nekome samo na temelju onog što smo na brzinu vidjeli, pa krivo procjenjujemo čovjeka a možda mu nanosimo i štetu. Koliko puta sam se pokajala što sam na brzinu donijela krive zaključke.
Samo Bog zna pravu istinu o čovjeku: da li je tako loš, kao što to na prvi pogled izgleda, ali i obrnuto: da li je tako pobožan, kako bi se dalo zaključiti po njegovom držanju. Samo Bog vidi što je u ljudskom srcu.
Tako je bilo i kod Pavla. Njegovi protivnici, koji su mu htjeli uništiti apostolski ugled, krivo su ga prosuđivali. Usprkos patnji, koja je neizbježna činjenica života, Pavao je bio radostan i puno puta je to naglašavao u svojim poslanicama,