" Budući da tu službu vršimo po milosrđu,
koje nam je iskazano,
zato ne malaksavamo.
Odričemo se, naime, sramotnog prikrivanja.
Ne živimo lukavo
niti izobličujemo Riječi Božje,
nego naprotiv objavljivanjem istine
preporučujemo sami sebe
svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom.......
nego Krista Isusa kao Gospodina,
a sebe kao vaše sluge
radi Isusa.
Zbilja, Bog koji je rekao:
- Neka iz tame zasvijetli svjetlo -,
rasvjetlio je naša srca
da u njima zasja spoznaja Božje slave,
koja blista na Kristovu licu." (2 Kor 4, 5-6)
Cijeli život sv. Pavla bio je posvećen isključivo propovijedanju uskrslog Krista, koji ga je pozvao za apostola u milosnom času njegovog obraćenja na putu u Damask.
U svojoj najvećoj poslanici, on se predstavlja kao "Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za Evanđelje Božje" (Rim 1,1), Toliko je bio siguran u svoje poslanje i u Božju milosrdnu pomoć, da usprkos brojnih teškoća i nevjerojatnih muka nikada nije malaksao ni posustao. Sam se tjerao i poticao: "Jao meni ako ne navješćujem evanđelja!"(1 Kor 9, 16).
Bez obzira da li se to nekome sviđalo ili ne, on je uvijek iznosio pravu istinu i evanđelje u cijelosti, bez prekrajanja ili prikrivanja onog što bi možda moglo izazvati protivljenje ili čak progon. Zato je puno puta bio u smrtnoj opasnosti, a na kraju je i umro mučeničkom smrću.
U gornjem citatu Pavao upozorava na jednu važnu okolnost:
.................... - ne naviještati sebe nego Krista!
Događalo se, i događa se,da neki propovjednici sebe stavljaju u prvi plan, a Radosnu vijest guraju u pozadinu. Zato Pavao upozorava, da smo mi samo sluge Kristove, a on da je naš Gospodin kojeg trebamo navješćivati.
Često se danas čuje: Nisam ja tvoj sluga!
A eto, Isus je za sebe rekao da je sluga i da je došao da služi, sv. Pavao bezbroj puta sebe naziva slugom, pa i Dobri papa Ivan XXIII. naredio je da pape sami sebe umjesto "slavodobitnog vladara", nazivaju Slugom slugu Božjih.
Post je objavljen 13.01.2009. u 23:12 sati.