Nakon što je s Korinćanima izgladio nesuglasice oko svog apostolskog ugleda, Pavao im se obraća s nježnom molbom da mu otvore svoje srce, kako je i on njima otvorio svoje:
"Napravite nam više prostora u svojim srcima!
Nikoga nismo uvrijedili,
nikome štete nanijeli,
nikoga na prijevaru iskoristili.
....Imam veliko pouzdanje u vas
i uvelike se ponosim vama.
zbog sve nevolje naše.
nije mi žao... Sad se radujem;
ne zbog toga što ste postali žalosni,
nego zbog toga,
što vas je ta žalost dovela k obraćenju.
Vi ste se ražalostili po promisli i volji Božjoj....
rađa spasonosno i stalno obraćenje,
I ovdje mogu puno naučiti od sv. Pavla, npr. kako postupati u situaciji kad me netko omalovažava, vrijeđa ili krivo optužuje. Pavao je Korinćanima, koji su ga teško uvrijedili, iznio sve činjenice i dokazao svoju nevinost. Morao je to učiniti, jer bi inače njegova apostolska služba bila okaljana i teško bi mogao Korinćane dalje voditi i poučavati u vjeri. Njegova obrana očito je bila jako emotivna, kad je uspjela Korinćane duboko ražalostiti, a što je saznao od Tita: "On nas je izvijestio o vašoj čežnji, o vašem plaču, vašem žaru za me, ..."
Tako je ta neugodna situacija sretno završila. Pavao je cijelo vrijeme teško patio zbog krivih optužbi, ali nije Korinćane ništa manje volio. Pismom ih je ražalostio, ali mu nije žao, jer je to bilo u Božjem planu.Ta žalost bila je za njih spasonosna, jer ih je dovela do kajanja.
Tu Pavao razlikuje dvije vrste žalosti:
- žalost koja je po promisli Božjoj i koja vodi do kajanja i spasonosnog obraćenja, koje vodi u život
- žalost svijeta (žalost zbog gubitka ili nedostatka svjetovnih grješnih užitaka) koja rađa smrću.
Korinćani su ispravno reagirali i zato se Pavao raduje zbog njih, a kako je on uvijek sve radio punim srcem, i njegova radost bila je stopostotna: " Preobilna je radost moja!"
Post je objavljen 26.01.2009. u 23:23 sati.