"Počinjemo li ponovno preoporučivati sami sebe?
Ili su nam, možda - kao nekima -
potrebne preporučnice za vas ili od vas?
upisana u našim srcima
koju poznaju i čitaju svi ljudi.
sastavljeno našom skrbi,
napisano ne crnilom,
nego Duhom Boga živoga,
ne na pločama od kamena,
nego na pločama tjelesnim - u srcima." (2 Kor 3,1-3)
Pavlovi protivnici, koji su mu osporavali apostolski autoritet, tražli su od njega neke preporuke da smije naviještati Evanđelje. Međutim, Pavao smatra, da mu ne treba nikakva ljudska preporuka. Njegova najbolja preporuka je Crkva u Korintu, koju je osnovao, koja je živa i koja napreduje. Ta preporuka upisana je u njegovom srcu i svi je mogu vidjeti i pročitati.
Najbolja preporuka uvijek su rezultati našeg rada. Dobrog učitelja preporučuje znanje njegovih učenika. Ne može biti dobar profesor onaj čiji učenici imaju mahom negativne ocjene. Možda je on pametan i pošten, ali nije dobar profesor jer nije uspio svoje znanje prenijeti većini učenika.
Isto tako, najbolja preporuka našoj vjeri je naš život.
Kako propovijedati da kršćanstvo donosi sreću, sigurnost, utjehu, nadu, radost.... ako smo sami nesretni, nesigurni, očajni ili žalosni?
Možda dobro govorimo, ali naš život govori nešto sasvim drugo. Tako nevjerodostojni, teško ćemo nekoga oduševiti za Krista.
Mudro kaže sv. Franjo Asiški: