Krasan post. Mislim da treba i opomenuti, onoga tko će te razumjeti, ali još više da treba moliti. Molitvom se može puno postići. Molitva je čudotvorna, pogotovo kad moli velika zajednica ljudi. Znam primjer, kad je u Opatiji nastradao voditelj jednog folklorno-umjetničkog društva, prolazeći kroz park, nasilnici su ga napali i bacili na pod, nezgodno je lupio glavom u beton i pao u komu. Dugo je bio u komi i kad više nije bilo nade, sastalo se cijelo njegovo rodno selo u dalekoj Slavoniji i povelo molitvu krunice cijelu noć, i baš te noći čovjek se probudio iz kome. Vjerujem u moć molitve, jer se nebrojeno puta dokazalo da je pomoglo, dakle, čovjek bi zbilja trebao biti slijepac kraj zdravih očiju, kad ne bi povjerovao. Stoga preporučujem što više moliti, ne samo za sebe i ne samo kad ti treba, već uvijek kad je prigoda i bilo koji slobodan trenutak za molitvu. Moliti se može u busu, čekajući na semaforu da se prebaci svjetlo, u koloni.....ma uvijek se može...Često koristim prigodu blagoslivljati druge ljude, koji to i ne znaju i ne slute. Kad susretnem nekog čovjeka, koji je nešto potišten ili smrknut, ja ga tiho blagoslovim i zamolim da mu sve brige nestanu! Uhhh, raspisala sam se, ali dala si mi poticaj ovim lijepim postom, pa se nadam da se nećeš naljutiti. BTB!
20.01.2009. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo svakako moramo svjedočiti svojim životom svoju vjeru. Dakle, kad ljudi vide naš mir, i ljubav u nama, kad vide promjene u našem životu, i to je riječ njima. A govoriti...treba osluškivati drugog čovjeka, i pokušavati, kad je pravi trenutak, inače može doći do kontraefekta. treba osluškivati kad je duša spremna i govoriti joj koliko je spremna čuti. Nikad napadno, nikad s visoka, nika osuđujući čovjeka, nego s razumijevanjem. Ako ej grijeh, onda trebamo dati do znanaj da grijeh ne odobravamo, ali čovjeka ne preziremo zbog grijeha, nego ga ljubimo i želimo mu pomoći. Trebamo biti Kristove sličice u svijetu,a za to nam je potrebno jako puno molitve, posta, i rada na sebi, i moitve, molitve, uvijek molitve. I u sve situacije dovoditi Krista, obraćajuć se prvo Njemu da po nama progovori drugome i da tog drugog ne otjeramo. Trebamo biti nenametljivi i osluškivati poticaje Božje u sebi, a ne trčati svugdje misleći da smo svi pozvani na sve u jednakoj mjeri. I kad govorimo, ako onaj odbija, trebamo se znati i zaustaviti, i povući, i ispričati, jer ljudi su osjetljvi. Radije sami podnesimo od njih ljutnju kad im ne priđemo na pravi način, nego da se ljutimo na njih što ne mogu primiti.
21.01.2009. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Responder
Evo još jedna misao na temu, od sv. Gašpara: "Ne govori drugima o Bogu dok te ne pitaju, ali živi tako da te pitaju."
20.01.2009. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Krasan post. Mislim da treba i opomenuti, onoga tko će te razumjeti, ali još više da treba moliti. Molitvom se može puno postići. Molitva je čudotvorna, pogotovo kad moli velika zajednica ljudi. Znam primjer, kad je u Opatiji nastradao voditelj jednog folklorno-umjetničkog društva, prolazeći kroz park, nasilnici su ga napali i bacili na pod, nezgodno je lupio glavom u beton i pao u komu. Dugo je bio u komi i kad više nije bilo nade, sastalo se cijelo njegovo rodno selo u dalekoj Slavoniji i povelo molitvu krunice cijelu noć, i baš te noći čovjek se probudio iz kome. Vjerujem u moć molitve, jer se nebrojeno puta dokazalo da je pomoglo, dakle, čovjek bi zbilja trebao biti slijepac kraj zdravih očiju, kad ne bi povjerovao. Stoga preporučujem što više moliti, ne samo za sebe i ne samo kad ti treba, već uvijek kad je prigoda i bilo koji slobodan trenutak za molitvu. Moliti se može u busu, čekajući na semaforu da se prebaci svjetlo, u koloni.....ma uvijek se može...Često koristim prigodu blagoslivljati druge ljude, koji to i ne znaju i ne slute. Kad susretnem nekog čovjeka, koji je nešto potišten ili smrknut, ja ga tiho blagoslovim i zamolim da mu sve brige nestanu!
Uhhh, raspisala sam se, ali dala si mi poticaj ovim lijepim postom, pa se nadam da se nećeš naljutiti.
BTB!
20.01.2009. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Prvo svakako moramo svjedočiti svojim životom svoju vjeru. Dakle, kad ljudi vide naš mir, i ljubav u nama, kad vide promjene u našem životu, i to je riječ njima. A govoriti...treba osluškivati drugog čovjeka, i pokušavati, kad je pravi trenutak, inače može doći do kontraefekta. treba osluškivati kad je duša spremna i govoriti joj koliko je spremna čuti. Nikad napadno, nikad s visoka, nika osuđujući čovjeka, nego s razumijevanjem. Ako ej grijeh, onda trebamo dati do znanaj da grijeh ne odobravamo, ali čovjeka ne preziremo zbog grijeha, nego ga ljubimo i želimo mu pomoći. Trebamo biti Kristove sličice u svijetu,a za to nam je potrebno jako puno molitve, posta, i rada na sebi, i moitve, molitve, uvijek molitve. I u sve situacije dovoditi Krista, obraćajuć se prvo Njemu da po nama progovori drugome i da tog drugog ne otjeramo. Trebamo biti nenametljivi i osluškivati poticaje Božje u sebi, a ne trčati svugdje misleći da smo svi pozvani na sve u jednakoj mjeri. I kad govorimo, ako onaj odbija, trebamo se znati i zaustaviti, i povući, i ispričati, jer ljudi su osjetljvi. Radije sami podnesimo od njih ljutnju kad im ne priđemo na pravi način, nego da se ljutimo na njih što ne mogu primiti.
21.01.2009. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...