13

subota

srpanj

2013

LINČINE - DALMACIJA KOJA NESTAJE

Poznajem mnoge poznate i priznate gurue iz različitih krajeva Dalmacije (iako Dalmacija odavno ne postoji i samo je povijesna kategorija)

Kad mlađahan cvijetak bijah, imala sam nevjerovatan talent za prikupljanje redikula. I tako se nije moglo dogodit da ljetujem u Komiži naprimjer, a da ne upoznam sve lokalne pisnike i umitnike i sav njihov umjetnički opus. Na fakultetskoj hali od 300 ljudi, pored mene sjeda lik pa me pita: Ja imam minus 5, a kolika je tvoja dioptrija?
Čekam u Frankvurtu avion, prilazi mi barba sa momčićem koji đuska pa me pita bi li ja do Hrvatske pratila njegova nećaka...
Vanka sam odavno prestala izlazit.

Valjda se umjetnici prepoznaju na nekom višem duhovnom nivou, a ja sam oduvijek brijala da sam umjetnica, i tako. A imam i genetske predispozicije, posjedujem vrlo zanimljivo obiteljsko stablo nakićeno od maratonaca, šahista, slikara, matematičara, izumitelja, političkih aktivista... Dakle, imam veliko iskustvo u poznavanju redikula, gurua, umjetnika...
Zato mi vjerujte kad kažem da je od svih originala, svih umjetnika, guru na guruima, najveća umjetnost i najveći stupanj svijesti bit: LINČINA!!!


I ako mislite da je u Dalmaciji lako bit LINČINA, virujte mi da nije, a pogotovo ne ljeti. Pogotovo ne u ovoj Hrvatskoj. Liti su svi oko mene ludi! Momak, dica, ljubavnica, mater, sestra, prijateljica, vodoinstalater, bivši muž, svi grintavi, svi šiznili, svi rade 24 sata dnevno.
Sad je tu lito, tu su novci, tu su gosti. Svi radimo ko stoka, ne živimo, radimo. Radimo kad je najgore godišnje doba za rad, na plus 40. Jedina dva miseca u godini kad omirišemo lovu.
Ne mogu zamislit kako neki muškić može leć sa npr. Čehinjom. Ja imam traume od Gostiju, čim čujem Co to je, odma me asocira na plažne plastične alate koje prodaje djevojčica za žigicama. Ili se sitin svih onih krafena i kroasana kojima suvonjava Suze mora podmazat turističko salo posloženo na plaži koje cvrći pod ultraljubičastim zrakama

Meni je posal uvik bija nešto bljak, nešto šta ne oslobađa ni um ni tijelo, nit mi liječi dušu, već izvor svih bolesti i frustracija. Uvik san tila bit LINČINA.

I to san čak brijala da bi mogla postat LINČINA od zanata. Iako san žensko u Dalmaciji. Kaka naiva.
Sa zrelošću kužim da najviši duhovni stadij nikad neću dostić, to samo rijetkima uspijeva, a kako vrime prolazi sve ih je manje. Ali eto, u ovo teško ljeto godine gospodnje 2013. pokušavam se prisjetit svojih ideala, uzora, duhovnih vođa...jebeš čovka koji nema snove...

Još od malena ispred sebe imala san vrhunske poučne primjere. Moj barba maratonac ima skoro sedamdeset godina, sa 18 je počeja trčat maraton i još trči - živi od materine penzije a ništa ne radi. Ono za život. Inače, slika, igra šah, čita poeziju i tako. Koliko god ljubomorna bila, life style nedostižan običnom plebejcu. Čovik puca od zdravlja, ne brine ga ni poskupljenje goriva ni struje. Potrči di triba a po noći spava ko beba. Nije opterećen spizon previše, u slobodno vrime vegetarijanac, ali kad je mukte i ponuđeno, podmaže zalihe i pršuton i pašteton.
Još mi je bolji poglavica otoka Sreće. Živi čovik na otoku, ne trče ni ništa drugo fizički ne radi, ni za život, ni ovako, a opet živi. Još je i priznati guru, pročita je par knjiga na tu temu, obrazova se i ima ljetnu komunu. Ide mu dobro liti, ima turista, turistkinja i tako, međutim zimi nema uvik šta za izist.
Iz ovih primjera san još ko mala zaključila da za prić na viši nivo svijesti se ne smi bit opterećen spizon. To se vidi i na primjeru raznih indijskih gurua.

U Malom mistu Miljenka Smoje koji prikazuje tipično dalmatinsko mjesto (ideju o tom mistu je dobija u Tučepima) ima nekoliko kultnih likova koji su profesionalne LINČINE. Tute se dade izvuć mnogi zaključak i uvatit koja mudra.

GALILEO "Bravura je živit bez lavura" Vrhunski umjetnik linosti. Zajebalo ga je kad mu se vratija iz Amerike brat Domeniko, sponzor dotadašnjeg životnog stila. To ti je kad si linčina a voliš pojist i popit. Nema besplatna ručka

SERVANTES linčina zbog umjetnosti, on bi inače nešto radija, ali nema kad pošto mora pisat, prevodit, uočavat život, baviti se sobom, umjetnošću... U seriji je na njegovom primjeru počno pokazano kako je bitno neopterećivanje spizon, za postizanje više svijesti. Neukom promatraču koji na LINČINE gleda sa prezirom takva pouka lako promakne.

LINČINA KEKIN je glumac na čekanju u dalmatinskoj pripizdni, dobar u krevetu. Za krevetni posao mora skupljat energiju ostatak dana dok za to vrijeme Keka radi po gosposkim kućama. Istinski umjetnik... Radi što voli.

ROKO PRČ je radio kao konobar, snalazio se, upirao, bio čak i u partizanima, dok napokon nije zasluženo napredova u LINČINU...


Tako san i ja otišla u Tučepe, i šta?
Dižen se ujutro u 5 i po, radin do tri ure neke suvenire na plus četrdeset, onda dan dici i momku obid, onda ove kućne poslove i onda na štand. Taman u 11 navečer pogledan seriju Smrdljivci pardon Besramnici, da vidin kako je u Americi lifestyle gori nego u u nas.

p.s. Pozdravljan ekipu sa blog.hr-a koji su smislili domišljate testove inteligencije da ne može više svaka budala objavit post. Oću, reć, kurčin se jelte, znan da je Ikar ka bija letać a miš životinja.. Objavila san post :-) hahahahaha

Oznake: LINČINA, Dalmacija, posao

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>