Surfajući bespućima interneta u potrazi za festivalskim zanimljivostima, naišli smo na jedan članak koji nas nikako nije ostavio ravnodušnima i koji je u nama pobudio malo gnjevne osjećaje. Iz solidarnosti prema SVIM portalima i alternativnoj sceni prenosimo članak u cijelosti. Danas h-alter.org, sutra festival.hr, preksutra vi! Javno OSUĐUJEMO djelovanje ZAMP-a, svih njegovih odjela i nadamo se da će u bližoj budućnosti ovaj veliki problem s ovom (ne)legitimnom udrugom koja profitira na leđima građana biti riješen! Da se razumijemo, nemamo ništa protiv toga da glazbenici dobiju svoj autorski honorar koji su i zaslužili iz razloga što stvaraju nešto dobro za čitavo čovječanstvo, a to je glazba. Ali način na koji HDS ZAMP obavlja svoje djelatnosti pod okriljem skupljanja tih istih autorskih honorara je sramotan i u poprilično konkretnom i dokumentiranom broju slučajeva nema veze s vezom.

Članak pod naslovom “Zampfather u akciji” je autorski članak u cijelosti preuzet s portala www.h-alter.org
Autor članka je Zoran Stajčić, pokretač i urednik portala RavnoDoDna, specijaliziranog portala za rock muziku.
Članak:

“H-Alter je prije nekoliko dana dobio od HDS-ZAMP-a “čestitku” zbog korištenja glazbenog materijala s Youtubea i Vimea. S raznih se strana čuje da je strukovna udruga hrvatskih muzičara pokrenula pravu ofenzivu među portalima. Predmet je dospio pod povećalo Zorana Stajčića, urednika portala “RavnoDoDna”: “Po ZAMP-u, čini se, cijeli internet je u prijestupu, sa značajnom opaskom da u ovoj priči nitko nije kliknuo gumb za download.”

Proces Franza Kafke započinje telefonskim pozivom Jozefu K, a isti time saznaje da postoji neki krimen za koji ne zna ni sam i koji gotovo pa sigurno nikad nije ni počinjen. No pouka priče i jest: kao da je to uopće važno. U Hrvatskoj u nekim situacijama stvari počinju slično. A situacija je: ZAMP i internetski medij. H-Alter je prije nekoliko dana dobio “čestitku” od ZAMP tešku 8 000 kuna za godinu dana. Optužba: prenošenje nekoliko aktivističkih dokumentaraca s YouTubea i Vimea na kojima je u pozadini snimljena nekakva muzika + nekoliko video spotova muzičkih grupa. Dakle situacija ravna onoj da je netko primjerice u Njemačkoj napravio ceh, a račun poslan vama. No u Hrvatskoj u kojoj je pravno tumačenje funkcioniranja interneta još uvijek nepoznanica, nekome se takvo rješenje učinilo logičnim, poželjnim i naplativim. Taj neko je ZAMP, koji je pronašao za shodno tražiti od jednog H-Altera naknadu za povredu autorskih prava koja su učinjena na YouTubeu.

Pa zašto odmah ne poslati račun na YouTube, upitao bi se svatko. Pa, iz jednog jednostavnog razloga.YouTube se pravno ogradio od kršenja autorskih prava vrlo jednostavnom i logičnom klauzulom koju je naveo u odjeljku vezanom za autorska prava i njihove mehanizme, koja je prevedena i na hrvatski jezik. Naime YouTube se kao platforma ograđuje od svih onih koji postavljaju video zapise. Dakle, autorsko pravo može kršiti samo onaj tko je registrirani korisnik i ima tzv. ID na YouTubeu, dok samYouTube brine isključivo oko blokiranja istih ako na njihov račun dolaze prijave o kršenju autorskih prava. Sve to sadržano je u jednom pitanju i jednom odgovoru naYouTubeovoj info-stranici. Pitanje glasi: “Može li usluga YouTube utvrditi vlasništvo autorskih prava?”, a odgovor: Ne. Usluga YouTube ne može posredovati u sporovima o vlasništvu autorskih prava. Kada primimo potpunu obavijest o uklanjanju, uklanjamo sadržaj u skladu sa zakonom. Kada primimo valjani odgovor na pritužbu, prosljeđujemo ga osobi koja je zahtijevala uklanjanje. Nakon toga uključene strane mogu rješavati slučaj na sudu.”

Dakle slučaj je jasan. Nema te fakture o kršenju autorskih prava koju će platitiYouTube. Dakle, ZAMP i svi ostali čija prava se krše mogu samo slati zahtjeve o uklanjanju sadržaja. Sve mora biti specificirano jer se ID ne može ugasiti na zahtjev, već samo ako na isti ID dođu tri prijave o kršenju. Pravila su time jasna i dakako legalna i legalistička. S pozicije hrvatskog ZAMP-a to su bezbrojni sati češljanjaYouTubea i slanja prijava, od čega konkretno dolazi 0 kuna. Pravi administrativni pakao. I onda je vjerojatno u jednom trenutku beznađa nekome sinula ideja da bi seZAMP bi mogao tražiti autorske honorare da je riječ o stavljanju spotova tj. dokumentaraca na vlastiti server nekog portala ili stranice, no ako je riječ samo o postavljanju poveznice odnosno LINKA ili EMBED KODA jasno je da je to je samo smjernica tj. putokaz gdje se nešto može pogledati i poslušatigrijeh YouTubea (čak i kad ga možda nema) mogao naplatiti od internetskih pravnih subjekata u Hrvatskoj, po sistemu: tko na svoju stranicu stavi link koji vodi na YouTube ili bilo koji video servis, taj je u prijestupu. Potrebno je samo pobrojati linkove na svakoj mogućoj hrvatskoj internetskoj stranici i novi izvor prihoda se čini riješen. Nažalost taj potez igranja đonom (jer se očigledno može) pokazuje koliko je ZAMP i dalje spetljan u internetu kao slon u staklarskoj radnji.

Naime, ZAMP bi mogao tražiti autorske honorare da je riječ o stavljanju spotova tj. dokumentaraca na vlastiti server nekog portala ili stranice, no ako je riječ samo o postavljanju poveznice odnosno LINKA ili EMBED KODA jasno je da je to je samo smjernica tj. putokaz gdje se nešto može pogledati i poslušati. Dokaz da bilo koji portal ili stranica ne posjeduje video materijal razvidan je iz toga što njegovi administratori nemaju nikakvu mogućnost upravljanja njime, jer isti nije na njihovom serveru. Oni su samo zahvaljujući blagodatima interneta jednim kodom ukazali svojim korisnicima da je “roba” u “drugom dućanu”, jer se i klikom na tu poveznicu odlazi na drugi server, pokretanje istog također se broji u promet adresi na kojoj je dotični materijal originalno uploadan. Također, nemoguće je utvrditi u kojem omjeru je postavljanje embed koda doprinijelo gledanju materija na originalnoj stranici u čisto brojčanom smislu (dakle je li to 10, 20, 100, ili na kraju krajeva nula). ZAMP taj autorski dio problema treba rješavati s onim tko ga je postavio, u ovom slučaju s YouTubeomtj. njegovim korisnicima. Jer YouTube posjeduje i brojače pregleda, a svi koji stave embed kod ga nemaju. Pored toga, sami autori se najčešće odriču autorskih prava samim postavljanjem videa na YouTube koji je još uvijek besplatni servis, što je također navedeno i u online ugovoru na koji daje pristanak svaki autor. Čak i kad je riječ o materijalima na koje YouTube plaća dio autorskih prava kao što je njihov ogranak Vimeo, to je isključivo poslovni ugovor između vlasnika prava i YouTubea i to se honorira po broju gledanja ili oglašavanja, dakle opet nema nikakve Autorski dio problema ZAMP treba rješavati s onim tko ga je postavio, u ovom slučaju s YouTubeom tj. njegovim korisnicimaveze s bilo kime tko to embeda, tj. linka, i tko je tu samo korisnik. U suprotnom koliki je račun koji je za istu stvar (eventualno) poslao ZAMP Facebooku ili drugim društvenim mrežama? To bi valjda bio iznos dovoljan da cijela Hrvatska odmah izađe iz dužničkog ropstva.

Također tu su i servisi na kojima glazbenici sami uploadaju svoje pjesme kao što su najpopularniji među njima Bandcamp, Myspace i Soundcloud. Oni također funkcioniraju potpuno u skladu s međunarodnim pravnim zakonima o autorskih pravima, a sad je li ZAMP ide tamo i broji hrvatske izvođače? I tamo kao i na YouTubeusve što mogu jest prijaviti kršenje autorskih prava od strane određenog računa tj. accounta s kojih se to radi, i naravno pokretanje postupaka protiv tih počinitelja ako dođu do njih (što je moguće), no ako je umjetnik sam odlučio tamo postaviti svoju pjesmu (pa čak i diskograf) to sigurne ne podliježe zakonskom okviru prikupljanja malih (autorskih) prava kako je to regulirano, primjerice, za TV i radio emitiranje, kao i one portale koji to sve uploadaju na svoje servere i emitiraju kroz svoje playere.

Dakle, to je apsolutno neutemeljeno, a ZAMP se na to oglušuje i tumače stvari u svoju korist. Ne poznaje se elementarno funkcioniranje interneta, a jedino što ZAMP-ovci svuda vide, ti su embedani video materijali, pa su odlučili ne kružiti kao maca oko vruće kaše, nego nasrnuti i vidjeti što će biti.

Kad smo već kod embed kodova – onu mogu biti i ne moraju biti ponuđeni uz video na video servisima (ima stvari za koje se ne daje embed kod i to je potpuno legitimno pravo vlasnika videa, kao što može točno odlučiti koje regije mogu, a koje ne doći do sadržaja) no kad je ponuđen, on je samim time besplatan, jer bi u suprotnom morala biti naveden klauzula na YouTubeu da korištenje embed koda podliježe zakonu o autorskim pravima tj. njegovom kršenju. Dakle MORALO bi postojati upozorenje i timeČak i kad je riječ o materijalima na koje YouTube plaća dio autorskih prava kao što je njihov ogranak Vimeo, to je isključivo poslovni ugovor između vlasnika prava i YouTubea i to se honorira po broju gledanja ili oglašavanjaaplikacija ili online ugovor kojim (ako je riječ o online mediju) se pristaje na to, u suprotnom bi svako mogao tužiti YouTube za otvoreno navođenje na kriminalnu radnju.

Što je onda s diskografskim kućama i njihovim newsletterima kao i brojnim mailovima kojima glazbenici opsjedaju internetske glazbene medije u Hrvatskoj? Oni bi također trebali imati UPOZORENJE da se uvrštavanje linka na kojem se nalazi spot (prethodno svojevoljno uploadan od strane autora na YouTube) krše autorska prava i da može biti sankcioniran novčano od ZAMP-a. Znači, svi oni navode internetske medije na kriminal, ako je tumačiti potez ZAMP-a spram H-Altera? Gdje postoji takva praksa u svijetu?

Što je onda sa svakim glazbenim portalom u Hrvatskoj, a ima ih nemali broj, na kojima je značajan postotak komunikacije o glazbi kao i informacije o njoj, posebice o glazbenicima koji svoje mjesto ne mogu dobiti u mainstream medijima u državi u kojoj trenutno ne postoji niti jedna glazbena emisija na nacionalnoj televiziji? Devedeset i devet posto tih medija su neprofitni i voluntaristički ustrojeni. Oni su “skriveni” motor brojnih glazbenih događanja koja su vidljiva na površini, i sad ih ZAMP u svojoj par-excellence kafkijanskoj ofanzivi želi sravniti sa zemljom – ukinuti, staviti izvan zakona ili “samo” dotjerati pred sud gdje će se zateći uslijed nemogućnosti plaćanja izmišljenih drakonski kazni, pardon, pretplata. Što će ti glazbeni volonteri onda trebati učiniti? Koji je njihov pravni lijek? Možda dići optužbe za skriveno navođenje na kršenje zakona protiv svih pravnih i fizičkih osoba koje su im slali newslettere, a nisu jasno stavili UPOZORENJE da se prije upotrebe treba posavjetovati s “liječnikom ili ljekarnikom”? Ili možda retroaktivno, kako to i sam ZAMP običava, poslati fakturu za Kad je ponuđen sadržaj je samim time besplatan, jer bi u suprotnom morala biti naveden klauzula na YouTubeu da korištenje embed koda podliježe zakonu o autorskim pravima tj. njegovom kršenjusvaku objavljenu vijest, naravno sa skupljim razredom za one vijesti i intervjue koji u sebi sadržavaju link na spot na YouTubeu, jer eto ZAMP njih štiti, pa i oni trebaju tu istu zaštitu plaćati internetskim medijima koji te novce moraju dati ZAMP-u da bi ih on dao njima. Izgubili ste se u konstrukciji? Tko ne bi?

Što je sa svima na Facebooku koji stave link omiljene im pjesme (a mnogi ih dnevno stave i preko dvadeset)? Mogu li se i oni po broju prijatelja po ZAMP-u smatrati mini-medijima, jer ako netko ugrubo ima par tisuća prijatelja, na svih par tisuća “zidova” će osvanuti i pjesma “po vlastitom izboru”. I što ako je još ta pjesma uploadana na YouTube mimo autorskih prava? Hoće li i oni plaćati penale za kršenje? Hoće li i svakoj fizičkoj osobi koja se bar jednom odlučila na “grijeh linkanja” uvidom u Facebook račun doći ZAMP-ova uplatnica s razrezom godišnjeg paušala?

Po ZAMP-u, čini se, cijeli internet je u prijestupu, sa značajnom opaskom da u ovoj priči nitko nije kliknuo gumb za download (tj. “skidanje” po hrvatskom) – onaj iz Torrent priče.

Nije se jednom u povijesti dogodilo da neki mehanizam, pokrenut iz opravdanih humanih razloga, s vremenom metastazira i počne jesti vlastito tkivo. Glazbeni porez (ili reket, kako vam drago) nam očigledno ne gine u sadašnjoj konstelaciji stvari, kupovali ili ne kupovali glazbu, obzirom na koje sve načine ZAMP “štiti istu”.

Iz takvog stiskavca logičan bijeg je, čini se, neki budući referendum o ukidanju glazbe za opće dobro na ovom teritoriju. I da to bude upisano u Ustav.

Ili će domaći sudovi početi razmišljati i provoditi istu praksu poput onih u matičnoj nam Europskoj Uniji gdje je “linkanje” i “embedanje” slobodno i besplatno.

Što u logici, kad se krene i od prirodnog prava, u svojoj suštini i jest. ”

Bojan Lajić