Lunjajući i tumarajući ovom našom lipom zemljom ne mogu se nikako otet dojmu da smo imali ludu sriću kad nas je ili Svevišnji ili Priroda ili ne znam već tko, nagradija takvim blagom.
Doduše, obično je to tako, uvik postoji neka ravnoteža, pa kad s jedne strane dobiješ, nešto s druge moraš i izgubit. Upravo zato, mi smo sa te druge strane dobili manjak pameti pa ni sami ne znamo šta bi i kako bi...
Bit će bolje...

Ajmo sad za jedan čas ostavit po strani liposti koje su opće poznate, kao naše more, planine, šume, rijeke, naše žene, je li tako....
Sad sam opet zaboravija šta sam ono tija reć....

Ah da, danas vam pičam o lipoti o kojoj većina nas niti ne razmišlja, a nije ni svjesna – o jednom vitru!
Sad ćete se pitat šta ja tu bulaznim, šta vitar, kako vitar može bit lipota?
Ne govorim danas o buri koja zna bit divlja i žestoka, niti o jugu koje donosi depresiju i glavobolju, danas govorim o maestralu. Čujete li kako zvuči sama ta rič – maestral....
Melodiozno, osvježavajuće, lipo, blago – jednom rječju – maestralno!



Možete li uopće zamislit kakav bi nam život bija bez maestrala? Vjerojatno bismo stalno bili uzavreli, oznojni, masni, ljepljivi, lipsali bi jezikom do poda proklinjujući sudbinu ludu....
Pa šta je onda taj naš famozni maestral? Ma znate svi vrlo dobro šta je to, ali sad ću malo zaglumit znanstvenika, oću se pravit važan...

Maestral (maeštral, maistral, zmorac) je tipičan jadranski zapadni ili sjeverozapadni vjetar koji puše za stabilna anticiklonalna vremena. Karakterističan je za toplo razdoblje godine, od proljeća do jeseni. Ako izostane, sutra će vjerojatno zapuhat jugo, a ponovo će nam se vratiti dan nakon kiše. Nisu ni naši stari bili blesavi, pa je upravo maestral od davnih dana odredio i način gradnje starih dalmatinskih gradova. U gradovima na obali, ulice se prostiru tako da omogućavaju nesmetano provjetravanje utječući na kvalitetu zraka.

Maestral ima svoj dnevni ritam, započinje većinom oko podneva laganim puhanjem s mora prema kopnu. Kad dnevna vrućina već počinje opasno pritiskat, tamnomodra pruga na zapadnom horizontu, nepogrešivo ga najavljuje. Evo ga! Gotovo da dolazi sa muzikom i fanfarama. Blaženi prvi dašak maeštrala….

Tijekom poslijepodneva se pojačava i obično dosiže snagu između dva i četiri bofora, a koji put se razgoropadi pa prelazi pet bofora, pa ga onda nazivamo maeštralunom. Sa naglaskom na “un”, slično ka s mazgunom, samo ipak malo lipše. I nema veze sa UN dijetom...Ni mazgun, ni maeštralun...
Najjači je u kanalima između obale i otoka, a smjer puhanja prati konfiguraciju kopna. Posebno je atraktivan za jedriličare i surfere između Hvara i Brača, te Pelješca i Korčule. Tijekom kasnog popodeva postepeno slabi i utihne s bonacom, a ponekad sa zalaskom sunca prelazi kratkotrajno na tramuntanu pa odmah zatim na burin..
Time započinje noćno strujanje s kopna prema moru pa se zatvara jedan cjelodnevni krug.



Neki ga, vjerojatno zbog imena, brkaju sa mistralom koji puše na zapadnom dijelu Mediterana, ali oni ipak nemaju veze, taj njihov mistral više sliči na našu buru.
Maeštral je naš fetivi, jadranski vitar i gotovo!

I sad mi samo recite da nismo sritni? Kako većinu dobrih stvari, bića i pojava uzimamo zdravo za gotovo, tako i ne razmišljamo o tome. Ko je vidija razmišljat o zvizdarijama…
Ali nije se loše ponekad i podsjetit…


Da mi se vratit, da mi se vratit, da mi se vratit u bile dvore ditinstva mog
s očima put neba, sa srcem ča vreba, pa se opet vratit živote moj ...
Da mi se vratit, da mi se vratit, da mi se vratit u mirne vale jadrana mog
pa povadit sidra, pa razapet jidra, pa se opet vratit živote moj ...

Pa niz obraz pustit suzu, da iz nova sol poteče
zbog lipote nike davne, ča je rekla da me neće ...
Pa iznova ispit čašu i zapivat za dušu bisnu
sritan zaspat ispod skala, čekat dašak maestrala, maestrala ...

Da mi se vratit, da mi se vratit, da mi se vratit u mirne vale jadrana mog
pa povadit sidra, pa razapet jidra, pa se opet vratit živote moj ...

Pa niz obraz pustit suzu, da iznova sol poteče
zbog lipote nike davne, ča je rekla da me neće ...
Pa iz nova ispit čašu i zapivat za dušu bisnu
sritan zaspat ispod skala, čekat dašak maestrala, maestrala ...






Lipi i dobri moji ljudi, pred nama je još jedan vikend, nekima obični, a nekim sretnicima čak i “produženi”.
Bit će lip, ne sumnjam.
Želim vam puno maeštrala u vašim jedrima
I doslovno i simbolički.

Jedno od najperspektivnijih zanimanja budućnosti bit će zasigurno osobni konzultant. Ah kako to dražesno zvuči!
Kad ne znaš, ili nisi siguran šta oćeš, onda zoveš konzultanta. Njegov posal je da te sasluša i vidi šta želiš, kimne glavom, pa ti onda mister konzultant ponovi skoro isto ono šta si ti reka, samo drukčijom terminologijom, lipo ti naplati svoju uslugu i svi sritni i zadovoljni.

Eto ja sam konzultira samog sebe i odlučija sam stavit na papir sve šta planiram i sve ono šta želim ali za sad ne mogu ostvarit, pa mi možda bude jasnije je li nešto moguće ili nije.
Novac pokreće svijet, to je i grajašima u grmlju već jasno. Novac je vrag, novac je zlo. Novac je nužno zlo! Nikad ga dosta. Šta ga više imaš, više ga tribaš... Isto ka i seks! Samo šta seks nije zlo. Seks je naj......ej, čekaj, stani, di si opet za*izdija!!!

Problem broj jedan kod svakog od nas je stambeno pitanje. Nemam ni potribe a ni mogućnosti kupovat stan, ali obiteljska kuća u kojoj sad živim ima već lipi broj godina i došlo je vrime ne samo za face-lifting nego i liposukciju i ugradnju novih implatanata. Za rekonstrukciju i nadogradnju će mi tribat najmanje 50 000 eura. Kasnije će mi još tribat sve opremit, kupovat kužinu i namještaj i sto drugih čuda. Nema mi druge nego dizat kredit. Sa kamatama najmanje 80 keka, somova, kako god oćete....Ojra, naravno. Na dvadeset godina, znači dvistačetrdeset rata po 333. Pišem.

Ko može danas bez auta!? Ja definitivno ne mogu. Ne triba mi ništa ekstra. Evo da svakih pet godina mogu kupit novo i da to novo vridi recimo petnaestak iljada. Daklen vako, petnaest iljada na šesdeset rata je 250 eura. Piši 250 eura – auto. Dunkve, krediti za kuću i auto mi dođu po srednjem tečaju HNB-a otprilike 4300 čuna.

Da, ali nije dovoljno samo kupit auto. Triba livat gorivo, a di su još servisi, tehnički, osiguranje, registracija. Hebate, računaj sigurno 800 kuna svaki misec, slažete li se?

Ajmo dalje. Redovni životni troškovi. Gledam ovu sindikalnu košaricu izračunatu za travanj u 2007. i tamo lipo piše da četveročlana obitelj za hranu, higijenu i odijevanje triba mjesečno 3183 kune. Kako smo moja wife i ja totalno netipična obitelj, ovu svotu režem na pola – dakle pišem 1591 kuna i 50 lipa. Ma ovo nešto ne valja, ovo mi se čini teški minimum, neću cili misec imat samo manistru u suvo za ručak. Ništa, za sada pišem 1600 za osnovne potrebe.

Da vidimo režije. Mobitel jedan, drugi, treći, internet i fiksni telefon – ne možeš ispod 500 kuna da se je...Š. Je li tako? Ostale zvizdarije, struja, voda, smeće, komunalije, općinarije, županije, glupanije barem još 700-800. Dokle smo stigli? Do 8000...

Reka sam maloprije da neću jest samo manistru i sirotinjsku spizu. Mogu li barem jednom tjedno mumat čakod bojega? Vako, koji šnicelić oliti nešto oborito iz plavih dubina? Računaj 100 kuna puta četiri. A drago mi je i popit čašu vina posli ručka i večere. Koji sam ja to hedonist ako ću pit vino iz škartoca!? Onaj pelješki Plavac sa magarčićem je zakon. Deset bočica na misec puta 30 kuna..., pišem i magarčića...

Pa red je nakraju da i svoju najdražu izvedem malo vanka, koji put na kavicu, koji put na večericu, a ne bi bilo loše ponekad i skočit u tetar ili na koji koncert... Piši 500 kuna.
A opet, ne moš tamo doć odrpan, u starim postolima i neprikladno odjeven. Godišnje mi triba barem četiri para postola, šta vamo, šta tamo, potrošit ću u tu godinu dana najmanje 2000 kuna.
To je mjesečno malo manje od 200, a kad pridodamo k tome i robu onda i to dođe ukupno 600 kuna. Di ćeš manje od toga...Ma ovo je minimum.

Dokle sam doša? 10300 kuna. Nismo još gotovi.

E sad više ni sam ne znam šta sam sve stavija, ali sam sigurno nešto još zaboravija pa ću ka rezevu stavit još dvista kuna tako da ove osnovne stvari mogu zaokružit na deset i po iljada.

A di su gušti? Šta će ti život bez gušti!? Doduše, mnogi optimisti će vam reć kako uvik triba bit zadovoljan i sa malim, ali svaka samosvjesna žena će vam na tu izjavu samo otfrknuti nosom.
Kakav mali, triba težit veeeelikome.

Evo imam i olakotnih okolnosti. Ne pušim, ne kockam, ne drogiram se, niti se družim sa osobama sumnjiva morala. Trošak nula kuna. (ovo mi sliči na oglas za usamljena srca, sic!)

Di smo ono stali? Ah da, na guštima. Gušti su gušti.
Ne želim vječno bit brod u botilji, oću jednom kupit praaaaavi brod. Ili jedrilicu od desetak metri ili motornjak od recimo sedam i po. Ne mora čak bit ni skroz novi, ali ispod 50-60 iljada eurića teško mogu proć.
Kako ću ga kupit? A opet na kredit, nego kako. Ajmo vidit, na deset godina, to je stodvadeset miseci, znači još najmanje 500 puta 7točka35 iznosi jušto 3535 dodatnih guštožih kunića.

Putovanja?Nisam do sada vidija ni Pariz ni London, a sve lipote na ostalim kontinentima i da ne spominjem. A nije da ne bi moga svaku godinu-dvi barem malo po Europama. Za to bi tribalo odvojit barem još jednu tisućicu.

Eto ti ga na, već sam doša do petnajstak!
A nisam još niti uzima u obzir kupovinu televizora HI-Fi uređaja, DVD-a i ostalih čuda modernog doba. Di ću još zaboravit tu i tamo da malo nađem sa pravim društvom i prijateljima, tribalo bi ljude koji put i počastit je li tako?
Dobro, ajmo mi ovo zaokružit na ŠeŠnajŠt ijada svakoga miseca.
Hmmmm...

Prihodi?
Uh, čini mi se da sam malo kratak u tom pogledu.
Šta mogu napravit? Pronać nove izvore, nego kako!
Bingo, Loto....sumnjam da će me «strefit»
Karika mi je pukla na prvom pokušaju,na Miljunaša nikako da me pozovu.
Uzmi ili ostavi mi je bezveze...

Šta ću sad? Ili povećat prihode, ili se odreć nekih snova?

A da je više radit?
Kad nemam vrimena, e!
A da se ostavit pisanja bloga?
Dobija bi barem uru vrimena svakog dana.
Vridi li ta ura toliko?
Pisanje bloga....neprocjenjivo...

Svi moji konti kad se zbroje
Sve dođe na svoje...
Kvragu i pinezi kad nisu moji.
Iden ća, dosta je bilo....

Sjedimo na balkonu jednog našeg hotela.
Prvokategornika. Pet zvjezdica.
Sve je fancy shmensi. Stvarno!
Hotel je odličan, ma znate već i koji je, ali nema veze....
Kava 14 kuna.
Ma šta je to za nas!
Imam osjećaj da su oko nas sve neke poznate face.
A ja kao slikam nešto za blog.
Za stolom do nas, grupa mladih Engleza.
Uživaju na suncu, totalno su cool, opušteni...
Svi imaju crvene face.
Jedan od njih mi izgleda ka pljunuti princ Harry, mlađi sin Lady Di i navodno onog smotanog Charlesa.

-Ma vidi ovoga tipa, isti mi je princ Harry
-Koji to?
-Pogledaj među ovim Englezima, onaj u sredini
-Ma daj, onaj šta se sprema u vojsku!?
-Baš taj!
-A šta su mu onda ovi drugi?
-Oni su mu sigurno osiguranje...
- A šta mu je ona ženska?
- Ona ti stoposto glumi ka ono curu, ali u stvari i ona ti je bodyguard...
- Znaš da ovaj tip sad i meni sliči na princa Harry-a...

U jeku našeg razgovora, naš novoustoličeni princ Harry priđe ogradi

-Idem ga slikat!
-Je si lud, nemoj izigravat redikula od sebe!
-Pa ja ću slikat kao ono bezveze, more, galebove i tako to
-Ma!
- Znaš šta, ja ću ga slikat, a ako ovi njegovi skoču na mene, onda znamo da je to on!
-Ajde!






I evo sam slika princa Harrya, nitko od njegovih tjelohranitelja nije skočija na mene, ali odmah nakon toga je princ u pratnji jednoga od njih iša da prostite u zahod.


Na odlasku iz hotela, zamalo sam se sudarija sa Naomi Campbell.
Možda to i nije ona, ali meni se učinilo da je.
A možda je ovo čak i ona Tyra Banks...
Ma je neka faca stoposto, ali ja se sad trenutno ne mogu sitit koja je, pa će do daljnjega ostat Naomi!



A i ja sam skroz popizdija....

Stigao u udaljenu tvrđavu Legije stranaca u pustinji novi komandant. Ađutant ga provodi naokolo i pokazuje mu čega sve ima i gdje je što:

- …a ovo su spavaonice za legionare… ovo je kuhinja… ovdje je skladište municije…

U najdaljem uglu tvrđave nalazila se štala u kojoj je bila jedna mlada deva.

- A ovo je… hm… kako su legionari svi muškarci… pa kada kome prigusti…kad više ne može izdržati… Ja sam zadužen za raspored kada tko dobiva devu na raspolaganje.

- Iiiiiik! - poviče novi komandant. - Odvratno! Odurno! Gadno i gnjusno! Ne želim više ništa čuti o tome!

No nakon mjesec dana zagustilo i komandantu, spermići mu navrli na uši. Pozove on ađutanta:

- Hm… ovaj… ahem! Ona deva… kad je slobodna?

- Nema problema, komandate! - salutira ađutant. - Vi možete i preko reda!

I ode komandat u štalu s devom. A ono, deva prekrasna. Duge noge, meko krzno, velike oči i duge trepavice, sva miriši. Vidi se da je dobro paze i maze.

Komandat raskopča kaiš, skine hlače, prikuči stoličicu na koju se uspne iza deve, prihvati je za bokove i udri! Praši on, praši, a ono - aaaaaaa, slatko! - iiiiii, sočno! - u, toplo, glatko i vlažno! - pa se deva okrene i pogleda ga onim velikim očima s dugim trepavicama, aaaaaa! Vidi komandant da nije bez veze Prorok proglasio deve i kamile svetim životinjama.

U međuvremenu, ađutant se ispred štale zabrinuo što komandant radi toliko dugo unutra, pa otvori vrata, uđe i zatekne svog nadređenog kako stojeći na stoličici sa spuštenim hlačama furiozno praši devu pod rep; bijela stražnjica mu samo bljeska u polumraku štale.

- Pobogu! Što to radite?!

- Kako - što?! Kako što?! Kako?! Što?! - nije se mogao snaći komandant što ga to ađutant pita niti se zaustaviti.

- Mi uzmemo devu i odjašimo u selo dvadeset kilometara dalje, ondje postoji javna kuća…

Jučer u crkvi Gospe od Zdravlja u Mravincima svoje bračne zavjete obnovili su dvoje naših sumještana Ivka (rođena Marović) i Petar Gančević. Doživiti 60 god. za jednog čovjeka i nije mala stvar ali proživjeti 60 god. zajedno u braku to je već vrijedno pažnje i spomena. U svom bračnom životu uzdigli su troje djece (Maricu, Edicu i Miška) dobili sedmoro unučadi i dvoje praunučadi. Još puno godina zajedničkog života isto toliko praunuka od srca im želimo.

Značka koju vidite na slici tek nedavno je ugledala svjetlo dana. Naime naš sumještanin Anđelo Marović nedavno je obnavljajući stari suhozid na svojoj zemlji u jednoj udubini u zidu pronašao krpeni smotuljak i u njemu na čuđenje otkrio nekoliko znački društva. Da se radi o vrlo starim značkama govori nam i tehnika kojom je izrađena. Pretpostavljam da datira iz vremena kao i sama zastava društva iz 1937. god. ako nije i starija, što potkrepljujem slijedećim podacima. Otac našeg Anđelka sad već pokojni Petar Marović, kako sam kasnije doznao, bio je predsjednik društva za vrijeme drugog svjetskog rata. Sa sigurnošću se može tvrditi da ih je upravo on nakon završetka rata ne govoreći nikomu sakrio u suhozid kako bih ih sačuvao od uništenja budući se nakon drugog svjetskog rata zatiralo sve što je hrvatsko.I na sam spomen hrvatskog imena ljudi su završavali na robiji. Eto na kraju sam i sam, kao sadašnji predsjednik društva, dobio jednu značku na dar da je sačuvam za slijedeća pokoljenja.

Svim članovima društa i mještanima Mravinaca želimo sretan Uskrs !!

Josip je najmlađi pripadnik "krpaša" i nada da će se (kada starijima dodije) oni još dugo održatii.

Ante nam je novi harmonikaš zamjena za Gagija koji je već u "godinama"
Iako Ante nije fetivi Mravinčanim i u Mravincima više ne živi ipak je svoje djetinstvo ovde proveo i mi smo ga prisvojili (baš ka i Gagija).
Ove godine je prvi put sudjelovao sa nama i iskreno se nadam da će mu to postat tradicija.

Bačo je poput Duje pripadnik novog vala koji dolazi i koji se istakao u zadnjih nekoliko maskenbala.

Duje je gimnazijalac predstavnik nove generacije koja tek dolazi ...

Fabo je službeni fotograf krpaša i da nije njega vjerojatno nebi bilo ni ovih fotografija koje upravo gledate.