Čestitam Generacijo ...
16.01.2009.
Ne mogu virovat da smo uspili !
Prema onome što kažu današnji pravnici i birokrati, svi mi koji smo bili dica u 50-ima, 60-ima, 70-ima i ranim 80-ima, vjerojatno ne bismo tribali bit živi. Naši dičji kreveti bili su piturani kričavim bojama na bazi olova.
Nismo imali zaštitne poklopce ili brave na bočicama lijekova, vratima i ormarićima, a kada smo se vozili na bicikli, nismo imali kacige. Da ne spominjemo rizik dok smo autostopirali...
Ka dica, vozili smo se u autima bez pojaseva i zračnih jastuka.
Vožnja u prikolici traktora po toplom danu uvijek je bila nešto posebno.
Pili smo vodu sa špine, a ne iz boce. Užas!
Jili smo kolače, kruv i margarin i pili gazirana slatka pića, ali nikada nismo bili pretili jer smo se stalno igrali vani. Dilili smo jedno gazirano piće s četiri prijatelja, iz jedne boce i nitko od toga nije umra.
Provodili smo sate gradeći karete od raznoraznih otpadaka i onda se spuštali niz brdo, da bismo onda otkrili da smo zaboravili na kočnice. Nakon šta smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naučili smo riješiti problem.
Otišli bi od kuće ujutro i igrali se cili dan, vraćali smo se kući kada bi zazvonila "Zdrava Marija". Nitko nije mora s nama razgovarat cili dan.
Nismo imali mobitel. Nezamislivo!
Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutere, facebook ili Internet razgovore.
Imali smo prijatelje! Izašli smo van iz kuće i našli ih. Igrali smo na balun i ponekad bi nas balun zbilja zabolija. Padali smo s drveća, znali smo se izrizat, slomiti kost ili zub, i zbog tih nesritnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi. To su bili nesritni slučajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.
Da li se sićate nesritnih slučajeva?
Tukli smo se ka magarad, dobivali masnice i naučili kako da ih prebolimo.
Radili logore i rušili ih, lovili smo tiće i gađali ih iz pračke. Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo rečeno da će se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.
Vozili smo se na bicikli ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo ušli i popričali s njim.
Mala liga (Mafija, Kostolom, Mediteran i Kondor) je imala natjecanja i nisu svi ušli u ekipu. Oni koji nisu, morali su naučiti kako da se nose s razočaranjem. Neki učenici nisu bili pametni kao ostali i nekada su pali razred i morali ga ponavljati. Užas!
Testovi se nisu prilagođavali iz bilo kojeg razloga. Naši postupci su bili samo naši. Posljedice su bile očekivane. Sama zamisao da nas čaća ili mater vade iz nevolje ako smo imali problema u školi ili sa zakonom bila je nezamisliva. Oni su zapravo podržavali školu i zakon. Zamislite to! Užas!
Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rješavatelja problema i izumitelja, IKADA ! Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se s time nositi.
I vi ste takvi! Čestitamo.
komentiraj (25) * ispiši * #
Peticija za spas "Mombase"
05.01.2009.
Iskoristit ću još ovo malo slobodnog vremena što mi je preostalo od ovih praznika da napišem još jedan post na temu za koju smatram da će i Vama koji pratite i čitate ovaj blog biti interesantna.
Potaknut fenomeneom "facebook" koja je obilježila prošlu godinu i sam sam postao član te velike obitelji u želji za virtualnim druženjem s ljudima koje znam a do kojih eto stjecajem raznih oklonosti nemogu fizički doći.
Pa tako "surfajući" po facebook-u naletio sam (bio pozvan čak) da se pridružim grupi Peticija za spas Mombase iako, ruku na srce, nisam bio redoviti gost tog kafića suosjećam sa onima koji to jesu iz razloga što sam,
ne tako davno, i sam bio u njihovoj koži.
Naime svojevremeno u Splitu na Morpurgovoj širini (istočno od Vočnog Trga) u prostoru današnjeh butika Hugo Boss bio je popularan kafić "Song" u kom se okupljala uglavnom splitska studentarija.
Tu su se stjecala nova poznanstva i prve ljubavi, nije bilo vikenda a da nisam navratija do "svog" omiljenog kafića.
Nijedno me mjesto u gradu Splitu toliko ne veže kao taj prostor koji je nekad davno izgrađen da bude crkva o čemi svijedoće reljefi u kamenu, ali vrati mo se mi temi posta dakle "Mombasi".
Mombasa je luka u Keniji i drugi po veličini grad te države, ne ne ne nije ovo sat zemljopisa dakle Mombasa je
bivši kafić u Mravincima otvoren krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Ime mu je nadjenuo jedan naš sumještanim pomorac kojemu je eto taj grad ostao u lijepom sjećanju i iako je kafić tijekom svoje povijesti doživio brojna preimenovanja ("Bambilja", "Mali Lovac" i sl.) ipak ovo prvo (da ne kažem i zadnje) ime najviše je zaživilo u pamčenju naših sumještana.
Sam kafić bio je smješten u prizemlju obiteljske kuće "Modrić" koja je istu kupila i preuredila od obitelji Cega.
Meni osobno stara kuća obitelji Cega ostala je u sijećanju kao mala tipično dalmatinska kučica sa balaturom i žao mi je eto što nemam nijednu njenu fotografiju pa da napravimo usporedbu prije i sada (ako ko i ima nek se slobodno javi).
Smještaj kafića praktički u samom centru mjesta odmah do glavnog "trga" poznatog još po nazivu "Glavica" jamčio je dobru posjećenost i popularnost kafića.
Bilo je tu dobrih zabava meni osobno ostat će u sijećanju "novina party" kada su gosti kafića u dobrom raspoloženju počeli spontano izrađivati šešire od novinskog papira tako da su uskoro svi gosti bili pod šeširima.
Doduše zanlo je tu biti i ekscesnih situacija kada je morala uredovati i policija a znale su navraćat i "osobe sumnjivog morala" tako da mnogima i nije žao što tog kafića više nema.
Bilo kako bilo, bili oni moralni ili ne, sad već bivši gosti tog lokala morat će pronaći neko drugo utočište.
P.S. upravo sam doznao da je i frizerski salon (koji radi u okviru igrališta H.N.K. "Sloga" )
zatvorio vrata pa eto mogućnosti da se recimo taj prostor preuredi kao nekad u bife jer kako sam doznao od vlasnika prostora bivše "Mombase" on nema namjenu taj prostor više ikome izdavait a pogotovo ne za ugostiteljski obrt.
komentiraj (9) * ispiši * #
Badnjak
02.01.2009.Evo sam dobio par slika sa sada već lanjskog Badnjaka pe reko šteta ih je ne objvit.
Kako od strane privatnih zemljoposjednika nije iskazana želja za čišćenjem parcela od viška borovih stabala mala ali vesela skupina drvosiječa krenula je u mravinski Gaj.
Naravno pri siječi borovih stabala pazilo se koja će se stabla oborit ...
Ovogodišnji Badnjak zapalio je najstariji naš sumještanin Petar Gančević
Uz malo goriva Badnjak se brzo rasplamsa doduše i vrime nas je poslužilo !
I za kraj jedna kratka obaviijest za sve one koji još ne znaju kako se provesti u ovu subotu navečer naime u sklopu klubskog bifea poznatog još po nazivu "Kod Staroga Bana" održati će se pop-rock koncert lokalne grupe Controlis ulaz je slobodan.
komentiraj (6) * ispiši * #
