Čestitam Generacijo ...
16.01.2009.
Ne mogu virovat da smo uspili !
Prema onome što kažu današnji pravnici i birokrati, svi mi koji smo bili dica u 50-ima, 60-ima, 70-ima i ranim 80-ima, vjerojatno ne bismo tribali bit živi. Naši dičji kreveti bili su piturani kričavim bojama na bazi olova.
Nismo imali zaštitne poklopce ili brave na bočicama lijekova, vratima i ormarićima, a kada smo se vozili na bicikli, nismo imali kacige. Da ne spominjemo rizik dok smo autostopirali...
Ka dica, vozili smo se u autima bez pojaseva i zračnih jastuka.
Vožnja u prikolici traktora po toplom danu uvijek je bila nešto posebno.
Pili smo vodu sa špine, a ne iz boce. Užas!
Jili smo kolače, kruv i margarin i pili gazirana slatka pića, ali nikada nismo bili pretili jer smo se stalno igrali vani. Dilili smo jedno gazirano piće s četiri prijatelja, iz jedne boce i nitko od toga nije umra.
Provodili smo sate gradeći karete od raznoraznih otpadaka i onda se spuštali niz brdo, da bismo onda otkrili da smo zaboravili na kočnice. Nakon šta smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naučili smo riješiti problem.
Otišli bi od kuće ujutro i igrali se cili dan, vraćali smo se kući kada bi zazvonila "Zdrava Marija". Nitko nije mora s nama razgovarat cili dan.
Nismo imali mobitel. Nezamislivo!
Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutere, facebook ili Internet razgovore.
Imali smo prijatelje! Izašli smo van iz kuće i našli ih. Igrali smo na balun i ponekad bi nas balun zbilja zabolija. Padali smo s drveća, znali smo se izrizat, slomiti kost ili zub, i zbog tih nesritnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi. To su bili nesritni slučajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.
Da li se sićate nesritnih slučajeva?
Tukli smo se ka magarad, dobivali masnice i naučili kako da ih prebolimo.
Radili logore i rušili ih, lovili smo tiće i gađali ih iz pračke. Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama, i iako nam je bilo rečeno da će se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.
Vozili smo se na bicikli ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo ušli i popričali s njim.
Mala liga (Mafija, Kostolom, Mediteran i Kondor) je imala natjecanja i nisu svi ušli u ekipu. Oni koji nisu, morali su naučiti kako da se nose s razočaranjem. Neki učenici nisu bili pametni kao ostali i nekada su pali razred i morali ga ponavljati. Užas!
Testovi se nisu prilagođavali iz bilo kojeg razloga. Naši postupci su bili samo naši. Posljedice su bile očekivane. Sama zamisao da nas čaća ili mater vade iz nevolje ako smo imali problema u školi ili sa zakonom bila je nezamisliva. Oni su zapravo podržavali školu i zakon. Zamislite to! Užas!
Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rješavatelja problema i izumitelja, IKADA ! Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se s time nositi.
I vi ste takvi! Čestitamo.
komentiraj (25) * ispiši * #
