;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
31.05.2006., srijeda
Dogovor za meč
|
Po pravilu, Capablanca nikada nije dugo razmišljao a niti je volio praviti zaplete u središnjici, mada ih u nuždi nije izbjegavao. Nasuprot, Lasker je više volio jednostavne partije, upravo one pozicije u kojima je on imao prednost. Koristio je gotovo mikroskopske prednosti i filigranskom tehnikom ih realizirao. Za njega se govorilo, da dobre poteze s čudnom lakoćom izvlači iz vrhova prstiju. Čak i na početku svoje karijere, posebno meč s Marshallom. Capablancine partije su se izdvajale rijetkom preciznošću i ljepotom.  Na jakom turniru u Petersburgu 1914. godine pobjedio je tadašnju svjetsku elitu: Nimzowitcha, Aljehina, Blackburna, Tarascha, Marshalla, Janowskog u velikom stilu. Doduše, izgubio je dvije partije. Jednu od Laskera, tadašnjeg prvaka svijeta. Poslije ovog trijumfa, Lasker je samo još jednom svladao Capablancu i to nakon dvadeset i jedne godine. Poslije prve odigrane partije, s Laskerom, netko je upitao Capablancu, da li je imao tremu pri susretu sa svjetskim prvakom. Capablanca je mirno odgovorio: «Vjerujte, ako je i bilo nervoze ona se mogla naći samo na drugoj strani ploče...» Sve ovo , kao i druge okolnosti, još više su pojačale zanimanje u svijetu za match ove dvojice velemajstora. O tome se raspravljalo naročito poslije turnira u San Sebastianu 1911,  gdje je Capablanca nadvisio sve za koplje. Tim povodom, petog ožujka iste godine, na stranicama newyorškog «Evening Post» pojavila se Laskerova izjava: «Capablancini zemljaci su željeli da on pobjedi svjetskog prvaka. Primio sam, pismo od senjora Piradesa iz havanskog šahovskog kluba kojim me i moli i apelira da igram s Capablancom, match od deset partija i to u glavnom gradu Kube, a da se remiji ne računaju. Ovaj prijedlog nisam prihvatio. Remiziranje bi moglo trajati skoro pola godine, a možda i duže. Nije mi odgovaralo igrati u sutropskoj klimi više od nekoliko partija.» UVJETI MEČA Nešto kasnije, Lasker je izdiktirao uvjete za meč, od kojih su najvažnije slijedeće stavke: igralo bi se do šest pobjeda i limitirao se broj partija na trideset. Ukupno je bilo sedamnaest točaka i većina je odgovarala izazivaču ali neke od njih ne, pogotovu ona koja je davala, praktično, prednost prvaku od jednog boda. Capablanca je tražio korektne uvjete a dogovaranje je prekinuo prvi svjetski rat. Poslije prvog svjetskog rata, obnovljeni su pregovori o ovom meču. U siječnju 1920. godine, tim povodom Lasker je uputio pismo: «Moram naglasiti da šahovska publika nije zadovoljna našim dogovorom, zato i ne mogru igrati ovaj meč, čije pojedine točke nisu popularne stoga se odričem titule svjetskog prvaka u vašu korist. Vi ste, svakako, zaslužili ponijeti ovu laskavu titulu ne na osnovu formalnosti, već po vašim šahovskim kvalitetama. Želim vam nove uspjehe u vašoj budućoj karijeri ...» Naravno, ova odluka se nije dopala Capablanci, pa ni onima koji istinski vole šah, zato Capablanca i nije htio da mu netko pokloni titulu, već da se za nju bori. Nekoliko godina ranije Capablanca je izjavio: «Nadam se da će mi se pružiti šansa, ali ne želim igrati kao starac, već kao majstor u najboljim godinama. Nije bilo ispravno od Laskera prepustiti titulu bez borbe, neovisno tko je njegov izazivač. U kolovozu 1920. godine Capablanca je otputovao u Nizozemsku, pokušavajući nagovoriti Laskera da ipak povuče svoju odluku, rekavši da Havana nudi 20 tisuća dolara, uz izvjesne izmjene sporazuma. I najzad, Lasker je pristao na meč, ali se zalagao da se uplati određena suma od njegovog honorara prije nego što napusti Europu. On je za troškove dobio 11 tisuća dolara, bez obzira na ishod meča. Toliko novca Lasker nije dobio za sve svoje dotadašnje mečeve, onda je kratko sve ovo komentirao: «Bez sumnje, novac u svim prilikama ima veliku i neodoljivu moć» |
- 09:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #
29.05.2006., ponedjeljak
CAPABLANCA – LASKER
|
Drugi šahovski kralj koji se uspeo na Olimp bio je dr. Emanuel Lasker. On je preuzeo «krunu» od Wilhelma Steinitza 1894. U sudaru ove dvije ličnosti, Steinitz tadašnji šampion izgledao je «nepobjediv, a izazivač neodoljiv». Tako se dr. Lasker našao na nebeskim visinama i oglasili su ga za šahovskog Michelangela, najoriginalnijeg matadora ove drevne igre, srčanog i lucidnog borca i najizrazitiju individualnost koju je ikada šahovski svijet imao. Prije svega Wilhelm Steinitz je suvereno vladao, pobjedivši takve veličine kao što su : Blackburne, Gunsberg, Zukertort i Čigorin. Branio je, u stvari, Emanuel Lasker šahovski prijesto, ništa manje nego ravno dvadeset sedam godina i pobjedio takve borce za svijetski tron kao što su bili : Blackburne, Tarasch, Marshall i Janowski. Samo jedan majstor razbio je Laskerov do tada neprobojan oklop, bio je to austrijanac Carl Schlechter, koji je uspio završiti match od deset partija neriješeno. Na turnirima, također, njegov uspjeh i slavni rezultati bili su više nego impresivni. Ovog puta, nasuprot njemu, našao se šahist čija zvijezda je bila u usponu i prijetila potamniti slavu, kako svojih prethodnika tako i svojih suvremenika. Capablancina otvaranja imala su lakoću jednog Pillsburyja , središnjicu i zaplet stratega kao što je bio Lasker, dočim završnicu je krasila jednostavna logika jednog Rubinsteina. Iako je u odnosu na Laskera imao znatno kraću šahovsku karijeru Hose Raoul Capablanca, je ipak šahovski svijet zadivio svojim podvizima. POBJEDE U MATCHEVIMA  Capablanca s ocem Godine 1900. kada je imao svega dvanaest godina, na šampionatu Cube slavio je pobjedu u stilu pravog majstora nad Korzoom. Već 1905., izazvao je na meč prvaka SAD Franka Marshalla, a da nije imao ni turnirskog ni match iskustva. Jadino što je putovao po Americi i igrao simultanke (to je priredba kad majstor igra protiv više suparnika istovremeno). Pa ipak, Frank Marshall je bio deklasiran, jer je Capablanca dobio borbu sa skoro smješnom lakoćom, Što još reći za njegov nedostižni trijumf u San Sebastianu 1911. godine gdje su igrali takvi korifeji: Rubinstein, Marshall, Nimzowitch, Schlechter, Tarasch, Vidmar i drugi. Capablanca je lako i uvjerljivo osvojio prvo mjesto. Što se, ipak, tiče stila ove dvojice majstora, on je bio u mnogočemu različit. U stvari, Laskerov stil nije lako opisati. Bio je, istina, strateg blizak umjetnosti, izvrstan taktičar koji je znao maestralno povlačiti konce kroz nevjerojatne zaplete. Uz to, jedan od najvećih majstora konačnice u povijesti ove igre. Unatoč tomu, često je dolazio u propale i bezizgledne pozicije, ali zahvaljujući svojoj velikoj pribranosti i istančanom osjećaju da se nekako izvuče, čak je izgubljene pozicije pretvarao u pobjedu. Za Laskera se govorilo, da je namjerno pravio zaplete, vjerujući u svoju sposobnost, da lukavstvom i vještinom nadmudri suparnika, obilato koristeći psihološki faktor. Pojedini kritičari otvoreno su priznavali da nisu bili sposobni proniknuti i shvatiti tajnu Laskerove snage, pa su najčešće imali svoja tumačenja: «Nije lako ispravno, a ni jednostavno odgovoriti na Laskerove loše poteze.» Za to i nije čudno, da su istinski šampioni kao Pillsbury, Maroczy, Janowski, protiv Laskera igrali kao da su pod hipnozom. «Ponekad on Lasker, mogao je izgubiti partiju, ali nikad i govor» - rekao je Tarasch. Izvjesni kritičari Laskerovu igru su usporedili s tekućom vodom u kojo ima i kapi otrova. |
- 18:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #
26.05.2006., petak
SCHLECHTER JE BIO PRED CILJEM
 Kako je meč odmicao, tako su Schlechterove šanse za konačan uspjeh rasle. On je, doista, prvi otkrio slabe strane Laskerovog stila i njegovu ranjivost. Na početku borbe, došlo je do serija remija, pa je Schlechter prvi zabilježio pobjedu u petoj partiji i poveo s jednim bodom. Šestu je lako remizirao, a u sedmoj stekao laku prednost, ali nije bio najprecizniji u konačnici. U slijedeće dvije partije održavao je ravnotežu. U posljednju desetu, ušao je s poenom prednosti i bila mu je potrebna pobjedna da bi postao svjetski prvak. Zaigrao je punom snagom, sve je bacio na jednu kartu, tada prvi put nije sličio na sebe. Laskerove figure je potisnuo u obranu i pobjeda je visila u zraku. Na žalost , u jeku nejžešće borbe nije pronašao dobitnički potez, iako je on bio gotovo očevidan. Šansa je nepovratno nestala. Lasker ne samo da se izvukao iz teške pozicije već je u nastavku okrenuo partiju u svoju korist. Konačan rezultat bio je izjednačen 1:1 uz 8 remija. I ovaj meč je pokazao da je karakteristično za Schlechtera , da u sudbonosnim trenucima nema dovoljno koncetracije ni prisebnosti za izvesti završni udarac. Pored nedostatka volje za pobjedom, što je bilo svojstveno Schlechteru, ovaj neuspjeh u meču s Laskerom može se pripisati i njegovom krhkom zdravlju. Austrijski majstor Carl Schlechter, rođen je 2. ožujka 1874. u Beču. Potječe iz imućne trgovačke obitelji, koja mu je obezbjeđivala sigurnu budućnost. Sve to nije prihvatio. Nemajući poslovnog duha, smisla za trgovačke transakcije, on nije prihvatio siguran i bezbijedan život koji mu je nudila obitelj, izabrao je drugi put, svijet šaha koji je postao njegovo životno opredjeljenje. Međunarodno krštenje doživio je u engleskom gradiću Hastingsu 1895. kada je između 22 sudionika zauzeo časno deveto mjesto. Na tablici ispred njega našla se tadašnja svjetska elita, ali je zato ostavio mnoge jače majstore iza sebe: Blackburna, Janowskog, Berna, Miesesa i druge. Poražen je od prvoplasiranih i to: Pillsburya, Čigorina i Laskera. Iste godine, zaigrao je u Nirnbergu i plasirao se od 7-9 mjesta. Odatle je otputovao na turnir u Budimpešti i podijelio četvrto i peto mjesto. Značaj uspjeh, u seriji svojih trijumfa, imao je u Koburgu 1904. kad se plasirao od 1-3 mjesta.  Rikard Reti O igri Carla Schlechtera, vrlo slikovito je pisao Rikard Reti: «On ne nastoji originalno nastupiti, ne juri za oštroumnim kombinacijama, ne voli dekorativnost, iza koje obično stoji obmana i prividna dubina. Kod Schlechtera se partija obično razvija s lakom prirodnom gracioznošću, a njegove prelijepe partije pune su prirodne elegancije, kakvih će se teško naći kod bilo kog majstora.» Zbog svoje miroljubivosti Schlechtera su prozvali «kraljem remija». Carl Schlechter nije usvojio životno geslo: boriti se bespoštedno. Na kockastom ratištu na kome je tekla njegova profesionalna karijera, bio je suviše miroljubiv, borio se mlako i nedovoljno snažno za svoj opstanak. Prema svjedočenju suvremenika, ni kod jednog majstora s početka 20. stoljeća nije se tako snažno prikazala proturječnost između talenta i karaktera kao kopd Schlechtera. Bio je dostojan ponijeti šahovsku krunu, ali temperament šampiona nije imao. Prvenstveno nije bio rasan borac, niti predodređen za ljute kavge i burne okršaje, do istrebljenja. Štoviše, malo ga je zaokupljala ideja borbe, ao ona je, po pravilu, srž svakog velikog šahiste. |
- 16:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #
24.05.2006., srijeda
LASKER – SCHLECHTER
|
Prije Carla Schlechtera, slavnom Laskeru, tadašnjem svjetskom prvaku, na megdan su izlazili: Marshall, Tarasch i Janowski. Sva trojica su doživjela poraz. To se dogodilo u periodu od 1907. kada je Laskera prvi izazvao Marshall, pa do meča s Janowskim 1909. Znači, Lasker je svake godine branio titulu. Meč između Laskera i Schlechtera organiziran je 1910. godine u dva grada – Beču i Berlinu. Organizatori nisu uspjeli obezbijediti financiranje punog programa meča i umjesto 30 partija odigrano je 10. U ugovoru je unesena posebna stavka da pretedent, odnosno Schlechter, mora pobijediti s dva boda razlike ako želi biti šampion svijeta. Pred početak borbe, Lasker je izjavio: «Može biti da austrijski majstor Carl Schlechter, posjeduje dar dovoljan za borbu za svjetsko prvenstvo. Čini se, ipak, da on nema pravog temperamenta i očevidno nije dovoljno sposoban odlučno i snagom volje preoteti iz ruku svjetsku titulu.» Još dok se pregovaralo, Emanuel Lasker je za svaku odigranu partiju tražio honorar od tisuću maraka. Na kraju je popustio, osjetno spustio svoju cijenu, ali je uvjetovao manji broj partija oslanjajući se pri tom na svoje ogromno iskustvo i na pouke koje je izvukao iz ranijih matcheva. Međutim, on se prevario.  Schlechter je bio igrač posebnog kova. Razlikovao se od svih pretendenata s kojima je Lasker igrao. Njegovao je snažan i neprobojan stil, a to je najmanje odgovaralo Laskeru. Schlechter je bio najbolji izdanak čuvene «Bečke škole». Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Beč je bio jak šahovski centar, u njega su se slijevali najslavniji majstori tog vremena i šahisti različitog soja. Njihove stilove, marljivi i vrijedni Schlechter upio je u sebe i izvršio potrebnu sintezu dajući im vlastiti pečat. Razumije se, Schlechterovom temperamentu veoma je odgovarao način vođenja borbe. Kako je bio nenadmašan u jednakim pozicijama, precizan u obrani, a posebno kritičan u prosuđivanju pozicija s malom, nevidljivom prednošću, on je uvijek čekao u zasjedi, nije se eksponirao, bezbijedan, upravljajući svoju oštricu prema pukotinama i slabostima suparnika. U središnjici, najvažnijoj fazi borbe, nastojao je snim sredstvima ugušiti svaku inicijativu ili pokušaj stjecanja pozicijske prednosti. Kad partiju dovede do konačnice, tu je najsigurniji. Ako nije bio veći od Laskera, u ovoj fazi igre, bez sumnje, bio mu je ravnopravan partner. |
- 17:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
22.05.2006., ponedjeljak
ZA PLOČOM NIJE ŠTEDIO PROTIVNIKE
|
Kad se odmarao od šaha, obično je igrao hazardne igre, gdje je gubio osvojen novac koji je stekao na turnirima. Njegova igra u svim fazama bila je upućena na napad, više ga je čak zadovoljavalo kad izgubi hrabro nego kad iznese čitavu glavu u mlakoj borbi. Uvijek je želio dati maha svojoj fantaziji i slobodnoj kreaciji. Dosljedan sebi i svom rušilačkom temperamentu, Janowski nije mario za teoriju, mada je poštovao njena osnovna načela. Više je volio igrati iz glave, a manje se oslanjati na knjige i teoriju. Remije nije baš prihvaćao, bio je spreman izgubiti partiju prije nego odigrati neriješeno. Najmanje ga je zanimalo kako će partija završiti. Dugi niz godina, na mnogim turnirima bio je «strah i trepet» mnogim igračima i nije respektirao velika imena. Razumije se, njegov životni san bio je sresti se sa svjetskim prvakom Emanuelom Laskerom. Nije to bilo lako a ni moguće, pogotovo što je Lasker birao svoje protivnike. No, bez obzira na sve, Janowski je najzad dočekao svoju priliku, mada pruženu šansu nije iskoristio. Lukavi Lasker prvo je izabrao Tarascha i to u vrijeme kada je ovaj već bio prošao svoj stvaralački zenit. To se zbilo 1908., a meč se igrao u Dueseldorfu i Munchenu. Pokazalo, se ipak, da je Tarasch bio lak plijen za jednog Laskera. Već prve partije su nagovijestile da Tarasch nije dovoljno proučio igru svog protivnika niti njegov stil. Pokazalo se da su Tarascheve teze samo okamenjene dogme i da ne mogu donijeti praktični uspjeh. Lasker je teško izlazio na kraj s jednim Schlechterom i Rubinstainom, jer su ovi majstori njegovali drukčiji stil i u svakom slučaju bili opasniji rivali. Svjedoci tog matcha bili su mišljenja da je Lasker najviše snage uložio u prvim partijama, a da je kasnije igrao nonšalantno. Pri kraju borbe, kada su se nazirali obrisi pobjede, sebi je dozvolio luksuz da se sa Taraschem malo i poigra. Pošto je savladao Tarascha, a ranije i Marshalla, sada se za Laskera pronašao novi suparnik. Spominjani su Janowski i Maroczy.  Mađarski majstor Geza Maroczy imao je manje šansi od jednog Janowskog, utoliko prije što nije mogao udovoljiti financijskim zahtjevima, a drugo bio je spriječen redovnom službom. U prvi plan je izbio naglo David Janowski. Utoliko prije, što je zabilježio sjajne pobjede u Monte Carlu i Hannoveru. Šahovska javnost nije bila uvjerena da će Janowski moći napraviti podvig i svladati velikog Laskera, pogotovo što je on igrao izuzetno agresivno i preriskantno. Ovakve tvrdnje su se naravski i potvrdile. David Janowski je našao mecenu u bogatom slikaru Nardusu. Ovaj slikar, inače šahovski zanesenjak, obožavao je Davida Janowskog i smatrao ga svojim pulenom. Lasker i Janowski su se konačno sporazumjeli da se meč odigra u Parizu 1909. Ukupno se igralo 10 partija i Lasker je trijumfirao 7:1 uz dvije neriješene partije. Sam rezultat govori, da Janowski nije bio dorastao svom slavnom suparniku pa je netko od majstora napisao: «Čelik je, ipak, bio jači od plamena ...» Godinu dana kasnije došlo je do revanš meča u Berlinu. Drugi meč slijedio je nakon Laskerovog susreta sa Schlechterom (meč je završio neriješeno 5:5!). Logično je bilo da je Lasker ponovo pružio šansu Schlechteru, a ne jednom Janowskom. Ali Lasker je bio previše lukav i pametan. Bilo kako bilo, drugi meč s Janowskim nije imao nikakva opravdanja, a to je pokazalo da se Lasker poigravao s titulom svjetskog prvaka i da je na neki način degradirao svoj stečeni ugled. U svakom slučaju, to je štetilo njegovoj šahovskoj reputaciji. On se na to nije obazirao i 1910. godine, optočela je borba s Janowskim. Sam meč ne zaslužuje nikakav poseban komentar, osim da se Lasker u izvjesnom smislu poigravao i rugao sa svojim suparnikom, ne dozvolivši mu da dobije ni jednu jedinu partiju. Jednostavno, svladao ga je s visokih 8:0 uz tri remija. Do nogu potučen, razorenog sna o svjetskoj tituli nedovoljno zreo, a niti teorijski pripremljen za ovakve borbu kakvu je vodio za svijetsku krunu. Još kada je pošao iz svog rodnog Volkoviska, maštao je o «plavoj ptici», tituli svjetskog prvaka, sada se sve raspršilo kao dim i pjena. «Plava ptica» je bila na dohvat ruke, ali otišla je u nepovrat. Posljednje godine života proveo je u bijedi i siromaštvu. Zbog toga, Janowski nikada nije zažalio, jer je svjesno i dragovoljno odabrao taj put, trnovit i težak. Neprestano je lutao raznim zemljama, upoznao toliko lijepih mjesta, susreo mnogo zanimljivih ljudi i išao za zovom turnira. Njegovoj lutalačkoj prirodi i bohemskom temperamentu, bili su potrebni bljesak, aplauzi, a njih je najviše dobivao. |
- 20:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
19.05.2006., petak
LASKER – JANOWSKI
|
Uz Marshalla, Tarascha i Schlechtera izazivač je bio i David Markelowitz Janowski- Pa ipak, od svih dotadašnjih pretendenata, on je najteže poražen, jer je doživio pravi športski debakl.  Od 21. odigrane partije, izborio je samo jednu pobjedu, 15 puta je kapitulirao. Ako se gleda kroz ovaj rezultat, svakako da je Janowski bio u odnosu na Laskera izraziti autsajder. Tko je u stvari, David Janowski ?  O njemu su se, gotovo, pričale bajke, da je mogao za jednu noć prokockati sav imetak. Hazarder kakvog dugo neće biti, šahist koji nije znao za uzmicanje i stalno je kušao sudbinu. Živio je da bi mogao riskirati, kad bi mu život protekao ustaljenim kolosjekom, osjećao se praznim i ugašenim. Svoj Volkovisk (Grodnjenska gubernija) gdje je rođen 25. svibnja 1868., napustio je rano i krenuo u Pariz, zatim u Ameriku, da bi se ponovo vratio u Francusku. Posebno je uživao u konjičkim trkama i klađenju. U traganju za «plavom pticom» - uspjehom 21-godišnji Janowski je otpočeo život velike skitnice. Škola ga nije pripremila za život, roditelji nisu ništa učinili da bi od njega stvorili praktičnog čovjeka. Hazarder, osobenjak, individualista, nekomformist, - najčešće su etikete koje su pripisivane Davidu Janowskom. Vjerovao je da će igrajući šah duže živjeti od ostalih ljudi i obezbijediti besmrtnost. U šahovski svijet, imaginarnog stvaralaštva, Janowski je svjesno i dragovoljno stupio, a da se iz tog svijeta nikada nije vratio. PARIZ GA JE PRIHVATIO  Cafe de la Regence, imao je svog šampiona u osobi poljskog podrijetla. David Janowski se prvi put pojavio u Parizu 1891. godine. Ne zna se točno koliko je godina proveo u Poljskoj jer je svoju šahovsku karijeru započeo u francuskoj metropoli, a za njegove najveće uspjehe u Parizu 1895. i 1896. godine šahovski Pariz je počeo govoriti o Janowskom 90-tih godina prošlog vijeka. Pričalo se, ne toliko o njegovim rezultatima, koliko o njegovom stilu igre, temperamentu i smjelim orgijama. Međunarodni debut imao je 1894. godine kad je nastupio na XI kongresu njemačkog šahovskog saveza. Istina, nije se baš najbolje plasirao. Podijelio je 6. i 7. mjesto. Međutim, pravi trijumf došao je nešto kasnije. Prije toga, bilo je manjih provjera u Hastingsu 1895. gdje se plasirao od 12. do 14. mjesta. Već slijedeće godine, krivulja njegovih uspjeha i stvaralačkih dostignuća naglo se pela. U Beču je osvojio prvo mjesto malo kasnije u Nizozemskoj i Parizu, a i na ostalim turnirima plasirao se visoko. Bio je prvi i na međunarodnom turniru u Atlanticu 1921. godine, kad mu je već bilo preko 50 godina. S promjenljivim uspjehom je igrao i mečeve. Susreo se s najjačim šahistima svog vremena. Prvi meč u svojoj karijeri odigrao je 1891. godine u Parizu sa Sitenfeldom i slavio pobjedu 3,5:1,5. Nešto kasnije u istom gradu odigrao je neriješeno sa tadašnjom zvijezdom Miesesom 3:3. U Beču, 1896. trijumfirao je nad jednim od najjačih austrijskih majstora Winaverom 5:2.  Krajem pretprošlog vijeka , točnije 1899. godine u NewYorku porazio je višestrukog američkog prvaka Franka Marshalla sa 3:1. U Carlsbadu poražen je u meču od Schlechtera sa 2,5:7,5.  Veliki uspjeh napravio je kada je u mini meču, 1909. u Parizu, igrao neriješeno s Laskerom 2:2. «David Janowski, bio je veliki šahist, ali osrednji sportaš i slab psiholog pisao je Emanuel Lasker, - Njegovi rezultati pokazuju da je on mogao deset puta u rukama imati pobjedu, ali pošto se nikako nije želio odvojiti od partije, na kraju bi je sigurno izgubio....» I najzad, šahist koji je pobjeđivao najjače igrače svog vremena, pa čak i svjetske prvake, ponekad je gubio od protivnika koji su bili daleko ispod njegove snage i reputacije. |
- 17:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #
17.05.2006., srijeda
PRAGMATIČAR PROTIV DOGMATIKA
 Kao rezime, moglo bi se konstatirati, da je Tarascheva uloga na području šahovske teorije ne baš mala, uz uvažavanje svih primjedbi na njegov sustav. Njegova glavna teza o vrijednosti punog pješačkog centra, pokazala se u životnoj praksi kao neodrživa dogma,pa je baš kritikom te dogme Nimcovič pokrenuo «hipermodernu školu», koja je ulogu centralnih polja postavila na pravo mjesto. Tako je Siegbert Tarasch, bio slabe sreće na dva životna kolosijeka. Velik, istina, ali samo toliko da se pokaže da su drugi još veći od njega. U matchu ga je porazio veći igrač i veći borac od njega, misli se na Laskera. Tarasch je u partijama djelovao nekako smušeno, a od njega je ipak ostao dublji metodičar Nimcovič. Korijene Tarascheve metodike valja proučiti u uticanju njemačkih univerziteta onog doba. I Tarasch i Lasker stajali su pod tim utjecajem i samo je razlika u tome što je Lasker u šahu ostavio postrani svoju filozofsku preokupaciju, dok je Tarasch htio sastaviti sustav pravila za igranje šaha. Njegova nevolja je bila u tome što je u suštini više bio umjetnik nego metodik. Tarascheva moć kombiniranja bila je izvanredna i veliki je broj umjetničkih vrijednih partija koje je on ostvario. Na žalost, težnja za igrom po vlastitom sustavu, otežavala mu je posao i šablonizirala mu stil. Počeo je kao briljantan mladi majstor i nikad nije proniknuo da su mnoge njegove teze samo štake koje smetaju u hodu, čak i slabost na koju će ciljati njegovi suparnici. U potpunosti, Lasker je bio pragmatičar, a Tarasch dogmatičar. Tarasch je najčešće upozoravao: «Ne igrajte istom figurom više puta u otvaranju, zauzimajte centar, razvijajte prvo skakače, a zatim lovce». I uz osmjeh završavao: «Ne mogu igrati šah bez kraljevog lovca.» U svakom potezu više je tražio logiku, a manje efikasnost, iako je bio izuzetno talentiran, ipak se zaustavio u svom razvoju najčešće robujući dogmi. |
- 17:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #
15.05.2006., ponedjeljak
KRAH TARASCHEVIH DOGMI
Još na početku borbe Lasker je iskazao veliku borbenost i zalaganje. Startao je s dvije pobjede, da bi potom eksperimentirao u otvaranju i izgubio treću, no brzo je ispravio taj utisak i dobio četvrtu i petu partiju te povećao rezultat na 4:1. Nešto više treba reći o četvrtoj partiji koja je imala prvenstveno teorijski značaj, jer su u njoj trijumfirale nove hrabre ideje nad šablonom i što je još važnije, ona je ostavila najsnažniji utisak od svih partija. To je prava šahovska ljepotica, koja sadržava najplemenitije elemente napadačkog stila. 0:1  Taraschu nikako nije pošlo za rukom smanjiti razmak od tri boda. Posljedna partija koju je Tarasch dobio bila je dvanaesta i trajala je veoma dugo – preko 60 poteza, mada je i tu Lasker kumovao u otvaranju. Na ovaj poraz Lasker je uzvratio novom pobjedom u 13. partiji, dalje su slijedila dva remija, da bi u šesnaestoj partiji izborio pobjedu, ispunio normu od osam pobjeda i tako odlučio match u svoju korist. Konačan rezultat bio je 10,5:5,5. Mada je izgubio ovaj sudbonosni match, veoma uvjerljivo, čak s 5 bodova razlike, iako nikada nije ponio laskavu titulu, Tarasch je ostao značajna figura u jednom šahovskom razdoblju a njegov match s Laskerom vrijedan po tome, jer je bio prekretnica na izmaku desetljeća Steinitzovih epigona. Svoju šahovsku karijeru nije krunisao, mada je svjetska titula bila cilj njegove karijere. No, mogao se utješiti da je izgubio od najvećeg borca tog vremena. Tarasch je, ipak, po nekim svojim koncepcijama ostao dogmatik. Međutim velika mu je zasluga što je Steinitzovo učenje pretočio u vlastite sustave i što im je dao naučnu formu, unoseći tako u šahovsku strategiju mnogo novih ideja. Evo što je o tome u svojoj knjizi «Suvremena šahovska teorija» napisao Tarasch u predgovoru: «Za mene je svaka partija posebna, predmet ozbiljnog proučavanja. Otkrivam pred čitateljem unutarnju bit neizbježnosti svega što se odigrava za tablom. Ne analiziram danu pojavu, već tražim osnovne uzroke te pojave. Najčešće uopćavam posebne slučajeve i utvrđujem načela i pravila čije poznavanje je veoma važno sa strane vođenja igre.» Naravski, sve je to bilo dobro, dok je Tarasch bio istraživač i popularizator ideja «Nove škole». Ali, čim je proglasio te iste ideje za univerzalne, doživio je neuspjeh. Njegov dogmatizam kočio je razvoj šahovskog učenja i otežavao razumijevanje pravog sadržaja Steinitzova i Čigorinova dijela. Osnovne i neprikosnovene Tarascheve dogme su bile: Prvo, razvijati brzo figure, u svakom potezu po jednu novu. Za redom igrati istom figurom po pravilu ne valja. Drugo, puni pješački centar je velika prednost, pa valja pješake k njemu izgrađivati. Treće, par lovaca je velika prednost. Ove Tarascheve dogme, naročito o pješačkom centru, razbili su majstori mlađe generacije, negdje 20-tih godina prošlog stoljeća. Uistinu, prvi se kritički osvrnuo Nimzowitch, sugerirajući da se radi o vlasti nad važnim centralnim poljima, dok od prilike ovisi, da li će tu vlast držati pješaci ili figure iz daleka |
- 20:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.05.2006., petak
LASKER – TARRASCH
|
Samo godinu dana poslije matcha Lasker – Marshall, na scenu je stupio Siegbert Tarrasch, šahist istraživačkog duha, dubok i originalan mislilac, sjajan komentator i pisac znamenitih šahovskih knjiga i publikacija, želio je osporiti primat Emanuelu Laskeru. Ovaj njemački majstor rođen je 5. ožujka 1862. godine u Vroclavu. Diplomirao je medicinu u Halleu 1885. i bavio se liječničkom praksom u Nurnbergu i Munchenu. Sve do pojave Rubinsteina i Capablance, on je u jednom periodu svog života, uz Pillsburyja i Čigorina bio najveći Laskerov rival. Njegova pobjeda u Vroclavu i Manchesteru 1890. izbacili su ga naglo u prvi plan kandidata za svjetski tron. Stigla mu je ponuda od havanskog šahovskog društva , da na Kubi odigra match sa Steinitzom. On je sve to odbio, s jednostavnim obrazloženjem da nije u mogućnosti izostati od svoje liječničke prakse, mada je u pitanju bio drugi razlog, želio je dobiti na vremenu i sačekati bolji trenutak. Isto tako, poziv je stigao i od mladog Laskera, koji je tek bio u usponu i želio afirmaciju, ali njega je Tarrasch odbio , jedino prihvaćajući match s Čigorinom koji se završio neriješeno. Kasnije je slavio visoku pobjedu nad Marshallom 8:1 uz 7 remija. Tarrascheva politika se nije pokazala dovoljno zrelom, a ni suviše mudrom. Jer, u međuvremenu, šansu je iskoristio Lasker. On nije poput Tarrascha čekao da oslabi Steinitzova moć, već se otisnuo preko oceana, a mecene u NewYorku bile su očarane njegovom igrom, pretekao je Tarrascha i prvi došao do Steinitza i skinuo ga s vladajućeg trona. Znači, Tarrasch nije povukao pravi potez u pravom trenutku, sve zato što je mislio da njegov čas nije kucnuo.  Ova šansa je nepovratno propala i Tarrasch je trebao čekati ništa manje nego 18 godina da bi se susreo sa Laskerom a ne sa Steinitzom za svjetsku krunu. Prije toga, ovo rivalstvo je bilo neprestano i dalo je pečat čitavom jednom desetljeću šahovske povijesti. Posebno u razdoblju od 1898. do 1907. Poslije trijumfa u matchu s američkim šampionom Marshallom 1905. godine, koji je godinu dana ranije u Cambridge Springsu, bio prvi ispred Laskera, Tarrasch se oglasio u javnosti da on sebe vidi kao trenutno najjačeg majstora na svijetu, te da stoga on neće izazvati Laskera već da ovaj treba izazvati njega. Lasker bez okljevanja, uzvraća na taj način, što je u matchu prosto deklasirao Marshalla, jer ga je savladao više nego uvjerljivo s 8:0 uz sedam neriješenih partija. Sad Tarraschu ništa drugo nije preostalo nego da se ogleda u izravnom duelu sa svojim ljutim suparnikom želeći na taj nači krunisati svoju dotadašnju desetogodišnju neizravnu borbu s ovim majstorom. Ali ostvariti ovaj match i dalje nije bilo lako. Tarrasch je htio igrati u Njemačkoj, mada su financijska sredstva bila nedovoljna za Laskerove zahtjeve. Ipak se našao kompromis i Lasker je najzad pristao odigrati match , ali da se obezbijedi honorar za nastup od 7500 maraka, a pobjedniku da se omogući nagrada od 4000 maraka. Uz to, Lasker je imao neke svoje osobne planove, da se vrati ponovo u Njemačku i tu se nastani. U vrijeme matcha, sasvim je sigurno da su Rubinstein i Schlechter bili jači od Tarrascha, što jasno govori, da je ovaj majstor već bio prešao igrački zenit. Match je trajao od 17. kolovoza do 30. rujna 1908. Igralo se u dva njemačka grada Dieselldorfu i Munchenu. Već na samom startu se pokazalo da je Tarrasch nepripremljen za ovakvu vrstu borbe, što je najžalosnije, igrao je na isti način kao protiv drugih majstora, očevidno ne poznavajući vrline i mane svog suparnika. Istina je, da je Lasker u Tarraschu imao lak zalogaj. Znalo se pouzdano,da je Lasker teško izlazio na kraj s Rubinsteinom, Schlechterom, jer su to majstori objektivno-ravnotežnog stila i tu mnoge smicalice i trikovi nisu prolazili. Tarrasch je uspio pobijediti samo u tri partije a odigrao ih je petnaest. Te tri pobjede, izborio je zato što je Lasker slabo tretirao otvaranje. Na, momente, Lasker je igrao dosta slabo i površno, a naročito je bio nesmotren u uravnoteženim pozicijama, gdje je težio nekim malim avanturama. Tu slabost, Tarrasch nije iskoristio, kasnije je to bio Schlechter koji je izdašno koristio, ali Tarrasch je bio opsjednut nekim svojim idejama i mnoge stvari nije uočio. |
- 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.05.2006., srijeda
LASKEROV IZAZIVAČ
|
Zahvaljujući prvenstveno turniru u Cambridge Springsu 1904. na kome je nadmoćno pobjedio mladi Amerikanac Frank Marshall (11 pobjeda i četiri remija, bez ijedne izgubljene partije), ispred Laskera i Janowskog, koji su podijelili drugo i treće mjesto, dva boda iza pobjednika. Slijedeće godine nov trijumf u Parisu, u matchu protiv Janowskog koga je Marshall svladao s 8:5 uz četiri remija. Mnogi su mislili da je već dostigao svoj zenit. Iste godine u Nurnbergu doživio je pravi debakl u matchu s Taraschem, jednu partiju je dobio, 8 je izgubio i 8 remizirao. Ovaj poraz ga je mogao izbaciti iz stroja u borbi za svjetsku krunu. Ipak, Marshall se izvadio i popravio loš utisak pobjedivši na jakom turniru u Nurnbergu 1906. na kome je Tarasch bio tek 9. do 16. mjesta. I najzad Lasker se odobrovoljio i pristao odigrati match s Marshallom izmjenivši svoje zahtjeve i snizivši na 1000 dolara. Očevidno, Lasker je imao svoju računicu. Jadnostavno je rezonirao da mu je Marshall slabiji protivnik od jednog Tarascha, pa i Maroczyja i da će ga lakše savladati. Do matcha Lasker – Marshall došlo je godine 1907. i on je održan po raznim gradovima SAD. Svima je bilo jasno kakav će biti ishod, osim Marshallu, da on nema nikakvih šansi protiv Laskera iz jednostavnog razloga što njegov stil igre nije bio prikladan za ovakav način borbe. Osim toga, Lasker je posjedovao i veće iskustvo, a uz to bio i jači igrač. Match nije bio značajan za razvitak institucije prvaka svijeta, a nije mnogo ni uzbudio svijet. Unaprijed se znalo da Marshall iako odličan turnirski igrač, nije imao nikakve šanse u matchu s Laskerom. Marshallov igra nije uopće pogodovala za matcheve protiv velikih majstora pozicijskog stila. Njegovi su dometi bili simultanke i turniri s velikm brojem igrača, na kojima je rušio suparnike, pogotovu iz «donje kuće» (slabije plasirane), oštrom i duhovitom igrom. On je više kavanski igrač, mada velikog formata. Ako se traži poredba onda se uglavnom nameće ime Kalabreza Greca, putujućeg majstora iz XVII vijeka.  Odličan u simultankama, koje je igrao s obje ruke izvodeći istodobno poteze na dvjema tablama. U NewYorku je Marshall neko vrijeme držao kavanu, u kojoj je redovno igrao simultanke s gostima dolar po partiji. Tako je postigao silnu rutinu i izoštrio se u brzopoteznim partijama izgradivši se u tom fahu kao vrhunski majstor. Evidentno je da Marshall nije zaokružio svoje šahovsko djelo. Ostao je nekako krnj i nedorečen, ali postoji replika koja glasi:»Zato što ne možeš završiti svoje djelo, to te čini velikim». «Sav moj život posvećen je šahu – pisao je u starijim godinama Frank Marshall.- Igrao sam pola vijeka, a toliko sam isto bio zaljubljen u šah. Uistinu, takva je čar naše drevne igre, s lijepom, beskrajniom raznovrsnošću i ogromnim mogućnostima. Šah me je, naime, bacao u najudaljenije krajeve svijeta, donio mi neku slavu, ali me nije obogatio». Smrt ga je odnijela u 67. godini, točnije 9. studenog 1944. u NewYorku. Da se ne zaboravi, konačan rezultat je bio 11,5:3,5 za svjetskog prvaka. |
- 20:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #
08.05.2006., ponedjeljak
LASKER – MARSHALL
|
Od kako je 1886. godine ustanovljeno takmičenje za titulu svjetskog prvaka u šahu upisano je u «zlatnu listu», u periodu od jednog vijeka, samo 13 imena. Prvi je bio Wilhelm Steinitz, a posljednji Gari Kasparov. Za jedno stoljeće «malo besmrtnika», mada je bilo još sjajnih šahista, koji su s više ili manje uspjeha jurišali na ovo visoko i laskavo zvanje i na žalost, ostali bez titule. Za utjehu, bili su samo pretendenti koji se, iz raznoraznih okolnosti, nisu uspjeli upisati u «listu besmrtnih», ali su potvrdili svoju extra klasu i u analima ove drevne igre ostali zabilježeni, ako ne kao ravnopravni, onda vjerojatno za nijansu slabiji. Trebamo se prisjetiti svih onih imena koji su vodili tešku, beskompromisnu borbu za šahovski tron, a to su, bez sumnje, igrači velike snage i ugleda, majstori koji su dali ogroman doprinos razvoju šahovske misli i obogatili šahovsku baštinu. To su, u stvari, Zukertort, Čigorin, Tarasch, Schlehter, Bogoljubov, Marshall, Janowski, Bronstein, Keres i Korchnoi. Pa ipak, prvi Laskerov izazivač bio je američki šahist James Frank Marshall. Rođen je 10. kolovoza 1877. godine u NewYorku. U šahu je brzo napredovao. S a 17 godina bio je prvak montrealskog šahovskog kluba, a prvi uspjeh postigao je u NewYorku. Da bi stekao priznanje i međunarodni ugled, morao je proći turneju po Europi i provjeriti snagu s najboljim majstorima starog kontinenta. U Europi prvi nastup je imao 1899., a u Parizu 1900. Slijedeći turniri nisu mu donijeli slavu, mada je njegov veliki dar za kombinatornu igru dolazio do punog izražaja. Prvo mjesto osvojio je u Monte Carlu 1904., a iste godine i u Cambridge Springsu. Ukupno se borio na više od 70 jakih turnira i odigrao oko 30 matcheva, među kojima jedan 1907. za titulu svjetskog prvaka.  Međutim, ovaj američki šahist držao je svojevrstan rekord u svojoj zemlji, jer je preko dva desetljeća bio šampion Amerike. Razumije se, predstavljao je i na brojnim olimpijadama, turnirima i matchevima. On je, naime, veoma zaslužan što je šah uhvatio korijene u SAD. Pokušao je osporiti primat Emanuelu Laskeru.  Spretni i lukavi Lasker branio je vješto svoju titulu od novih zvijezda – time što je postavio barijeru u visokim finacijskim zahtijevima. Mnogi od njih nisu bili u stanju ispuniti ove uvjete, jer nije bilo lako naći mecenu. Ovo se prije svega odnosi na Pillsburyja i Maroczyja. Po rezultatima Pillsburyju bi svakako pripalo prvo mjesto među kandidatima, da nije došlo do njegove bolesti koja ga je rano pokosila. Umro je 1906. u 35. godini života. U tom najužem krugu pretendenata bili su još Tarasch, Janowski i Geza Maroczy. Od ova tri majstora, s Laskerom se jedino nije susreo Geza Maroczy mada je on igrao veoma jak i objektivan šah i veliko je pitanje što bi se u tom matchu dogodilo. Tako se, ipak, suzio krug pretendenata na Franka Marshalla. |
- 19:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #
05.05.2006., petak
LASKER – STEINITZ revanš match
|
Lasker je održao obećanje i Steinitzu dao revanš, ali tek dvije godine kasnije, kad je ovaj imao 60 godina. Uostalom, 1894. godina, može se s pravom smatrati početkom Laskerove blistave šahovske ere, a u isti mah to će biti i najduža vladavina jednog šahovskog monarha. U međuvremenu ( između prvog i drugog matcha ) nekoliko igrača poslali su Laskeru izazov za novi match. U ljeto 1894. godine bio je završen jedan od najjačih turnira tog vremena u Leipzigu, gdje je trijumfirao Siegbert Tarrasch. Ohrabren ovom pobjedom, on je uputio izazov Laskeru. Šampion nije prihvatio bačenu rukavicu pravdajući se da ima izvjesne obveze prema Steinitzu. Za čudo, Lasker je za samo pet godina napravio vidan skok, odnosno od «običnog majstora» vinuo se do svjetskog prvaka, a da nijednu partiju nije odigrao s tada najjačim i vodećim igračima, prije svih Tarraschem i Čigorinom. Krajem iste godine, petersburško šahovsko društvo pozvalo je Laskera da gostuje u gradu na Nevi. On se rado odazvao pozivu, uz jedan jedinstven uvjet, da Čigorin tu ne igra. U proljeće slijedeće godine, petersburško šahovsko društvo poslalo je ponudu da bude organizator matcha između Laskera i Čigorina. Lasker je ovaj poziv odbacio s istom motivacijom kao i s Taraschem. Petog kolovoza 1895. godine u Hestingsu otpočeo je jedan od najvećih turnira u povijesti šaha. Turnir je završen pobjedom mladog Amerikanca Harry Nelsona Pillsburyja, a njegov trijumf primljen je u svijetu senzacionalno. Američki majstor bio je uvjeren da je na taj način stekao pravo izazvati Laskera, utoliko prije što je ovaj bio tek treći. Na žalost, doživio je sudbinu prethodnika Tarrascha i Čigorina. Treba reći, značajnu činjenicu, da se na Hestingškom turniru Lasker prvi put susreo za šahovskom pločom s Taraschem i Čigorinom i da je pri tom bio poražen. Na završnom banketu, u ime petersburškog šahovskog društva Čigorin je pozvao pobjednika Pillsbury , a naravski uz njega Laskera, Tarrascha i uključujući jasno i sebe, da odigraju jedan turnir koji će dati rang listu izazivača. Međutim, izazov svi nisu prihvatili, prvi je odustao Tarasch. Bez obzira na sve okolnosti, turnir je odigran u prosincu 1895. godine, a završen siječnja slijedeće, uvjerljivom pobjedom Laskera, ispred Steinitza, Pillsbury je bio treći, a Čigorin četvrti. Svojim plasmanom Steinitz je potvrdio svoje pravo na revanš. Tako su se Lasker i Steinitz susreli 7. studenog 1896. godine u Moskvi u Domu Elisa, u kojem se nalazilo moskovsko liječničko društvo, da bi se najzad dogovorili oko predstojećeg matcha. Honorar pobjedniku bio je predviđen dvije tisuće rubalja, a pobjeđenom tisuću. Match je trajao do 14. siječnja 1897. godine. Partije su se igrale od 19 sati pa sve do 2 noću. Match koji je tako žarko želio Steinitz, završio se po njega više nego katastrofalno. Bivši šampion je bio star ali i uveliko bolestan. Ozbiljno je patio od povišenog tlaka, a mučila ga je i glavobolja pa su mu za vrijeme igre stavljali led na glavu. U tako nenormalnim uvjetima, jedva je okončao match, a pri kraju kod njega su se osjećale i psihičke tegobe. Rezultat je bio 12,5:4,5. Sam match nije donio novih vrijednijih momenata. Jednostavno, Lasker je igrao jače i zrelije nego ranije, a Steinitz znatno slabije nego u prvom matchu. Zajedno u oba matcha Lasker je protiv Steinitza postigao uspjeh od 20:7 uz 9 remija, a u turnirskim partijama 6:1 i tri nerješene. Dakle ukupno 26:8 uz 12 remija.  Dopisniku newyorškog lista «SUN», Steinitz je iznio utiske o matchu: «Zašto ja gubim s takvom razlikom? Iz jednostavnog i objašnjivog razloga, zato što je moj suparnik Emanuel Lasker veličanstven igrač, jedan od najvećih s kojima sam ikada igrao, i vjerojatno veći od svih igrača s kojima ću se ubuduće sresti ...» |
- 22:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #
03.05.2006., srijeda
LASKER JE BIO SUPERIORNIJI
|
Prije odlučnog matcha Lasker je pažljivo izučio Stenitzovu igru, ali njegov veliki uspjeh je u tome što je on prvi od klasika shvatio da je šahovska partija ustvari borba dviju ličnosti, zato nije tražio samo slabe točke u partiji svoga suparnika već i u njemu samome. Bio je izvanredan psiholog, posjedovao je takvu sposobnost i pronicljivost da tijekom igre nađe skrivene puteve koji su za njegovog rivala najopasniji i gdje će on najprije pogrješiti. Mnogi su omaložavali Laskerovu pobjedu nad Steinitzom govoreći da nije bilo teško pobjediti već ostarjelog šampiona. U tome, Tarasch je bio najgrlatiji i kao da Laskerov trijumf nije priznavao. Steinitz je titulu izgubio 26. svibnja. Lasker koji je vodio bijele figure nije forsirao i oko 20. poteza pozicija je bila izjednačena. Steinitzu je popustila koncetracija i on vuče nekoliko nepreciznih poteza i prednost prelazi na stranu bijeloga koju Lasker ne ispušta do kraja i realizira u dalekoj završnici. Steinitz je odsutno zurio u propalu poziciju. Predavši partiju, pedesetosmogodišnji sad već bivši šampion Steinitz je ustao i gromoglasno uzviknuo tri puta hura u čast novog prvaka. Bio je to korektan gest Steinitza koga će ponoviti Aljehin četrdeset godina kasnije. Pošto je čestitao Laskeru, lagano se uputio u susjednu prostoriju da bi s prijateljima odigrao partiju karata. Djelovao je spokojno kao da se pomirio sa sudbinom. Kasnije su ga vidjeli kako za šahovskom tablom dugo promatra poziciju nakon 26. poteza bijelog. Match između Steinitza i Laskera, dvojice giganata svijetskog šaha nije bio na nivou njihovih maksimalnih dostignuća. Steinitz je već bio prešao svoj zenit, a Lasker još nije stigao do njega. Inače, match nije nalikovao na prethodne Steinitzove matcheve karakteristične po teorijskim duelima u određenim otvaranjima.  Laskerova pobjeda nije izazvala ni veliko iznenađenje, ni veliko oduševljenje. Šahovski svijet se pitao «Nije li Steinitz već suviše star za jedan tako naporan match?» Laskerova igra nije bila tako duboka kao Steinitzova, ali nije imala toliko oscilacija i nesigurnosti. Izbjegavao je svaki suvišni rizik i oslanjao se na sigurne i provjerene sustave, Steinitz nije bio u stanju održati isti kvalitet svoje igre. Lasker je često poslije matcha govorio da je on učenik i sljedbenik šampiona, ali vrijeme je pokazalo da će on otići mnogo dalje od Steinitza i da će ostaviti dubok trag u razvoju šahovskih ideja. Sa sportske strane Lasker je primjenio istu taktiku kojom će Aljehin pobjediti Capablancu. Izgubivši titulu Steinitz je prionuo na aktivno sudjelovanje na turnirima, a usput će odigrati i dva matcha. U protokolu za match, Steinitz je unio klauzulu o pravu na revanš ukoliko izgubi titulu. Koristeći to pravo izazvao je na revanš match Laskera u prosincu 1894, ali je Lasker odbio pravdajući se ranije zaključenim aranžmanima, tvrdeći da do travnja 1895. nije u stanju doći u Ameriku. Steinitzova reakcija je bila veoma oštra. On je predbacio šampionu da ne može matchu za titulu šampiona pretpostaviti egzibicije i turneje. Seanse i istupi su privatna stvar, a obvezu iz ugovora treba poštovati. Steinitz je zaprijetio da će ukoliko Lasker ne bude poštovao raniji dogovor i ne uzvrati match, sebe smatrati šampionom svijeta. Lasker je odgovorio «Ponavljam, bit ću veoma sretan da s Vama odigram revanš match, ali ja sada utvrđujem datum početka 1.10.1895.» |
- 20:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #
02.05.2006., utorak
O samom matchu
 I match je počeo prema definiranim uvjetima. U prvom dijelu matcha Steinitz je igrao dobro i održavao ravnotežu, no što je match više napredovao Lasker je preuzimao konce matcha u svoje ruke i konačni rezultat 12:7 govori više od riječi. Stručnije analize su upućivale na mišljenje da Steinitz nije od Laskera zaostajao u kombinatornoj igri, ali ga je ovaj nadmašio u određenim tipovima središnjice sa složenim pozicijskim elementima i u ostalim elementima šahovske igre.Lasker je bio znatno bolji od Steinitza, što se tiče otvaranja, tu kao da nije bilo razlike, ali zato pri prijelazu iz središnjice u završnicu Lasker se pokazao vještiji. Naravno, u završnici se osjećala i veća Laskerova superiornost, pa je od šest partija dobio 5, dok je Steinitzu pripala samo jedna. Vladimir Vuković je komentirajući ovaj match nastojao ga osvjetliti s više aspekata : «Partije matcha pokazuju veoma dobro i početni Laskerov stav prema Steinitzovu sustavu. On poznaje sav sadržaj Steinitzova učenja i iz njega izvlači korist, ali pri tome drži mjeru i izbjegava pretjeranost svake vrste. Jedino u općim načelima koja je Steinitz postavio u uravnoteženim pozicijama, Lasker ne samo da ga slijedi, već pogađa bolje od njega pravi način uravnotežene igre. Vanjska posljedica tog stava je težnja od složenog ka jednostavnijem, koje se ogleda pri kraju partija matcha, kao odlika mladog Laskera. Kasnije će on uglavnom napustiti taj stil jednostavnosti, stremeći u zamršenije koncepcije za volju borbe, ali u matchu sa Steinitzom Lasker je dosta s uspjehom provodio liniju jednostavnosti i tako započeo svoj razvojni put, koji je Capablanca dvadeset godina kasnije doveo do krajnjeg savršenstva.» Protiv majstora Laskerovog kova i snage Steinitz se našao u teškom položaju. Izrazito slabih strana nije mogao otkriti u Laskerom načinu igre i ukoliko je uočio, da složene i zatvorene pozicijske parije ne gode Laskeru, ipak ih nije mogao nametnuti igraču koje se krasno izvlačio pomoću simplificiranja u završnicu. Na sam razvitak šahovske vještine, Laskerov uspjeh je samo posreno utjecao. On je probudio nade mladih majstora, unio više svježine u šahovski život na kraju XIX stoljeća. Taj posredni, tako reći, spartanski utjecaj, bio je koristan, ali je gotovo potpuno izostao pravoj utjecaju samog šahovskog sadržaja teorije matcha. Nova majstorska generacija zadovoljila se površnom kritikom samoga Steinitza. |
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |