Marketing
Dogovor za meč
Po pravilu, Capablanca nikada nije dugo razmišljao a niti je volio praviti zaplete u središnjici, mada ih u nuždi nije izbjegavao. Nasuprot, Lasker je više volio jednostavne partije, upravo one pozicije u kojima je on imao prednost. Koristio je gotovo mikroskopske prednosti i filigranskom tehnikom ih realizirao.
Za njega se govorilo, da dobre poteze s čudnom lakoćom izvlači iz vrhova prstiju. Čak i na početku svoje karijere, posebno meč s Marshallom. Capablancine partije su se izdvajale rijetkom preciznošću i ljepotom.
Na jakom turniru u Petersburgu 1914. godine pobjedio je tadašnju svjetsku elitu: Nimzowitcha, Aljehina, Blackburna, Tarascha, Marshalla, Janowskog u velikom stilu. Doduše, izgubio je dvije partije. Jednu od Laskera, tadašnjeg prvaka svijeta. Poslije ovog trijumfa, Lasker je samo još jednom svladao Capablancu i to nakon dvadeset i jedne godine.
Poslije prve odigrane partije, s Laskerom, netko je upitao Capablancu, da li je imao tremu pri susretu sa svjetskim prvakom. Capablanca je mirno odgovorio: «Vjerujte, ako je i bilo nervoze ona se mogla naći samo na drugoj strani ploče...» Sve ovo , kao i druge okolnosti, još više su pojačale zanimanje u svijetu za match ove dvojice velemajstora. O tome se raspravljalo naročito poslije turnira u San Sebastianu 1911,
gdje je Capablanca nadvisio sve za koplje. Tim povodom, petog ožujka iste godine, na stranicama newyorškog «Evening Post» pojavila se Laskerova izjava: «Capablancini zemljaci su željeli da on pobjedi svjetskog prvaka. Primio sam, pismo od senjora Piradesa iz havanskog šahovskog kluba kojim me i moli i apelira da igram s Capablancom, match od deset partija i to u glavnom gradu Kube, a da se remiji ne računaju. Ovaj prijedlog nisam prihvatio. Remiziranje bi moglo trajati skoro pola godine, a možda i duže. Nije mi odgovaralo igrati u sutropskoj klimi više od nekoliko partija.»
UVJETI MEČA
Nešto kasnije, Lasker je izdiktirao uvjete za meč, od kojih su najvažnije slijedeće stavke: igralo bi se do šest pobjeda i limitirao se broj partija na trideset. Ukupno je bilo sedamnaest točaka i većina je odgovarala izazivaču ali neke od njih ne, pogotovu ona koja je davala, praktično, prednost prvaku od jednog boda. Capablanca je tražio korektne uvjete a dogovaranje je prekinuo prvi svjetski rat.
Poslije prvog svjetskog rata, obnovljeni su pregovori o ovom meču. U siječnju 1920. godine, tim povodom Lasker je uputio pismo: «Moram naglasiti da šahovska publika nije zadovoljna našim dogovorom, zato i ne mogru igrati ovaj meč, čije pojedine točke nisu popularne stoga se odričem titule svjetskog prvaka u vašu korist.
Vi ste, svakako, zaslužili ponijeti ovu laskavu titulu ne na osnovu formalnosti, već po vašim šahovskim kvalitetama. Želim vam nove uspjehe u vašoj budućoj karijeri ...» Naravno, ova odluka se nije dopala Capablanci, pa ni onima koji istinski vole šah, zato Capablanca i nije htio da mu netko pokloni titulu, već da se za nju bori. Nekoliko godina ranije Capablanca je izjavio: «Nadam se da će mi se pružiti šansa, ali ne želim igrati kao starac, već kao majstor u najboljim godinama.
Nije bilo ispravno od Laskera prepustiti titulu bez borbe, neovisno tko je njegov izazivač. U kolovozu 1920. godine Capablanca je otputovao u Nizozemsku, pokušavajući nagovoriti Laskera da ipak povuče svoju odluku, rekavši da Havana nudi 20 tisuća dolara, uz izvjesne izmjene sporazuma.
I najzad, Lasker je pristao na meč, ali se zalagao da se uplati određena suma od njegovog honorara prije nego što napusti Europu. On je za troškove dobio 11 tisuća dolara, bez obzira na ishod meča. Toliko novca Lasker nije dobio za sve svoje dotadašnje mečeve, onda je kratko sve ovo komentirao: «Bez sumnje, novac u svim prilikama ima veliku i neodoljivu moć»
Post je objavljen 31.05.2006. u 09:45 sati.