
Kako je meč odmicao, tako su Schlechterove šanse za konačan uspjeh rasle. On je, doista, prvi otkrio slabe strane Laskerovog stila i njegovu ranjivost. Na početku borbe, došlo je do serija remija, pa je Schlechter prvi zabilježio pobjedu u petoj partiji i poveo s jednim bodom. Šestu je lako remizirao, a u sedmoj stekao laku prednost, ali nije bio najprecizniji u konačnici. U slijedeće dvije partije održavao je ravnotežu. U posljednju desetu, ušao je s poenom prednosti i bila mu je potrebna pobjedna da bi postao svjetski prvak. Zaigrao je punom snagom, sve je bacio na jednu kartu, tada prvi put nije sličio na sebe. Laskerove figure je potisnuo u obranu i pobjeda je visila u zraku. Na žalost , u jeku nejžešće borbe nije pronašao dobitnički potez, iako je on bio gotovo očevidan. Šansa je nepovratno nestala. Lasker ne samo da se izvukao iz teške pozicije već je u nastavku okrenuo partiju u svoju korist. Konačan rezultat bio je izjednačen 1:1 uz 8 remija. I ovaj meč je pokazao da je karakteristično za Schlechtera , da u sudbonosnim trenucima nema dovoljno koncetracije ni prisebnosti za izvesti završni udarac. Pored nedostatka volje za pobjedom, što je bilo svojstveno Schlechteru, ovaj neuspjeh u meču s Laskerom može se pripisati i njegovom krhkom zdravlju.
Austrijski majstor Carl Schlechter, rođen je 2. ožujka 1874. u Beču. Potječe iz imućne trgovačke obitelji, koja mu je obezbjeđivala sigurnu budućnost. Sve to nije prihvatio. Nemajući poslovnog duha, smisla za trgovačke transakcije, on nije prihvatio siguran i bezbijedan život koji mu je nudila obitelj, izabrao je drugi put, svijet šaha koji je postao njegovo životno opredjeljenje.
Međunarodno krštenje doživio je u engleskom gradiću Hastingsu 1895. kada je između 22 sudionika zauzeo časno deveto mjesto. Na tablici ispred njega našla se tadašnja svjetska elita, ali je zato ostavio mnoge jače majstore iza sebe: Blackburna, Janowskog, Berna, Miesesa i druge. Poražen je od prvoplasiranih i to: Pillsburya, Čigorina i Laskera. Iste godine, zaigrao je u Nirnbergu i plasirao se od 7-9 mjesta. Odatle je otputovao na turnir u Budimpešti i podijelio četvrto i peto mjesto. Značaj uspjeh, u seriji svojih trijumfa, imao je u Koburgu 1904. kad se plasirao od 1-3 mjesta.

Rikard Reti
O igri Carla Schlechtera, vrlo slikovito je pisao Rikard Reti: «On ne nastoji originalno nastupiti, ne juri za oštroumnim kombinacijama, ne voli dekorativnost, iza koje obično stoji obmana i prividna dubina. Kod Schlechtera se partija obično razvija s lakom prirodnom gracioznošću, a njegove prelijepe partije pune su prirodne elegancije, kakvih će se teško naći kod bilo kog majstora.»
Zbog svoje miroljubivosti Schlechtera su prozvali «kraljem remija». Carl Schlechter nije usvojio životno geslo: boriti se bespoštedno. Na kockastom ratištu na kome je tekla njegova profesionalna karijera, bio je suviše miroljubiv, borio se mlako i nedovoljno snažno za svoj opstanak. Prema svjedočenju suvremenika, ni kod jednog majstora s početka 20. stoljeća nije se tako snažno prikazala proturječnost između talenta i karaktera kao kopd Schlechtera. Bio je dostojan ponijeti šahovsku krunu, ali temperament šampiona nije imao. Prvenstveno nije bio rasan borac, niti predodređen za ljute kavge i burne okršaje, do istrebljenja. Štoviše, malo ga je zaokupljala ideja borbe, ao ona je, po pravilu, srž svakog velikog šahiste.
Post je objavljen 26.05.2006. u 16:15 sati.