Marketing
LASKER – MARSHALL
Od kako je 1886. godine ustanovljeno takmičenje za titulu svjetskog prvaka u šahu upisano je u «zlatnu listu», u periodu od jednog vijeka, samo 13 imena. Prvi je bio Wilhelm Steinitz, a posljednji Gari Kasparov. Za jedno stoljeće «malo besmrtnika», mada je bilo još sjajnih šahista, koji su s više ili manje uspjeha jurišali na ovo visoko i laskavo zvanje i na žalost, ostali bez titule. Za utjehu, bili su samo pretendenti koji se, iz raznoraznih okolnosti, nisu uspjeli upisati u «listu besmrtnih», ali su potvrdili svoju extra klasu i u analima ove drevne igre ostali zabilježeni, ako ne kao ravnopravni, onda vjerojatno za nijansu slabiji. Trebamo se prisjetiti svih onih imena koji su vodili tešku, beskompromisnu borbu za šahovski tron, a to su, bez sumnje, igrači velike snage i ugleda, majstori koji su dali ogroman doprinos razvoju šahovske misli i obogatili šahovsku baštinu. To su, u stvari, Zukertort, Čigorin, Tarasch, Schlehter, Bogoljubov, Marshall, Janowski, Bronstein, Keres i Korchnoi. Pa ipak, prvi Laskerov izazivač bio je američki šahist James Frank Marshall. Rođen je 10. kolovoza 1877. godine u NewYorku. U šahu je brzo napredovao. S a 17 godina bio je prvak montrealskog šahovskog kluba, a prvi uspjeh postigao je u NewYorku. Da bi stekao priznanje i međunarodni ugled, morao je proći turneju po Europi i provjeriti snagu s najboljim majstorima starog kontinenta. U Europi prvi nastup je imao 1899., a u Parizu 1900. Slijedeći turniri nisu mu donijeli slavu, mada je njegov veliki dar za kombinatornu igru dolazio do punog izražaja. Prvo mjesto osvojio je u Monte Carlu 1904., a iste godine i u Cambridge Springsu. Ukupno se borio na više od 70 jakih turnira i odigrao oko 30 matcheva, među kojima jedan 1907. za titulu svjetskog prvaka.
Međutim, ovaj američki šahist držao je svojevrstan rekord u svojoj zemlji, jer je preko dva desetljeća bio šampion Amerike. Razumije se, predstavljao je i na brojnim olimpijadama, turnirima i matchevima. On je, naime, veoma zaslužan što je šah uhvatio korijene u SAD.
Pokušao je osporiti primat Emanuelu Laskeru.
Spretni i lukavi Lasker branio je vješto svoju titulu od novih zvijezda – time što je postavio barijeru u visokim finacijskim zahtijevima. Mnogi od njih nisu bili u stanju ispuniti ove uvjete, jer nije bilo lako naći mecenu. Ovo se prije svega odnosi na Pillsburyja i Maroczyja. Po rezultatima Pillsburyju bi svakako pripalo prvo mjesto među kandidatima, da nije došlo do njegove bolesti koja ga je rano pokosila. Umro je 1906. u 35. godini života. U tom najužem krugu pretendenata bili su još Tarasch, Janowski i Geza Maroczy. Od ova tri majstora, s Laskerom se jedino nije susreo Geza Maroczy mada je on igrao veoma jak i objektivan šah i veliko je pitanje što bi se u tom matchu dogodilo. Tako se, ipak, suzio krug pretendenata na Franka Marshalla.
Post je objavljen 08.05.2006. u 19:16 sati.