;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
24.05.2006., srijeda
LASKER – SCHLECHTER
|
Prije Carla Schlechtera, slavnom Laskeru, tadašnjem svjetskom prvaku, na megdan su izlazili: Marshall, Tarasch i Janowski. Sva trojica su doživjela poraz. To se dogodilo u periodu od 1907. kada je Laskera prvi izazvao Marshall, pa do meča s Janowskim 1909. Znači, Lasker je svake godine branio titulu. Meč između Laskera i Schlechtera organiziran je 1910. godine u dva grada – Beču i Berlinu. Organizatori nisu uspjeli obezbijediti financiranje punog programa meča i umjesto 30 partija odigrano je 10. U ugovoru je unesena posebna stavka da pretedent, odnosno Schlechter, mora pobijediti s dva boda razlike ako želi biti šampion svijeta. Pred početak borbe, Lasker je izjavio: «Može biti da austrijski majstor Carl Schlechter, posjeduje dar dovoljan za borbu za svjetsko prvenstvo. Čini se, ipak, da on nema pravog temperamenta i očevidno nije dovoljno sposoban odlučno i snagom volje preoteti iz ruku svjetsku titulu.» Još dok se pregovaralo, Emanuel Lasker je za svaku odigranu partiju tražio honorar od tisuću maraka. Na kraju je popustio, osjetno spustio svoju cijenu, ali je uvjetovao manji broj partija oslanjajući se pri tom na svoje ogromno iskustvo i na pouke koje je izvukao iz ranijih matcheva. Međutim, on se prevario.  Schlechter je bio igrač posebnog kova. Razlikovao se od svih pretendenata s kojima je Lasker igrao. Njegovao je snažan i neprobojan stil, a to je najmanje odgovaralo Laskeru. Schlechter je bio najbolji izdanak čuvene «Bečke škole». Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Beč je bio jak šahovski centar, u njega su se slijevali najslavniji majstori tog vremena i šahisti različitog soja. Njihove stilove, marljivi i vrijedni Schlechter upio je u sebe i izvršio potrebnu sintezu dajući im vlastiti pečat. Razumije se, Schlechterovom temperamentu veoma je odgovarao način vođenja borbe. Kako je bio nenadmašan u jednakim pozicijama, precizan u obrani, a posebno kritičan u prosuđivanju pozicija s malom, nevidljivom prednošću, on je uvijek čekao u zasjedi, nije se eksponirao, bezbijedan, upravljajući svoju oštricu prema pukotinama i slabostima suparnika. U središnjici, najvažnijoj fazi borbe, nastojao je snim sredstvima ugušiti svaku inicijativu ili pokušaj stjecanja pozicijske prednosti. Kad partiju dovede do konačnice, tu je najsigurniji. Ako nije bio veći od Laskera, u ovoj fazi igre, bez sumnje, bio mu je ravnopravan partner. |
- 17:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |