___________________________ TRENUTNA SVJETSKA PRVAKINJA
Mariya Muzychuk 2015- , Ukrajina
Svjetski prvaci
javascript:%20void(0);
Nezvanični prvaci
Pedro Damiăo, ~1520, Portugal
Ruy López de Segura, ~1560, Španjolska
Paolo Boi and Leonardo da Cutri, ~1575, Italija
Alessandro Salvio, ~1600, Italija
Gioacchino Greco, ~1620, Italija
Legall de Kermeur, ~1730–1747, Francuska
Francois-André Philidor, ~1747–1795, Francuska
Alexandre Deschapelles, ~1800–1820, Francuska
Louis de la Bourdonnais, ~1820–1840, Francuska
Howard Staunton, 1843–1851, Engleska
Adolf Anderssen, 1851–1858
1860–1866, Njemačka
Paul Morphy, 1858–1859, SAD
Wilhelm Steinitz, 1866–1886, Austrija
Nesporni svjetski prvaci
1. Wilhelm Steinitz, 1886–1894, Austrija/SAD
2. Emanuel Lasker, 1894–1921, Njemačka
3. Jose Raul Capablanca, 1921–1927, Kuba
4. Aleksandar Aljehin, 1927–1935, Rusija
5. Max Euwe, 1935-1937, Nizozemska
4. Aleksandar Aljehin, 1937–1946, Francuska
6. Mihail Botvinnik, 1948–1957, SSSR
7.Vasilij Smislov, 1957–1958, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1958–1960, SSSR
8. Mihail Talj, 1960–1961, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1961–1963, SSSR
9. Tigran Petrosian, 1963–1969, SSSR
10. Boris Spaski, 1969–1972, SSSR
11. Robert J Fischer, 1972–1975, SAD
12. Anatolij Karpov, 1975–1985, SSSR
13. Gari Kasparov, 1985–1993, SSSR/Rusija
Ujedinjeni svjetski prvaci
14. Vladimir kramnik, 2006–2007, Rusija
15. Viswanathan Anand, 2007-2013, Indija
16. Magnus Carlsen, 2013- , Norveška
Prvaci i Prvakinje
"Klasični" svjetski prvaci
Gari Kasparov, 1993–2000, Rusija
Vladimir Kramnik, 2000–2006, Rusija
FIDE svjetski prvaci od 1993.
Anatolij Karpov, 1993–1999, Rusija
Aleksandar Halifman, 1999–2000, Rusija
Viswanathan Anand, 2000–2002, Indija
Ruslan Ponomariov, 2002–2004, Ukrajina
Rustam Kasimdzhanov, 2004–2005 , Uzbekistan
Veselin Topalov, 2005-2006, Bugarska
Nježniji spol
javascript:%20void(0);
Svjetske prvakinje
Svjetske prvakinje
1.Vera Menčik, 1927–1944, Engleska
2. Ljudmila Rudenko, 1950–1953, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1953–1956, SSSR
4.Olga Rubcova, 1956–1958, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1958–1962, SSSR
5. Nona Gaprindašvili, 1962–1978, SSSR
6. Maja Čiburdanidze, 1978–1991, SSSR
7. Xie Jun, 1991–1996, Kina
8. Susan Polgar, 1996–1999, Mađarska
7. Xie Jun, 1999–2001, Kina
9. Zhu Chen, 2001–2004, Kina
10. Antoaneta Stefanova, 2004-2006, Bugarska
11. Xu Yuhua (2006–2008), Kina
12. Alexandra Kosteniuk (2008–2010), Rusija
13. Yifan Hou (2010–2012), Kina
14. Anna Ushenina (2012–2013), Ukrajina
13. Yifan Hou (2013–2015), Kina
15. Mariya Muzychuk (2015- ), Ukrajina
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Mozgalice
05.05.2006., petak
LASKER – STEINITZ revanš match
Lasker je održao obećanje i Steinitzu dao revanš, ali tek dvije godine kasnije, kad je ovaj imao 60 godina. Uostalom, 1894. godina, može se s pravom smatrati početkom Laskerove blistave šahovske ere, a u isti mah to će biti i najduža vladavina jednog šahovskog monarha.
U međuvremenu ( između prvog i drugog matcha ) nekoliko igrača poslali su Laskeru izazov za novi match. U ljeto 1894. godine bio je završen jedan od najjačih turnira tog vremena u Leipzigu, gdje je trijumfirao Siegbert Tarrasch. Ohrabren ovom pobjedom, on je uputio izazov Laskeru. Šampion nije prihvatio bačenu rukavicu pravdajući se da ima izvjesne obveze prema Steinitzu.
Za čudo, Lasker je za samo pet godina napravio vidan skok, odnosno od «običnog majstora» vinuo se do svjetskog prvaka, a da nijednu partiju nije odigrao s tada najjačim i vodećim igračima, prije svih Tarraschem i Čigorinom. Krajem iste godine, petersburško šahovsko društvo pozvalo je Laskera da gostuje u gradu na Nevi. On se rado odazvao pozivu, uz jedan jedinstven uvjet, da Čigorin tu ne igra.
U proljeće slijedeće godine, petersburško šahovsko društvo poslalo je ponudu da bude organizator matcha između Laskera i Čigorina. Lasker je ovaj poziv odbacio s istom motivacijom kao i s Taraschem. Petog kolovoza 1895. godine u Hestingsu otpočeo je jedan od najvećih turnira u povijesti šaha. Turnir je završen pobjedom mladog Amerikanca Harry Nelsona Pillsburyja, a njegov trijumf primljen je u svijetu senzacionalno. Američki majstor bio je uvjeren da je na taj način stekao pravo izazvati Laskera, utoliko prije što je ovaj bio tek treći. Na žalost, doživio je sudbinu prethodnika Tarrascha i Čigorina. Treba reći, značajnu činjenicu, da se na Hestingškom turniru Lasker prvi put susreo za šahovskom pločom s Taraschem i Čigorinom i da je pri tom bio poražen.
Na završnom banketu, u ime petersburškog šahovskog društva Čigorin je pozvao pobjednika Pillsbury , a naravski uz njega Laskera, Tarrascha i uključujući jasno i sebe, da odigraju jedan turnir koji će dati rang listu izazivača. Međutim, izazov svi nisu prihvatili, prvi je odustao Tarasch.
Bez obzira na sve okolnosti, turnir je odigran u prosincu 1895. godine, a završen siječnja slijedeće, uvjerljivom pobjedom Laskera, ispred Steinitza, Pillsbury je bio treći, a Čigorin četvrti. Svojim plasmanom Steinitz je potvrdio svoje pravo na revanš.
Tako su se Lasker i Steinitz susreli 7. studenog 1896. godine u Moskvi u Domu Elisa, u kojem se nalazilo moskovsko liječničko društvo, da bi se najzad dogovorili oko predstojećeg matcha. Honorar pobjedniku bio je predviđen dvije tisuće rubalja, a pobjeđenom tisuću. Match je trajao do 14. siječnja 1897. godine. Partije su se igrale od 19 sati pa sve do 2 noću.
Match koji je tako žarko želio Steinitz, završio se po njega više nego katastrofalno. Bivši šampion je bio star ali i uveliko bolestan. Ozbiljno je patio od povišenog tlaka, a mučila ga je i glavobolja pa su mu za vrijeme igre stavljali led na glavu. U tako nenormalnim uvjetima, jedva je okončao match, a pri kraju kod njega su se osjećale i psihičke tegobe. Rezultat je bio 12,5:4,5.
Sam match nije donio novih vrijednijih momenata. Jednostavno, Lasker je igrao jače i zrelije nego ranije, a Steinitz znatno slabije nego u prvom matchu.
Zajedno u oba matcha Lasker je protiv Steinitza postigao uspjeh od 20:7 uz 9 remija, a u turnirskim partijama 6:1 i tri nerješene. Dakle ukupno 26:8 uz 12 remija.
Dopisniku newyorškog lista «SUN», Steinitz je iznio utiske o matchu: «Zašto ja gubim s takvom razlikom? Iz jednostavnog i objašnjivog razloga, zato što je moj suparnik Emanuel Lasker veličanstven igrač, jedan od najvećih s kojima sam ikada igrao, i vjerojatno veći od svih igrača s kojima ću se ubuduće sresti ...»