Marketing
CAPABLANCA – LASKER
Drugi šahovski kralj koji se uspeo na Olimp bio je dr. Emanuel Lasker. On je preuzeo «krunu» od Wilhelma Steinitza 1894. U sudaru ove dvije ličnosti, Steinitz tadašnji šampion izgledao je «nepobjediv, a izazivač neodoljiv». Tako se dr. Lasker našao na nebeskim visinama i oglasili su ga za šahovskog Michelangela, najoriginalnijeg matadora ove drevne igre, srčanog i lucidnog borca i najizrazitiju individualnost koju je ikada šahovski svijet imao.
Prije svega Wilhelm Steinitz je suvereno vladao, pobjedivši takve veličine kao što su : Blackburne, Gunsberg, Zukertort i Čigorin.
Branio je, u stvari, Emanuel Lasker šahovski prijesto, ništa manje nego ravno dvadeset sedam godina i pobjedio takve borce za svijetski tron kao što su bili : Blackburne, Tarasch, Marshall i Janowski. Samo jedan majstor razbio je Laskerov do tada neprobojan oklop, bio je to austrijanac Carl Schlechter, koji je uspio završiti match od deset partija neriješeno. Na turnirima, također, njegov uspjeh i slavni rezultati bili su više nego impresivni. Ovog puta, nasuprot njemu, našao se šahist čija zvijezda je bila u usponu i prijetila potamniti slavu, kako svojih prethodnika tako i svojih suvremenika. Capablancina otvaranja imala su lakoću jednog Pillsburyja , središnjicu i zaplet stratega kao što je bio Lasker, dočim završnicu je krasila jednostavna logika jednog Rubinsteina. Iako je u odnosu na Laskera imao znatno kraću šahovsku karijeru Hose Raoul Capablanca, je ipak šahovski svijet zadivio svojim podvizima.
POBJEDE U MATCHEVIMA
Capablanca s ocem
Godine 1900. kada je imao svega dvanaest godina, na šampionatu Cube slavio je pobjedu u stilu pravog majstora nad Korzoom. Već 1905., izazvao je na meč prvaka SAD Franka Marshalla, a da nije imao ni turnirskog ni match iskustva. Jadino što je putovao po Americi i igrao simultanke (to je priredba kad majstor igra protiv više suparnika istovremeno). Pa ipak, Frank Marshall je bio deklasiran, jer je Capablanca dobio borbu sa skoro smješnom lakoćom, Što još reći za njegov nedostižni trijumf u San Sebastianu 1911. godine gdje su igrali takvi korifeji: Rubinstein, Marshall, Nimzowitch, Schlechter, Tarasch, Vidmar i drugi. Capablanca je lako i uvjerljivo osvojio prvo mjesto. Što se, ipak, tiče stila ove dvojice majstora, on je bio u mnogočemu različit. U stvari, Laskerov stil nije lako opisati. Bio je, istina, strateg blizak umjetnosti, izvrstan taktičar koji je znao maestralno povlačiti konce kroz nevjerojatne zaplete. Uz to, jedan od najvećih majstora konačnice u povijesti ove igre. Unatoč tomu, često je dolazio u propale i bezizgledne pozicije, ali zahvaljujući svojoj velikoj pribranosti i istančanom osjećaju da se nekako izvuče, čak je izgubljene pozicije pretvarao u pobjedu. Za Laskera se govorilo, da je namjerno pravio zaplete, vjerujući u svoju sposobnost, da lukavstvom i vještinom nadmudri suparnika, obilato koristeći psihološki faktor.
Pojedini kritičari otvoreno su priznavali da nisu bili sposobni proniknuti i shvatiti tajnu Laskerove snage, pa su najčešće imali svoja tumačenja: «Nije lako ispravno, a ni jednostavno odgovoriti na Laskerove loše poteze.» Za to i nije čudno, da su istinski šampioni kao Pillsbury, Maroczy, Janowski, protiv Laskera igrali kao da su pod hipnozom. «Ponekad on Lasker, mogao je izgubiti partiju, ali nikad i govor» - rekao je Tarasch. Izvjesni kritičari Laskerovu igru su usporedili s tekućom vodom u kojo ima i kapi otrova.
Post je objavljen 29.05.2006. u 18:50 sati.