;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
12.05.2006., petak
LASKER – TARRASCH
|
Samo godinu dana poslije matcha Lasker – Marshall, na scenu je stupio Siegbert Tarrasch, šahist istraživačkog duha, dubok i originalan mislilac, sjajan komentator i pisac znamenitih šahovskih knjiga i publikacija, želio je osporiti primat Emanuelu Laskeru. Ovaj njemački majstor rođen je 5. ožujka 1862. godine u Vroclavu. Diplomirao je medicinu u Halleu 1885. i bavio se liječničkom praksom u Nurnbergu i Munchenu. Sve do pojave Rubinsteina i Capablance, on je u jednom periodu svog života, uz Pillsburyja i Čigorina bio najveći Laskerov rival. Njegova pobjeda u Vroclavu i Manchesteru 1890. izbacili su ga naglo u prvi plan kandidata za svjetski tron. Stigla mu je ponuda od havanskog šahovskog društva , da na Kubi odigra match sa Steinitzom. On je sve to odbio, s jednostavnim obrazloženjem da nije u mogućnosti izostati od svoje liječničke prakse, mada je u pitanju bio drugi razlog, želio je dobiti na vremenu i sačekati bolji trenutak. Isto tako, poziv je stigao i od mladog Laskera, koji je tek bio u usponu i želio afirmaciju, ali njega je Tarrasch odbio , jedino prihvaćajući match s Čigorinom koji se završio neriješeno. Kasnije je slavio visoku pobjedu nad Marshallom 8:1 uz 7 remija. Tarrascheva politika se nije pokazala dovoljno zrelom, a ni suviše mudrom. Jer, u međuvremenu, šansu je iskoristio Lasker. On nije poput Tarrascha čekao da oslabi Steinitzova moć, već se otisnuo preko oceana, a mecene u NewYorku bile su očarane njegovom igrom, pretekao je Tarrascha i prvi došao do Steinitza i skinuo ga s vladajućeg trona. Znači, Tarrasch nije povukao pravi potez u pravom trenutku, sve zato što je mislio da njegov čas nije kucnuo.  Ova šansa je nepovratno propala i Tarrasch je trebao čekati ništa manje nego 18 godina da bi se susreo sa Laskerom a ne sa Steinitzom za svjetsku krunu. Prije toga, ovo rivalstvo je bilo neprestano i dalo je pečat čitavom jednom desetljeću šahovske povijesti. Posebno u razdoblju od 1898. do 1907. Poslije trijumfa u matchu s američkim šampionom Marshallom 1905. godine, koji je godinu dana ranije u Cambridge Springsu, bio prvi ispred Laskera, Tarrasch se oglasio u javnosti da on sebe vidi kao trenutno najjačeg majstora na svijetu, te da stoga on neće izazvati Laskera već da ovaj treba izazvati njega. Lasker bez okljevanja, uzvraća na taj način, što je u matchu prosto deklasirao Marshalla, jer ga je savladao više nego uvjerljivo s 8:0 uz sedam neriješenih partija. Sad Tarraschu ništa drugo nije preostalo nego da se ogleda u izravnom duelu sa svojim ljutim suparnikom želeći na taj nači krunisati svoju dotadašnju desetogodišnju neizravnu borbu s ovim majstorom. Ali ostvariti ovaj match i dalje nije bilo lako. Tarrasch je htio igrati u Njemačkoj, mada su financijska sredstva bila nedovoljna za Laskerove zahtjeve. Ipak se našao kompromis i Lasker je najzad pristao odigrati match , ali da se obezbijedi honorar za nastup od 7500 maraka, a pobjedniku da se omogući nagrada od 4000 maraka. Uz to, Lasker je imao neke svoje osobne planove, da se vrati ponovo u Njemačku i tu se nastani. U vrijeme matcha, sasvim je sigurno da su Rubinstein i Schlechter bili jači od Tarrascha, što jasno govori, da je ovaj majstor već bio prešao igrački zenit. Match je trajao od 17. kolovoza do 30. rujna 1908. Igralo se u dva njemačka grada Dieselldorfu i Munchenu. Već na samom startu se pokazalo da je Tarrasch nepripremljen za ovakvu vrstu borbe, što je najžalosnije, igrao je na isti način kao protiv drugih majstora, očevidno ne poznavajući vrline i mane svog suparnika. Istina je, da je Lasker u Tarraschu imao lak zalogaj. Znalo se pouzdano,da je Lasker teško izlazio na kraj s Rubinsteinom, Schlechterom, jer su to majstori objektivno-ravnotežnog stila i tu mnoge smicalice i trikovi nisu prolazili. Tarrasch je uspio pobijediti samo u tri partije a odigrao ih je petnaest. Te tri pobjede, izborio je zato što je Lasker slabo tretirao otvaranje. Na, momente, Lasker je igrao dosta slabo i površno, a naročito je bio nesmotren u uravnoteženim pozicijama, gdje je težio nekim malim avanturama. Tu slabost, Tarrasch nije iskoristio, kasnije je to bio Schlechter koji je izdašno koristio, ali Tarrasch je bio opsjednut nekim svojim idejama i mnoge stvari nije uočio. |
- 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |