NOVA KNJIGA "ZVJEZDANI MEMENTO" - VESNA JURETIĆ
ISBN NSK RH 978-953-50413-0-6
Iz tiska je izašla 1. zbirka poezije "ZVJEZDANI MEMENTO" koju je napisala pjesnikinja gđa. VESNA JURETIĆ, a koju sam kompletno pripremila i obradila za tisak-štampu.
ZVJEZDANI MEMENTO - Vesna Juretić
Snovi putuju
godinama,
rijeke protječu
obalama sjećanja,
nebo se spaja
daljinama
s hladnim morima
sjevera.
Južnjačka sjeta
zalaskom sunca
prosipa zvijezde
u beskraju.
„ZVJEZDANI MEMENTO“ Vesne Juretić
Vesna Juretić , tankoćutna i samozatajna lijepa pjesnikinja, objavljuje svoju svoju 1. zbirku poezije „Zvjezdani memento“, iako pjesme piše već dugi niz godina.
Zagledam li se u plavo nebo, bit će to nešto najljepše što se može vidjeti, a ta slika ostaje zauvijek utisnuta u naše srce posebno onda kad se gleda zaljubljenim pogledom udvoje.
Tako je i Vesna gledala plavo nebo svoje ljubavi, iako kompas života često ne pokazuje taj smjer pa se okreće nekim drugim životnim smjerovima kojima se mora proći da bi se došlo do nekog smisla i životne sreće.
Znam da ružin grm još uvijek skriva tajnu obasjanog Mjeseca koji izranja iznad zelene livade Vesninog djetinjstva i zove je da se u nekim opuštajućim momentima okrene i pogleda nostalgično u te sretne dane, a prelazak te tanke crte iz prošlosti u sadašnjost donosi joj slatko-bolne momente.
Mnogi ljudi su nam bili pratitelji kroz život, neki su još uvijek uz nas, a neki su otpali. Neke sitne duše su se izgubile u bespuću svojih života, a neki sjaje kao dijamanti - to su prijatelji koje dobivamo na možda i neobične načine, ali važno je da prijatelji zauvijek ostaju uz nas.
Vesna se u svojoj poeziji susreće s ljepotom prirode, neobičnošću unutarnje radosti kad doživljava razna godišnja doba ili kad stoji ispod slapa kiše, dok joj miluje lice.
Vesna kao pjesnikinja ponire duboko u sebe i pri tome se osjeća kao da je u sobi s tisuću zrcala, jer život sam po sebi je soba s tisuću zrcala zato što je svaka situacija kroz koju smo prošli – jedno zrcalo koje se utiskuje u memoriju i ostaje ili umire.
Čitajući Vesnine pjesme vidjela sam tu sobu s tisuću zrcala i mogu reći da mi se jako sviđa njena poezija pisana u obliku poetskih minijatura, ali i u formi duže pjesme slobodnog stiha ili u rimi.
S radošću preporučam ovu prelijepu knjigu “Zvjezdani memento” pjesnikinje Vesne Juretić svim čitateljima da i oni prođu kroz vrata Vesnine sobe s tisuću zrcala.
Jadranka Varga, pjesnikinja
Zagreb, 05.12.2022.
SIMPTOMI DEPRESIJE
slika: internet
"Simptomi depresije ne uključuju samo jaku potištenost, već i fizičke promjene, kao što su gubitak energije, želje za jelom. Teška depresija nerijetko uključuje bezrazložan osjećaj krivnje i bezvrijednosti te osjećaj propadanja. Uz to, mogu se pojaviti i sljedeći simptomi:
- osjećaj tuge, praznine, beznađa i tuposti – ovi osjećaji su s vama većinu dana, svaki dan
- automatske negativne misli – što god da se dogodi, odmah pomislite na najgori mogući ishod
- gubitak interesa za stvari koje vas inače usrećuju – možda vas više ne zanima hobi koji ste nekada obožavali, druženje s prijateljima i slične opuštajuće aktivnosti
- socijalna izolacija – osim što ne uživate u druženju s prijateljima, izbjegavate društvene situacije te radije odabirete samoću
- kratak fitilj i napetost – brzo planete i nakon toga vam treba dosta vremena da se smirite
- teško donošenje odluka – odlučivanje oko jednostavnih stvari može se činiti jako zahtjevnim
- osjećaj krivnje i manje vrijednosti – ovi osjećaji su često pretjerani ili čak suprotni od ispravnih, osjećate krivnju za stvari za koje niste krivi i nad kojima nemate kontrolu ili osjećate veliku krivnju i za najmanju pogrešku."
izvor: internet
NE PODNOSIM TE
slika: digital art
Kad te netko ne podnosi i ne voli, tu ne možeš ništa promijeniti. Da se postaviš na glavu, da tom nekome skineš i zvijezdu s neba – ništa.
Što god da napišeš, toj osobi ne valja, što god da komentiraš, toj osobi ni to ne valja, jednostavno te ne podnosi i ne voli te, čak ti se čini da te i mrzi.
Neshvatljivo, a ne pozna te.
Ne zna kakva si osoba, s tobom se nikad nije sreo/la uživo, niste se nikad pogledali u oči, niste nikad progovorili 2 riječi, ali osoba te jednostavno – ne podnosi, a nikad te nije ni vidjela ni čula.
Zna te samo po slici, zna te po slovima i to po onim slovima koje je ta osoba sebi protumačila, a ti pišeš jasno, transparentno, razgovjetno, razumljivo i opet te ta osoba – ne podnosi.
Što reći?
Ništa.
Što možeš učiniti?
Ništa.
OPROST...
slika: net
Alan Paton je jednom rekao: "Kad nas netko duboko povrijedi, oporavljamo se tek kad oprostimo."
Oprost je lagan, ali i težak čin kad se čovjek nalazi na raskrižju puteva: jedan vodi oporavku činom oprosta, a drugi vodi još težem osjećaju – nastavljanje stanja neoprosta kad se duša nalazi pod velikim teretom, jer duša želi oprostiti nepravdu, ali čovjekov um još uvijek vrti te stare povrede zastajući u tom davnom vremenu kad se povreda dogodila.
Oprost je ključ za budućnost boljeg i lakšeg života duše koja se nikome ne zamjera, nikoga ne osuđuje, nikoga ne prosuđuje, na nikoga se ne ljuti, jer duša je ta koja sve voli i samo čistim srcem možemo oprostiti nekome, jer je isto tako netko i nama oprostio neku povredu koju smo učinili.
Prije nekoliko godina mi je bila oproštena nepravda koju sam učinila jednoj divnoj duši, a isto tako i ja opraštam dušama koje su meni učinile nepravdu. Zaboraviti ne mogu, jer oprost i zaborav nisu isto.
Tko sam ja da sudim o nečemu što je netko učinio, rekao, mislio? Nitko, sve će to Bog dovesti u svoj savršeni red i znam da uvijek djeluje ovo:
“Zlo radi, zlu se nadaj, ono što ne želiš sebi ne čini drugome”.
napisano: 2015., iz moje 18. zbirke priča
"MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA":
ISBN 978-953-354-287-4
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
