OPROST...
slika: net
Alan Paton je jednom rekao: "Kad nas netko duboko povrijedi, oporavljamo se tek kad oprostimo."
Oprost je lagan, ali i težak čin kad se čovjek nalazi na raskrižju puteva: jedan vodi oporavku činom oprosta, a drugi vodi još težem osjećaju – nastavljanje stanja neoprosta kad se duša nalazi pod velikim teretom, jer duša želi oprostiti nepravdu, ali čovjekov um još uvijek vrti te stare povrede zastajući u tom davnom vremenu kad se povreda dogodila.
Oprost je ključ za budućnost boljeg i lakšeg života duše koja se nikome ne zamjera, nikoga ne osuđuje, nikoga ne prosuđuje, na nikoga se ne ljuti, jer duša je ta koja sve voli i samo čistim srcem možemo oprostiti nekome, jer je isto tako netko i nama oprostio neku povredu koju smo učinili.
Prije nekoliko godina mi je bila oproštena nepravda koju sam učinila jednoj divnoj duši, a isto tako i ja opraštam dušama koje su meni učinile nepravdu. Zaboraviti ne mogu, jer oprost i zaborav nisu isto.
Tko sam ja da sudim o nečemu što je netko učinio, rekao, mislio? Nitko, sve će to Bog dovesti u svoj savršeni red i znam da uvijek djeluje ovo:
“Zlo radi, zlu se nadaj, ono što ne želiš sebi ne čini drugome”.
napisano: 2015., iz moje 18. zbirke priča
"MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA":
ISBN 978-953-354-287-4
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
