"DANAS NIJE 'IN' IMATI SVETE SLIKE PO ZIDOVIMA"
''U svojoj propovjedi dr. Šimunović je relap:
'Crkva se danas sjeća sv. Antuna pustinjaka koji se potpuno posvetio Bogu, živio je pustinjački, govorio je o volji Božjoj, taj je čovjek svoju volju potisnuo a provodio je volju Božju. Volja Božja je naše spasenje, slijedimo Krista, njegov put. Opasnost je danas da težimo za demokracijom, netko drugi s nama vlada, ne idemo u crkvu, nestajemo, rješavamo se Boga osim kada nam zatreba, kada smo bolesni, kada nam netko umre…
Potrebna je mudra politika od naše crkve, političara, udruga. Postali smo robovi glazbenih zvijezda, nogometaša, glumaca. Gdje su određeni očevi domovine, svatko misli svojom glavom, svatko visi na svojoj „kištri“.
Roditelji jeste li maknuli svete slike sa zidova svojih kuća?
Danas to nije IN imati slike na zidovima. Predanje je sinovski odnos prema Bogu. Mislimo misli mira, mislimo pozitivno, pozitivna energija stvara pozitivne vibracije. Ljudi kukaju na sve strane, a pogledajte nije nama ni tako loše, pogledajte grad, lijepe kuće, uređen grad, u kućama plazme, više mobitela.
Morat ćemo se skromnije naučiti živjeti. Podignimo moral i kvocijent radosti prenositi na druge. Posjetite stare i bolesne, pričajte s njima. Vi koji ste u gradu pomognite sela. Na selima se zatvaraju kuće, ostaju prazne i puste.
U Kompolju je zatvoreno 40-tak kuća u Švici još više. Ispletimo vez ljubavi da se život gaji.''
Čitam ove riječi na koje sam naletjela slučajno tražeći nešto za riječ "svete slike"...u zadnjih par godina sam počela stavljati svete slike na zidove sobe, u uredu, uvijek sam imala samo sliku sv. Ante, zaštitnika moje obitelji na zidu prvo djevojačke sobe, a kasnije i drugih soba gdje sam živjela.
Od nekih godina sam počela skupljati figurice anđela, Majke Božje, sv. Ante, Isusa Krista. U sebi duboko unutra pitala sam se zašto to činim? Tto sam počela činiti otkad mi nema mame i tate, mojih zaštitnika pa u ovim slikama imam onaj osjećaj zaštite i sigurnosti, osjećam se lijepo kad pogledam kipić Majke Božje na pisaćem stolu gdje je kompjuter, sliku Isusa iznad TV-a, kad pogledam sliku sv. Ante na zidu, kad pogledam Isusovu sliku s Torinskog platna...
Imam u sebi jedan lijep osjećaj sigurnosti i zaštite baš kao onda kad sam živjela sa roditeljima u kućici u Trnju. Eto, ništa puno, ništa veliko, ali u duši još uvijek živi i živjet će taj lijep osjećaj pri pogledu na moje zaštitnike - anđele, tatu i mamu koji (znam) lebde stalno negdje oko mene.
napisano 18.01.2013.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=89818
Svete slike mogu biti inspiracija za molitvu, poeziju, unutarnji mir.
Svete slike same po sebi daju utjehu, a kako pišem i duhovno-religioznu poeziju, izdala sam jednu takvu knjigu
"ISUS, TA VJEČNA ZVIJEZDA SJAJNA"
i ona je prepuna slika našeg Gospodina Isusa Krista.
http://www.digitalne-knjige.com/varga13.php
DODATAK
Volim pisati baš tu duhovno-religioznu poeziju koja je posebna, jer se izuzima ono "ja", a u stvari utkano je to "ja" u svaku riječ koju autor piše.
Volim čitati takvu poeziju napisanu od drugih autora, naravno, ali ne volim neke tzv. "pametne" riječi koje izjavljuju osobe koje nemaju pojma tko im glavu nosi, a posebno te koje su "zaboravile" svoje ponašanje 2015., 2016., 2017. i početak 2018. kad mi se naveliko pisalo sve o svakoj blogerici i blogeru koje ta osoba ne voli.
Zato, prvo pomesti pred svojim vratima, a onda kritizirati druge osobe i "pametovati", a posebno treba ipak pozvati u pomoć zaboravljenu pamet pa se sjetiti što mi se slalo na e-mail.
Ovo je malo skretanje s teme ovog posta, ali eto ... htjelo mi se
