"KO DUGUJE STVAR NE DUGUJE JE VIŠE, AKO STVAR PROPADNE"

28.09.2020.



slika: digital art


"-25 Debitor speciei liberatur interitu rei.
Ko duguje stvar ne duguje je više, ako stvar propadne




"Negdje između “Zdravo, Marijo” i “Oprosti nam, Gospode”, klonuh.

Cijeli dlan nad krstionicom ispravih, istegnut koliko koža dozvoljava sad je.
Raskidam veze svetog i oskrnavljenog.

Moje svetogrđe ću prevesti na drugu stranu.

Ništa nije toliko loše, da ne sadrži nešto korisno.

Klanjam se bivšim danima sažaljenja, okrećem glavu od sebe.
Noćas idem venama uzvodno, posljednji put.

Mana mi je obećavati, ali sad sigurno ne nagađam.

Stari ožiljak na sredini dlana zakrivljeno se ceri prijatelju. Lagana drška noža razdrljeno uđe u prijateljski zagrljaj kože ...

“u rukama prijateljstva uvijek je bilo staklorezačkog kita..“…

“...i da mi je stazom smrti poći zla se ja ne bojim...”


Poslije mraka mora doći svjetlo. Ne dam mrak nama na duše.
Ostavit ćemo traga, biti svjetlo makar, da bismo planuli kao zvijezde padalice.

Ljubav ova neće biti ljubav svih od prije.
To ću spriječiti. Zaboraviti.

Ljubav svi koriste.
Sa njom se peru.
Brišu.
Pravdaju. Kriju.
Zaklinju.
Zakivaju u srca, jetre, vene.

Moja molitva, koliko god grešna noćas ovakva kakva jeste, neminovna je.

Imam čitav život da okajem.
Oplačem.

Nisam osjećao ruku, osjećao sam ujede sječiva.
Bol gnusna me činila ustrajnijim.
Jurio sam na izvor.

Ionako sam više zauzimao prostor, nego živio. Bar to nisam sebi nikad lagao.
Moj mi se život nikad nije previše ni živio.
Bol u meni je neprilagođena za shvatanje okoline.

Nakon nekog vremena krstionicu sam nalio pristojnom količinom krvi. Zastao sam na vrijeme, između dva kraja.
Stići ću na oba.

Mučim se i ričem.
Stići ću na rub, neprohodan.
Stizao sam vazda na početke.
Red je započeti svršetak.

Izaći ću iz tijela, da bih ga imao.
Drhtavom rukom završit ću posao.

Uhvatit će me hladnoća. Povući će se da ustupi mjesto tuposti, zatim pospanost.

Moram istrajati, to je sve.

Bogu su prinošeni sinovi jedinci, da se grijesi okaju.
Evo, mene, jedinac oca bez jedinca.
Prinosim sebe i izlijevam se u njegovu riječ.
Samo moram biti smrti nakon pomno živ!"



DANA ŠKRBA "MOLJAC U SVILI"





http://www.digitalne-knjige.com/skrba.php







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.