"Neka budu kao što su ili neka ih nema..."
slika: digital art
"-10. Sint ut sunt aut non sint
Neka budu kao što su ili neka ih nema
"Sveta ljubav, ali nedovoljna.
Grad nije spavao, gorio je kao o podnevnoj žezi.
San koji mu je pokrivao oči nije smio više da odlaže potrebe ljudi.
Ljudi nisu u međuvremenu njegova pada doživjeli prosvjetljenje, njegova bol je vremenom postala mlaka, saznanje da je čovjek, potpuno se smrzlo.
Zlo u gradu, njemu smrznutom, ma mlako, nakon mjeseci leda djelovalo je usijano.
Zaboravio je kuću.
Sišao na ulicu, odazivao se svemu. Htio se vani uprljati tačno koliko iznutra.
Gospodin, stol u uglu i oči krvave vinom, rakijom, viskijem.
- Molim te, oče, molim te, ne mogu sam...
- On: Bože, pomozi, ja ne znam kako je mogao, ali to je moj sin. Moja krv ... jesam ... bio sam dodirnut užasom, ali sad nema više smisla misliti o tome, moram učiniti nešto. Pomozite mi!
- Šta hoćeš od mene? Idi u policiju, ti znaš te ljude, objasni im, mali je očigledno bio u groznici.
- Ne mogu to, moj ugled, moje ime, imam kćer. Mali je ovo grad. Ubit ću se.
- Nemam ja šta tu učiniti, čovječe, urazumi se!
- Pomozite mi, oče, nemam drugog načina!
- Evo, ispovijed ne smijete prekršiti. Noćas ću ubiti sina. Noćas na poljani kod kukuruza. Ispovijedite ga da ode kako treba. Ubit ću ga i ako ne dođete.
I tako je počelo.
Tu noć izlaskom prekrio je prstima zemlju.
Dao oprost za dva groba, oca i sina. Od te noći nije znao, da l' je to što je iskopao bilo sklonište ili grob.
Sutra je sunce opet pržilo na nebu.
Bijaše podne kad on otiđe.
U njemu vječno podne.
Evo to je početak svega.
Moj otac,
provalija
nad njom,
iza oca ja.
Otac i sin."
DANA ŠKRBA "MOLJAC U SVILI"
http://www.digitalne-knjige.com/skrba.php
