HALOWEEN NIGHT
Sve sam doma pripremila još u subotu i ... čekamo ih - danas je 31.10.2018. pa kao svake godine, tako i ove....
još sam u djetinjstvu dočekivala Haloween night, sa mamom pravila bundeve itd. itd., pričala mi je "strašne priče", ali i one lijepe misteriozne priče o duhovima, dobrim vješticama, zločestim vješticama pa sam tako kroz njene priče kao dijete i zavoljela fantasy, bajke, misterije itd.
"Noć vještica ili Halloween (Hallowe'en) je noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallow's Eve ili Hallow Eve (Sveta večer, noć uoči Svih svetih). Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu, a odgovara katoličkom blagdanu Svih svetih.
Povijest
Stari Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu).
Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku.
Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih.
U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući.
Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Legenda o Jack-o'-lanternu
Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti.
Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa.
Nakon 10 godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena.
Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci.
Tako je Jack O'Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova."
http://hr.wikipedia.org/wiki/No%C4%87_vje%C5%A1tica
DODIR OBNAŽENIH MISLI
i Goga je napisala na Fejsu:
"Prisjećam se vremena kad sam Mileni poslala svoj rad na uvid i kako je taj tjedan dok sam čekala njen odgovor bio beskonačno dugačak. Već sam bila uvjerena da mail nije niti primila, ili je završio u smeću, vidjela sam je kako se mršti čitajući ispisano, kad je stigao odgovor u kojem je stajalo da će se vrlo rado prihvatiti uredničkog posla jer sadržaj obećava.
Kad netko poput mene dobije priznanje od žene koja diše književnost, osjećaj je neprocjenjiv.
Književnica Milena Benini o Dodiru obnaženih misli, uz objavu u članku Modernih vremena. Hvala vam. Cijenim vašu pažnju."
''Predstavljanje knjige Gordane Majdak "Dodir obnaženih misli" (Zagrebačka naklada, 2018) održat će se u četvrtak 25. listopada u 19,30 sati u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu (Preradovićeva 5).
U programu sudjeluju:
Gordana Majdak (autorica),
Milena Benini (urednica) i
Krešimir Maligec (nakladnik).
Gosti: pjesnikinja Maja Šiprak, Darko Dautović
Glazbenici: Juraj Šargač – gitara,
Veselin Krstovski – vokal
GORDANA MAJDAK: Dodir obnaženih misli
Zagrebačka naklada 10/2018.
192 str., meki uvez
ISBN 9789532522181
Cijena 79.00 kn
Tematski smiona, ova zbirka predstavlja i formalni iskorak: radi se, naime, o zbirci lirskih proza. Zbirku je moguće čitati i napreskokce, uranjajući ujedan ili drugi tekst ovisno od raspoloženja ili čak jednostavno vremena. No moguće ju je, isto tako, čitati i u slijedu, prateći mijene godišnjih doba i, zajedno s njima, mijene u nutrini pripovjedačice koja nam tako pripovijeda doista jedinstvenu priču o doista jedinstvenoj ljubavi. (Milena Benini)''
izvor:
https://www.mvinfo.hr/clanak/predstavljanje-knjige-gordane-majdak-dodir-obnazenih-misli?fbclid=IwAR2dtPPl6xJLlP4s8vHpVnNACuo4-BmvT4vaJoGSLDfJtou-0kfuIWZAScM
''NOVA KNJIGA GORDANE MAJDAK "DODIR OBNAŽENIH MISLI"
U četvrtak, 25. listopada 2018. s početkom u 19 i 30, će u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj br. 5 u Zagrebu, biti predstavljena nova knjiga zagrebačke književnice Gordane Majdak naslova „Dodir obnaženih misli“.
Gordana Majdak je već dobro znano ime na domaćem književnom nebu. Čitalačkoj publici poznata je po zbirci pjesama u prozi „Lauda požudi“ i romanu „Venerina muholovka“, osim toga njene pripovijetke su dobile više domaćih nagrada, između ostalih Nagradu PS-portala za najbolju kratku priču. Gordana za sebe voli reći da je autorica ženskih i ženstvenih tema. Njen karakterističan izraz bi najbolje opisali kao lirsku prozu, kako je to lijepo rekla Marija Juračić za Gordaninu zbirku „Lauda požudi“.
I nova Gordanina knjiga „Dodir obnaženih misli“, kao i druga njena djela, odiše erotikom koja nije sama sebi svrha već prikaz dubokih emocija žene, s velikim „Ž“, što se ne boji svoju intimu podijeliti s čitateljem:
…Danas je dan prepunjen ljubavlju, a noć će biti ispunjena tvojim rukama i mojim glatkim bedrima. Prožimat će nas java. Doživjet ćemo vrhunac. Snovi će malo pričekati dok ne potrošimo uzdahe. …
…Ljubav jest umjetnost, neprocjenjive vrijednosti. Moja ljubav prema tebi nije nečujan glas nutrine, nije nalik pripovijesti zalutalog leptira u želucu i ne može se mjeriti prolaznim užicima. … (Gordana Majdak: Dodir obnaženih misli)
Čitajući „Dodir obnaženih misli“ stalno sam vrtio u sebi glazbu „Dnevnika jedne ljubavi“ i duboki, topli Josipin glas odjekivao je mojom glavom kao da je zajedno sa mnom čitao tekst. Jer ovaj roman je priča o jednoj ljubavi i to onoj sretnoj. Time se Gordana Majdak uhvatila u koštac s još jednim stereotipnim razmišljanjem u književnosti: uz onoga o erotici kao nečemu što se većinom samo ćušne na marginu jer nije vrijedno ozbiljnijeg razmatranja i sa stavom oslonjenim na onu Tolstojevu „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način“, prema čemu bi tema sretne ljubavi bilo nešto o čemu se piše u chick-lit romanima a ne u ozbiljnoj književnosti. Sličnog je mišljenja i Milena Benini, urednica knjige, koja u pogovoru kaže: …stvar je u tome što je ispričati priču o jednoj ljubavi vrlo teško. I zbog toga što oko nje vrebaju zamke kiča i pretjeranosti s jedne i nepotrebne drame s druge strane, ali i zbog toga što, bez obzira na Tolstojeve tvrdnje, sreća nije ništa manje jedinstvena od nesreće. Gordana Majdak shvaća upravo taj, ključni moment svake dobro ispričane priče o ljubavi: svaka je ljubav jedinstvena. …
A Marko Fančović u svom predgovoru piše: Ovo je knjiga za polagano čitanje s uživanjem, poput vođenja ljubavi, ne seksa na brzinu čiji je cilj samo tjelesno olakšanje, već koncentriranog spajanja tijela i duša u krajnjem užitku. Svaki ulomak je poput jednog poljupca razmijenjenog s najdražom osobom, svaki opis osjećaja je poput jednog dodira, svaki osjećaj poput jednog drhtaja u situacijama kad srce brže zakuca a u nutrini nešto zaleprša…“
No, ne bih vam želio previše otkrivati. Na predstavljanju knjige u četvrtak navečer će svi koji dođu imati priliku iz razgovora autorice s urednicom Milenom Benini saznati možda i ono što nije još ni napisano. Večer će dodatno uresiti naša poznata pjesnikinja Maja Šiprak i pisac i grafički designer Darko Dautović čitanjem Gordaninih tekstova te glazbenici Juraj Šargač i Veselin Krstovski. Cijeli događaj će moderirati Krešimir Maligec, inače nakladnik knjige.
Za one koji neće biti u mogućnosti doći na predstavljanje obavijest kako knjigu možete kupiti u Menartovoj multimedijalnoj knjižari u Avenu Mall-u po cijeni 79,00 kn, a uskoro će biti dostupna i u Hoću knjigu te u online dućanu Superknjižara. Svi oni koji namjeravaju posjetiti „Interliber“ moći će je pronaći na štandu „Zagrebačke naklade“.
Za kraj bih samo još želio citirati jednu autoričinu rečenicu iz knjige: Postoji neka čudesna povezanost između autora i čitatelja, neraskidiva veza ako sam vam bila dovoljno bliska dok ste boravili ovdje, držeći moje srce na dlanu.
Vidimo se na predstavljanju.
A. Olujić''
izvor:
https://www.zgkult.eu/2018/10/22/dodir-obnazenih-misli-nova-knjiga-gordane-majdak/?fbclid=IwAR2ZyNOs5G29zBqxFN9anfkbEUuOEWV9Fh7oYvSWUSlOdXePUERJ3X6zQo8
NAŠ AVATAR KAO SIMBOL - ČEGA?
Avatar, kojeg stavimo kraj svog nicka na nekoj web-stranici, je simbol nas kao osobe, kao ime i prezime žive osobe, ali prikazano slikom koju smo odabrali, jer nam najviše odgovara, bar tako mislim, jer smo ga izgleda i podsvjesno odabrali, neki svjesno, a neki spontano.
Ne volim mijenjati avatare, imala sam do sad nekoliko, ali ovaj zadnji kojeg sam odabrala, ostaje bar neko vrijeme. Što sam pronašla u ovom avataru kojeg imam na svom blogu gdje pišem poeziju?
Pronašla sam ono što volim: mistiku, poistovijetim se sa tim likom na sličici kao i sa prošlim, jer mistika, tajna, šutnja, poezija, emocije, pun Mjesec, prepuno srce predivnih toplih južnih noći ''...kad procvjeta Duša i kad zamirišu ruža i jasmin...'' - sve to meni krije moj avatar, u stvari, samozatajnost ga odlikuje, ono nešto što se tek naslućuje, vidi se - a ne vidi se, zna se - a ne zna se...
Ovaj avatar kojeg imam na ovom blogu gdje pišem sve, osim poezije - stavljen je spontano :)
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=94958
NE ZAMJERITI SE NIKOME?
Često puta, u raznoraznim diskusijama, offline/online - zadržavam neko svoje mišljenje, odnosno, često puta ne idem do kraja sa izricanjem o tome što mislim konkretno o nekoj stvari, iako je to nekako nekima online lakše, meni je lakše offline baš zbog suočavanja s energijom sugovornika, pogledom, mišljenjem, razmišljanjem.
Neđutim, kako se i online suočavam sa mnogim sugovornicima koji isto tako šalju svoje energetsko-emotivne naboje, razmišljanja, stavove, nekako sam u zadnje vrijeme osjetila, da baš ne trebam reći sve što mislim
, jer bi se to često moglo krivo protumačiti baš zbog medija kakav je internet 
Kad si sa nekim eye to eye, verbalna komunikacija i međusobna interakcija je puno, puno lakša, a kad si sa nekim online preko pisane riječi, teže možeš objasniti što, u stvari, želiš reći i teže možeš nekome objasniti, da to nije ono što je osoba mislila, da je rečeno-napisano, jer je površno pročitan komentar ili nije bio razumljiv whatever, već je to nešto sasvim drugo.
"Nije važan kritičar niti osoba koja ističe kako je neki snažan čovjek posrnuo ili kako je činitelj nekih djela mogao isto učiniti bolje.
Zasluge pripadaju samo onome, koji se nalazi u areni, čije je lice uprljano prašinom, znojem i krvlju, onome tko nastupa viteški, tko griješi i uvijek, nanovo posrće, onome tko je ponesen, tko zna što je entuzijazam i tko energiju ulaže u vrijednu stvar, onome tko, u najboljem slučaju, na koncu spozna trijumf visokog postignuća, pa ako u najgorem slučaju i padne, pada hrabro, osiguravši time mjesto za sebe daleko više od onih hladnih i plašljivih duša, koje ne znaju ni što je pobjeda ni što je poraz."
reče Theodore Roosevelt i uđe u povijest...
U ovom tekstu iz 2010. ignoriranje sam shvatila na drugačiji način, nego sada 8 godina kasnije kad sam, u stvari, shvatila što znači ignorirati nekog ... ignorirati nekog nije slabost ili strah kako sam tada mislila u diskusiji ispod dolje navedenog članka, već ignorirati nekog je zaštita sebe od drugih negativnih misli što može biti uzajamno i vrlo korisno za obje strane.
tekst je napisan 26.09.2010. na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=50668
SVETA TEREZIJA AVILSKA
slika:_internet
izreka: ''Duši koja se prepustila u ruke Božje nije stalo do toga da li o njoj govore dobro ili loše, budući da shvaća – da nema ništa svoje. Pouzdaje se u onoga koji to daje jer će znati zašto to razotkriva.'' - Sveta Terezija Avilska
"Sveta Terezija Avilska, mističarka, književnica, svetica i reformatorica redovničke zajednice karmelićanki.
Rođenje: 28. ožujka 1515., Gotarrendura, Španjolska
Preminula: 14./15. listopada 1582., Alba de Tormes, Španjolska
Puno ime: Teresa Ali Fatim Corella Sanchez de Capeda y Ahumada
Mjesto pogreba: Basilica of Santa Teresa, Alba de Tormes, Španjolska
Roditelji: Alonso Sánchez de Cepeda, Beatriz de Ahumada y Cuevas
Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Avili, glavnom gradu istoimene pokrajine u Staroj Kastiliji. Roditelji su joj bili Don Alonso Sánchez de Cepeda i Dońa Beatriz de Ahumada, koji su osim nje imali još jedanaestero djece. Od tri djevojčice samo se Terezija odlučila za redovnički stalež. Sama odluka da stupi u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili, nije bila laka ni za nju, ali ni za njenu okolinu u kojoj je bila obljubljena.
Prvu godinu redovništva nastojala je oko savršenosti tako odlučno da se živčano i tjelesno brzo dokrajčila. Upala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za sprovod. No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti te sama otklonila posvećeni vosak, kojim su joj po tadašnjem običaju bili već zalijevali očne kapke.
Radi obnove Karmela Terezija je krstarila cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je zaustavila. Tada je počela pisati svoja glavna književna djela: "Moj život", "Put savršenosti", "Zamak duše", "Osnuci", kao i nebrojena pisma te svjedočanstva uzvišene mistične lirike.
Umrla je u noći s 14. na 15. listopada 1582., upravo kada je stupila na snagu gregorijanska reforma kalendara.
Papa Pavao VI. proglasio ju je 27. rujna 1970. prvom od žena naučiteljicom Crkve. Engleski povjesničar Macaulay u jednom svom eseju nazvao je sv. Tereziju Avilsku "srcem katoličke reforme", a Gisbert Kranz misli da ona pripada čovječanstvu, što znači da je zajednička svojina cijelog čovječanstva. Spomendan joj je 15. listopada, a zaštitnica je, između ostalog, Španjolske, grada Požege, bolesnika, izrađivača čipke. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto."
izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Terezija_Avilska
VJERUJTE U POEZIJU!
"Ljubav je jedina poezija koja postoji, sve druge poezije samo su njezin odraz.
Poezija može postojati u zvuku, u kamenu, poezija se može očitovati u arhitekturi, ali uglavnom sve su to odrazi ljubavi uhvaćeni raznim medijima, ali duša poezije je ljubav, a oni koji žive ljubav, pravi su pjesnici. Oni možda nikad neće pisati pjesme, možda nikad neće komponirati nikakvu glazbu – možda neće nikad učiniti ništa što bi drugi smatrali umjetnošću, ali oni koji žive ljubav, koji vole duboko koji doista žive, pravi su pjesnici.
Religija je istinska onda, ako od vas stvara pjesnika, međutim, ako ubija pjesnika i stvara takozvanog svetog čovjeka, to nije prava religija, to je patologija, vrsta neuroze, odjevena u religiozne izraze. Prava religija uvijek u vama ostavlja trag poezije, ljubav, umjetnost i kreativnost, ona vas čini osjetljivima.
Vi ste ganuti, vaše srce udara novim otkucajima, vaš život nije više dosadan, ustajali fenomen, on je neprestano iznenađenje, svaki trenutak otvara nove misterije, život je neiscrpno blago, ali samo srce pjesnika može to shvatiti.
Ne vjerujem u filozofiju, ne vjerujem u teologiju, vjerujem u poeziju."
Osho
objavila na portalu Magicus, draga Maja Cvjetanović Laboš
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=123332
HVALA TI, DRAGA PRIJATELJICE
https://blog.dnevnik.hr/kap-jedinstvena/2018/10/1632163258/sa-izlozbe.html
Među svim divnim slikama bila je i moja sa fotke iz 1978.
i onako kako je Blanka vidjela ovu sliku :)
autorica Blanka Hrg Pobrić: https://blog.dnevnik.hr/kap-jedinstvena/2018/10/1632163258/sa-izlozbe.html
DANAS JE DAN ANĐELA ČUVARA
SPOMENDAN SVETIH ANĐELA
''Anđeli čuvari su s nama i čuvaju nas – prihvatimo taj dar od Boga
Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo, našoj duši davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti veoma vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana.''
".....“Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka” – piše o njima sv. Ivan Damašćanin. “Svjetlo bez početka” sam je beskonačni Bog. A svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, svjetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u praiskonskoj Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima, već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga pisma. Isus, govoreći o navođenju na grijeh, kaže: “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog” (Mt 18,10).
Anđeli su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi prema nama ljudima. Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo, našoj duši davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti veoma vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. A na nama je hoćemo li taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: “Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim” (Ps 91,11). Bog nas ne sili na vjeru u anđela čuvara, na pouzdanje u njegovu pomoć. On poštiva našu slobodnu volju. Mi možemo u njega vjerovati, zazivati ga ili ne. Mi možemo s njim prijateljevati kao što se prijateljuje s drugim prijateljem ili ga jednostavno zaobilaziti, ne znati za njega, kao da uopće ne bi postojao. Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i dar Anđela čuvara.
Za francuskog biskupa i slavnoga govornika Bossueta nitko se neće tako lako usuditi tvrditi da je bio skučen i ograničen duh. Bio je baš protivno: čovjek širokih vidika, snažan govornik, koji se odlikovao izvanrednim poznavanjem Svetoga pisma, djela svetih Otaca, a resila ga je kraj svega blistava stila i načina izražavanja i velika trijeznost i odmjerenost u mišljenjima i sudovima.
On je u govoru na blagdan Svetih anđela čuvara polazeći od svetopisamskog teksta: “Vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim” (Iv 1,51) – izrekao o svetim anđelima i ove divne misli:
“Onaj koji anđele čini sretnima, daje sreću i ljudima: mi i jedni i drugi pijemo na istome izvoru života, koji nije drugo nego vječna Istina, i svi mi možemo zajedno pjevati u divnom koncertu ovaj stih Psalmista: Sve je moje dobro, da budem sjedinjen s mojim Bogom (usp. Ps 72,28) i da u njemu postavim svoje počivalište.
Na tom je temelju veoma ugodno uspostaviti društvo čovjeka i anđela: jer postoji nepromjenljiv zakon da se duhovi koji se sjedinjuju s Bogom u isto vrijeme nalaze svi ujedinjeni zajedno. Oni koji crpe iz potoka sudjeluju u suprotnim brigama i dijele njihove sklonosti. No oni koji idu na sam izvor, na počelo svih bića, tj. na vrhovno dobro, nalazeći se svi u tom jedinstvu i sabirući se u tom središtu, primaju ondje jedan duh mira i jednu svetu ljubav jedni prema drugima; i to biva tako da je sva njihova radost u tome što su vječno udruženi u posjedovanju njihova zajedničkoga dobra: a što čini, kako kaže sv. Augustin, da svi zajedno sačinjavaju jedno te isto kraljevstvo i jedan te isti Božji grad. Iz toga je lako zaključiti da, budući da su ljudi, ne manje od anđela, stvoreni za uživanje Boga, ne sačinjavaju jedni i drugi nego jedan jedini narod i jedno jedino Kraljevstvo, hoću reći po ljubavi, koja je zakon nebeskih duhova i zakon smrtnih ljudi; i koja šireći se iz neba na zemlju čini jednu te istu družbu stanovnika jednoga i drugoga.
Zaista, kažem vam, čitamo u Evanđelju, vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze (Iv 1,51). Koji je to prizor što nam ga tu Spasitelj predočuje? Odakle dolazi da su nebesa otvorena? I što žele reći ti anđeli koji uzlaze i silaze tako laganim letom sa zemlje na nebo, s neba na zemlju? Ne vidite li da ti mirotvorni duhovi dolaze uspostaviti vezu što ga prekinuše ljudi pristajući uz buntovnu stranku njihovih buntovničkih sudrugova? Zemlja više nije neprijateljica neba; nebo više nije protivno zemlji: prijelaz je od jednoga k drugome prekriven blaženim duhovima, kojih ljubav po službi podržava savršenu vezu između ovoga mjesta hodočašća i naše nebeske domovine.
I poradi toga razloga vidite ih uzlaziti i silaziti. Oni silaze od Boga k ljudima, oni uzlaze od ljudi k Bogu, jer ih sveti savez što ga obnoviše s nama zadužuje dvostrukim poslanstvom. Oni su Božji poklisari kod ljudi, oni su ljudski poslanici kod Boga. Kojeg li čuda! – kaže nam sv. Bernard: oni nisu samo Božji anđeli, nego i ljudski anđeli. Anđeli, tj. poslani: oni su, dakle, Božji anđeli, jer nam ih on šalje da nas pomažu; i oni su ljudski anđeli, jer ih mi šaljemo da ga umirimo. Oni dolaze k nama, obremenjeni njegovim darovima; oni se vraćaju obremenjeni našim željama; silaze da nas vode, uzlaze da Bogu odnesu naše želje i dobra djela. To je zadatak i služba tih blaženih čuvara, to je što čini da uzlaze i silaze.”
Bossuet je bio svojevrstan pjesnik u prozi koji je svoje duboke misli znao zaodijevati u lijep stil. Možemo uživati i u jednom i u drugom: u sadržaju i u lijepoj formi u koju je oblikovan. Korisnije će biti ako budemo više pažnje posvetili sadržaju, nastojeći u nj što više proniknuti i na svoj ga konkretan život primijeniti. U ovom slučaju na temelju tih misli pojačati svoju vezu s anđelima, osobito sa svojim anđelom čuvarom. Da to isto u što većoj mjeri postignemo, navedimo još nešto, nešto iz života jednoga velikog čovjeka. To je iz djetinjstva bl. pape Pija IX.
Papa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što ga je kao dječak doživio, a koji dokazuje čudesnu pomoć njegova anđela čuvara. On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost posluživati kod svete mise. Dok je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu neku neobičnu tjeskobu i strah. Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa. Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži nečiju pomoć. Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao. Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta. No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije. Dječak je tada skočio i prešao na drugu stranu. Prikaze nestade. No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa, često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju svoga djetinjstva, slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara.
I s pravom, jer je jedno od nepojmljivih Božjih velikih djela to što je čovjeku dao vlastitog anđela da mu bude zaštitnik duše i tijela. Samo Sveto pismo kaže “da postoje službujući duhovi, poslani na službu onima koji žele postići spasenje”.
Da naše poznavanje anđela bude još dublje, utemeljenije i životnije, navedimo još nekoliko misli jednoga od najvećih teologa današnjice, Hansa Ursa von Balthasara, jednoga od suvremenih proroka i učitelja koji se ne ustručava glasno i zauzeto naglašavati duhovne i teološke vrijednosti što ih neki razvodnjavaju ili dovode u pitanje.
U svom djelu Slava i križ Urs von Balthasar piše: “Anđeli koji su u Starom savezu igrali posredničku ulogu te koji su prema shvaćanju kasnoga židovstva i Pavla prenijeli Savez Sinaja, u Novom savezu ne mogu negoli gubiti teren u kojem ne sačinjavaju drugo do oružane pratnje Sina čovječjega na zemlji. Više nema nikakve posredničke potrebe jer Sin ima sa sobom svog Oca i jer on sam, u Očevu krilu, radi prema onome što vidi, čuje, dotiče kod svoga Oca. Pa ipak, anđeli ne mogu biti odsutni jer sačinjavaju dio nebeske slave Sina čovječjega, a nadasve jer očituju društveni značaj nebeskoga kraljevstva u kojem svemir mora biti promijenjen. To nije Kraljevstvo do onoga što će ga Sin osnovati i koje se utjelovljuje u njegovoj sveobuhvatnosti…”
U to će kraljevstvo biti dovedeni svi oni koji su bili otkupljeni ovdje na zemlji te koji će uskrsnuti nakon Krista uskrsloga. A u njemu imaju i anđeli svoje mjesto, kako to lijepo uči Poslanica Hebrejima: “Pristupili ste k Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru i sastanku prvorođenaca koji su upisani na nebesima, k Bogu, sucu svega, k dušama pravednika koji su učinjeni savršenima, k Isusu, posredniku Novoga saveza, i škropljeničkoj krvi koja govori bolje od Abelove” (12,22–24).
Hans Urs von Balthasar dalje piše: “Prema Luki, anđeli se ukazuju iznad jaslica kao bljesak Gospodinova silaska i poslije uzašašća kao sjaj njegova uzlaska. Kod praznog su groba pak sjaj njegova uskrsnuća. Nakon napastovanja i pobjede nad demonskim silama prilaze da služe Isusu i posvjedoče njegovu pobjedu…”
Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba “sa svojim anđelima” (Mt 5,31). Prema tome, iz Božje objave jasno doznajemo o stvarnosti svetih anđela. S tom stvarnošću ozbiljno računajmo u svome životu!
Josip Antolović, SJ | Bitno.net
Molitva svetom anđelu čuvaru
Anđele čuvaru mili,
svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju
čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani
da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem
sretno da u nebo dođem,
da se ondje s Tobom mogu
vijekom klanjat dragom Bogu."
https://www.bitno.net/vjera/andeli-cuvari-su-s-nama-i-cuvaju-nas-prihvatimo-taj-dar-od-boga/
