Avatar, kojeg stavimo kraj svog nicka na nekoj web-stranici, je simbol nas kao osobe, kao ime i prezime žive osobe, ali prikazano slikom koju smo odabrali, jer nam najviše odgovara, bar tako mislim, jer smo ga izgleda i podsvjesno odabrali, neki svjesno, a neki spontano.
Ne volim mijenjati avatare, imala sam do sad nekoliko, ali ovaj zadnji kojeg sam odabrala, ostaje bar neko vrijeme. Što sam pronašla u ovom avataru kojeg imam na svom blogu gdje pišem poeziju?
Pronašla sam ono što volim: mistiku, poistovijetim se sa tim likom na sličici kao i sa prošlim, jer mistika, tajna, šutnja, poezija, emocije, pun Mjesec, prepuno srce predivnih toplih južnih noći ''...kad procvjeta Duša i kad zamirišu ruža i jasmin...'' - sve to meni krije moj avatar, u stvari, samozatajnost ga odlikuje, ono nešto što se tek naslućuje, vidi se - a ne vidi se, zna se - a ne zna se...
Ovaj avatar kojeg imam na ovom blogu gdje pišem sve, osim poezije - stavljen je spontano :)