ČESTITKA OD...
Već drugu godinu Davor i ja doma dobivamo prelijepe čestitke dragog prijatelja čija pažnja i to na onaj naš zagrebački način kad smo slali čestitke, umjesto sms-poruka te e-mail poruka, ove predblagdanske dane oboji jednom divnom nostalgijom.
hvala ti, dragi prijatelju, tebi i tvojoj obitelji sretan i blagoslovljen Božić te uspješnu i sretnu Novu 2018. godinu žele
Davor i Jadranka
ŽIVIMO LI ONAKO KAKO PRIČAMO ILI PRIČAMO ONAKO KAKO BISMO VOLJELI ŽIVJETI?
I dok glazba Života svira svojim nepoznatim notnim pismom, mnogi od nas ga ne razumiju, možda insinktivno plešu uz tu glazbu, ali ples često ne slijedi glazbu... plešemo po nekim svojim ritmovima, zvuči disonantno, neobično, teško, smetajuće za Apsolut i slobodu Života.
Život ima svoje notno pismo po kojem bismo željeli plesati pa se često pitam:
- živimo li onako kako pričamo ili pričamo onako kako bismo voljeli živjeti?
- moj odgovor za mene: ima dana kad sam često u neskladu, ali volim loviti i uloviti sklad...
VODITI TUĐE BITKE
''Pravi prijatelji su oni koji vas podižu kad nitko drugi nije ni primijetio da ste bili dolje." (''True friends are those who lift you up when no one else even noticed you were down.'') - nepoznati autor
Zagrljaj je nešto najprisnije što se može dogoditi kad se sretnu dvije osobe koje su u prijateljskoj vezi. A što se dogodi kad se osobe ne poznaju, a dijele svoje misli virtualno, jedna drugoj se povjere, kažu jedna drugoj svoje misli, svoj život?
I tu osobu ne poznamo osobno, ali kao da je poznamo, kao da se znamo stoljećima, bliskija nam je od neke prijateljice sa kojom se poznamo osobno 10-tak i više godina i najnormalnija stvar među takvim osobama je, da se i jedna i druga mogu osloniti jedna na drugu u bilo kakvim životnim pitanjima, a da jedna drugoj mogu i pomoći, svaka ovisno o mogućnostima.
Kad mi takva virtualna prijateljica napiše npr. da se loše osjeća, teško mi je, pomognem joj riječima, jer je npr. u drugom gradu i ne mogu nikako, osim riječima pomoći joj da se možda malo bolje osjeća i da je prođe to loše razdoblje.
Na isti način sam i ja dobivala podršku od dragih prijatelja kad mi je bilo teško i to im nikad ne mogu zaboraviti.
I onda naletim na ove riječi:
"Trebamo li voditi tuđe bitke? Ajde dijete drago, jesi li ti normalna!? Ma kani se tog posla i čuvaj sebe! Neka drugi svoje bitke vode. Treba biti mudar u svemu! Kako si tako naivna? Ne možeš toliko energije trošiti na takve stvari. Misliš da bi drugi to za tebe napravili!? Malo sutra!".
e, ovo me zaustavilo: ''Misliš da bi drugi to za tebe napravili!? Malo sutra!".... "
tako je ... malo sutra :) ma, nitko mene ne tjera to učiniti, naravno, ali to je nešto unutra u čovjeku, da ne može gledati kako ti netko trančira i mrcvari prijatelja, a ti stojiš po strani i gledaš, ne sudjeluješ - pa to je isto kao da i sama napadam!!!
I nije mi bilo prvi put, rekla sam da više to neću činiti i opet ono u meni se javilo i jednostavno sam morala, ali prošlo je to vrijeme, više se nikad neću izložiti za nikoga.
KAKO PUSTITI?
''Divim se drveću kako njihovo lišće mijenja boje i pada. Znam, da najveća lekcija koju moram naučiti od jeseni je kako dostojanstveno pustiti.''
- nepoznati autor
otpustiti neke stvari, pustiti da odu i ne vrate se, ne vraćati se na te stare stvari, u stari život, u stare odnose, graditi nešto novo, opet nešto svoje i posebno, ali bez onih starih grešaka, jer onda kao da se ništa i nije napravilo
samo neke nabacane misli koje je vjetar danas raznosio ulicama ovog naselja, naselje Špansko, tamo negdje oko tržnice, pa na Trgu Ivana Kukuljevića, pa kod Maršanića, pa negdje oko Konzuma pa opet negdje oko nogometnog igrališta, sve te staze je danas vjetar osušio i pripremio za novo vrijeme kiše koju najavljuju gusti oblaci koji se nadvijaju nad ovo naselje, naselje Špansko
slika: internet
SVJEDOK UBOJSTVA
Prvi ratovi su zabilježeni 2700 godina prije Krista, dakle, ratujemo već cca 4080 godina i to je još uvijek aktualno, a čemu toliko nasilje, što tjera čovjeka da ubije drugog čovjeka, koji je to prekidač u glavi kad se čovjek odluči na takav čin?
Kao dijete sam bila svjedok ubojstva, imala sam oko 6 godina, čovjek je ubijao čovjeka ubadajući ga nožem u grudi, a ubijeni čovjek je nosio bijelu košulju tako da se crvena krv jasno vidjela na toj bjelini.
Sve je bilo u tišni, bila je ljetna prozračna večer, to se događalo dok su mama i strina razgovarale, a ja sam gledala pa kad je mama shvatila što sam vidjela, brzo me povukla prema kući.
Ubojica je uhvaćen osuđen, policija nam nikad nije došla doma i nikad me nisu ispitivali, dalje ne znam što se događalo i to je nešto što nikad neću zaboraviti.
Kad sam prolazila kraj mjesta ubojstva, tamo gdje je ležao ubijeni, tragovi krvi su se vidjeli danima.
Interesantno je to, bila sam ustrašena dugi niz godina kad sam prolazila kraj tog mjesta, izbjegavala sam ga, a kasnije su tamo nešto sagradili.
Možda moji "bijeli snovi" potječu još iz tih dana, iako su se počeli događati tek od 17.2.1992., pitam se - je li njihov korijen posađen tada?... ne znam...
napisano: 06.03.2010.
https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/svjedok-ubojstva
RAZNO
i na kraju nešto svjetovno
SIVA EMINENCIJA
Projekti, vizije, snovi, rješenja. Imala sam puno planova, imala sam puno vizija o budućnosti, imala sam sve, ali nisam imala sebe, dugo sam lutala po raznim knjigama, tražila sam smisao života, smisao postojanja, smisao sebe i ništa nisam nalazila, a sve što sam pronašla, bilo je samo mrtvo slovo na papiru, tek odjek onog nečeg u duši što sam prepoznavala, ono nešto što spava u meni, a nije izašlo i nije vidjelo svjetlo dana.
Oduvijek sam bila poslušna, disciplinirana, umjerena, tek tu i tamo znala bih nešto reći povišenijim tonom, ali to je sve bilo u okviru obiteljskog okruženja, tek tu i tamo bi netko od obitelji čuo i moj glas i tako je vrijeme prolazilo, sunce se rađalo i zalazilo, a ja sam uvijek ostajala na istom mjestu.
Jednog dana, tog srpanjskog dana, kad sam postala slobodna, slobodna od nekih veza i okova u koje sam se sama uplela, oživjela sam, trajala sam, davala sam, oduzimala sam, ali opet sam se vrtjela u istom krugu otkud sam i došla.
Opet su prolazile godine, a ja sam još uvijek bila tamo gdje sam pomaknula samo taj jedan korak – taj korak do sna, taj korak od sive eminencije od koje sam uvijek željela pobjeći, ali nisam ni shvatila, da sve sam to ja, da je sve to moj život, da je sve to ono što čini mene i moj život.
I sada, dok gledam ovu svjećicu koja gori i osvjetljava mi malo tame koja obavija misli i dušu, vidim svoje malo biće kako želi izaći iz te sive eminencije, iz tog polusvijeta gdje se nikad nije osjećalo dobro, to biće koje je oduvijek željelo biti ono što je oduvijek i bilo – biće svjetlosti i ljubavi, a ne neželjena kćer oca koji je nikad nije priznavao, ali ju je volio.
Kako pomiriti te dvije krajnosti, kako sivilo natjerati da zasvijetli, kako zamisliti čaroliju i pretvoriti je u život?
Jednostavno, a opet teško, a opet jednostavno: sve je na meni, svaka odluka, svaki plan, svaka misao koja može postati djelo – sve je do mene, samo treba hrabrosti, treba htjeti, e, a to je teško, hoće se, ali se ne može.
Zašto se ne može?
Zato, jer se ljudi boje, ljudi se boje promjena, novih stvari, novih dana, novih situacija, a među tim ljudima sam bila i ja, dok mi nije došla voda do grla i dok jednostavno nisam maknula stare projekte života i upustila se u nove trake životnog puta koje su me i dovele do spoznaje, da život nije siva eminencija, već blistava jasna svjetlost kojoj svi, na kraju, i odlazimo.
Eto, tako je zasjalo svjetlo mog života i tako sam iz sivila letargije i čudnog osjećaja nemoći zakoračila samo jednim korakom u to bajno svjetlo, a trebao je samo jedan korak.
Ostali će doći.
napisano 1.02.2013. u 17:58h za Temu mjeseca na portalu Magicus, pod nickom “Leticija”
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=90305
i onda se ne trebam pitati, zašto ih toliko volim ...
NAPUCAVANJE EGA
slika: internet
Može biti_ napucavanje, što bi značilo_ pumpanje ega u visine, a može značiti_ napucavanje – izbacivanje ega što više iz svog života.
Ego je čista navlakuša: ako se odazovem – napuca me sam i nasmije se; ako se ne odazovem: misli da me je napucao, ako sam kupila njegov poziv i smije mi se; ako nisam kupila njegov poziv, sam se napucao, a ja sam ostala ista, slobodna, neopterećena njegovim smećem.
Navlakuša može ići u beskraj i to onoliko, koliko joj dozvolim, čim je prepoznam kao navlakušu, ona se prekida i nastaje njen kraj, navlakuša je omiljena igračka ego-tripova koja se širi poput trakavice i truje čovjeka koji ne prepoznaje te igre ego-tripa, a takvima, koji vole navlakuše, napucavanje ega može biti interesantno i odlična hrana za njega, dok oni, koji ne vole navlakuše, vrlo brzo vide u čemu je stvar, maknu se i potraže bistriji izvor od onog kojeg nudi ego-trip u suradnji sa navlakušom.
"Niti jedan akcijski junak do ove filmske sezone nije počinio harakiri i iste minute odšetao dalje." rekao je Tomislav B., a ista je priča i sa ego-tripovima pa sve može biti i jedna igra, ako se shvati kao igra i ukoliko se kreće u granicama igre...sve ono što prelazi granice te igre ili navlakuše ili napucavanja ega - postaje zločesto, pakosno i neugodno.
O tome bi se moglo još pisati, vidim, da me ego-trip iskušava i potiče na dalje pisanje, ali - meni se ne da.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=94054
CRNA OVCA ILI ZAŠTO ME ŽENE NE VOLE :) ?
Pa evo ovako: razmišljala sam do sada kako sam u svom životu imala samo 3 prijateljice: do moje sedme godine, to je bila jedna Gordana, mala susjeda, starija od mene 4 godine koja mi je bila kao sestra. Kad se odselila iz našeg susjedstva u drugi grad, naše druženje nikad nije prestalo: dopisivale smo se čak do moje 19-te godine i onda je to prestalo. Ja sam se udala, ona se rastala, život je krenuo drugim tokovima.
/Treća je bila Ankica, ali o njoj kasnije/,
U 12-toj godini najbolja i jedina prijateljica mi je postala moja Slavica, mama i znam kad mi je rekla:
“U životu ćeš sresti puno cura sa kojima ćeš ostvariti prijateljske odnose, ali nikad niti jednoj nemoj povjeravati svoje tajne, osim svojoj majci, jer majka te nikad neće iznevjeriti, majka nikad neće reći tvoju tajnu, majka će ti uvijek pomoći, ali mora sve znati da bi ti mogla pomoći”.
To mi se kroz život pokazalo jako točno, ali idem redom:
1. Eto, Gogu sam već spomenula, ali to je bilo dječje prijateljstvo, koje se nastavilo kasnije preko dopisivanja, no ipak ostala mi je u divnom sjećanju.
2. Nakon što je Goga odselila, ostala sam otcijepljena: osjećala sam se kao crna ovca. Kako je otac radio izvan grada, majka se brinula za mene, on je uvijek slao pakete i pakete igračaka, slatkiša, odjeće, svega.
Uvijek se znalo da je kod Jadranke party i kao da su svi znali da je stigao paket, dvorište se za tren oka napunilo djecom, svatko je dobio svoje, a meni je možda ostala tek neka mala čokoladica.
Mama je uvijek znala reći: “ne smiješ biti toliko darežljiva, malo moraš i sebi ostaviti”, ali ja sam uvijek sve podijelila drugima, jer su ta djeca bila puno siromašnija od mene (u to vrijeme) i vidjela sam kako su željni svega i dok sam imala darove – imala sam i društvo, čim nije bilo darova – nema ni društva i opet sam bila crna ovca.
3. U stvari, najviše sam se družila sa dečkima – sa njima sam se osjećala najslobodnije i najopuštenije: nikad nisu bili ni zavidni ni kalkulativni, uvijek smo sve dijelili i bili smo baš kao jato srodnih ptica.
4. Dugo sam tako bila sama, bez neke dobre prijateljice, družila sam se sa curama iz gimnazije, čak mi je jedna od njih bila i vjenčana kuma (kasnije sam osjetila da mi se petlja oko supruga i maknuli smo se).
5. Nakon tog iskustva sa prvom vjenčanom kumom, izgubila sam stvarno vjeru u žensko prijateljstvo. Rastala sam se, gutala sam hrpe knjiga, išla sama u kino i srela sam svog susjeda, koji mi je postao zaručnik, sa njim sam bila 4 godine u vezi i na neki način sam počela graditi prijateljstvo sa partnerom sa kojim dijelim i ljubav.
6. Opet sam se udala, 1984., ali u drugom suprugu nikako nisam mogla naći prijatelja.
7. 1982. godine sam se sprijateljila sa kolegicom sa posla, Ankicom, i ostale smo do danas dobre, no kako je ona morala 1991. otići izvan Zagreba (ratna situacija), to prijateljstvo više nije bilo kao onda kad smo na poslu sjedile stol preko puta stola, odlazile na vikende, dijelile i zlo i dobro.
8. Baš negdje u to vrijeme, 1982. sam se sprijateljila sa jednom kolegicom iz firme, koja je uz moju Ankicu, bila važan dio mog života. Radila je kao dostavljačica kod nas i sa mnom i suprugom je išla skoro svaki vikend kod Ankice na selo i to je bilo jedno krasno društvo od 8 bračnih parova i ona jedina neudata, ali to nam nikome nije smetalo i to je bio jedan divan period mog života u jatu: to jato mi je bilo jedno od najdražih razdoblja mog života.
Samo mama mi je govorila: ''budi oprezna sa Marom!'', ali ja nisam shvaćala što mi je željela reći, sve sam joj govorila, ispovijedala joj se, a nisam znala, da u duši krije svoju tajnu – ona je voljela mog kasnijeg partnera (sa kojim tada nisam bila u vezi), par godina prije mene bila je s njim, a ja o tome nisam imala pojma. Kad sam saznala, kad mi je to sama osobno rekla – moj život se okrenuo, ali ostala sam s njom dobra, jer ipak neke stvari su mi se trebale reći, a ne kriti od mene takve podatke, od životne važnosti.
9. Kad je Ankica otišla iz Zagreba, još sam se više povezala sa Marom, izlazile smo skupa, dolazila je ona k meni, ja k njoj i tako smo ja i mama prodale kuću, jer je 19.2.1992. tata izgorio u požaru u toj kući, to sam nekako uredila i prodala je te kupila onaj stančić u Gajnicama gdje sam živjela do prošle godine.
10. Ja i drugi suprug smo živjeli u stanu u Novom Zagrebu, koji je bio vlasništvo Centra za socijalnu skrb – i znala sam da taj stan nikad ne mogu ni otkupiti ni na bilo koji način dobiti pa kad sam prodala kućicu u Trnju, rekla sam Mari: “Mare, evo ti ovaj stan, ja ga nikako ne mogu dobiti, jer već imam pola kuće na sebi kao nekretninu, uđi u njega, živi, plaćaj režije i poduzmi sve radnje da ga na neki način dobiješ”.
Rečeno – učinjeno! Kad sam se selila 27.12.1992. odmah sam preselila i nju u taj stan u Novom Zagrebu, ostavila joj skoro sav namještaj i zamolila Boga da joj omogući nekako da dobije taj stan, jer je bila podstanar i mučila se sa raznoraznim gazdaricama i podstanarskim sobama i visokim cijenama.
11. 1994. sam dobila neko šefovsko radno mjesto, ja i Mara smo izlazile i dođe do mene glasina, da ona priča po firmi kako ona mene financira u tim izlascima (ja sam bila i vozač i 90% tih izlazaka sam ja financirala, jer sam imala dobru plaću i bilo mi je žao da ona plaća od svoje male plaće).
12. Pozvala sam je taj dan kod mene u kancelariju i pitala je je li to točno.
Dobila sam ovaj odgovor: “Je, Jadranka, točno je. Znaš, Jadranka, ja tebe nikad nisam voljela, uvijek si mi išla na živce, ta tvoja glupa dobrota, ali sam te dobro iskoristila u svemu: s tobom sam prošla puno, dolazila k tebi, ali morala sam glumiti: bilo mi je to naporno, jer te ja nikad nisam voljela, zato što si bila i što još uvijek jesi sa O.!!! Otela si mog muškarca i tako da znaš, nikad te nisam voljela!”
Ostala sam paf!!!
Prije svega, O. je nju ostavio negdje oko 1985., ja sam sa njim krenula 1987. i stvarno nisam imala blage veze tko je bio prije mene s njim, sa kim je bio čak i za vrijeme mene – o tome sam već pisala. Zinula sam u nju, opet joj pokušala reći da nisam znala za njih dvoje kao što ni nisam, jer mi je to ona sama rekla, ali ne! Žena je bila uporna u svome da me ne voli! ''Ok'', rekla sam, ''adio Mare, ti si za mene mrtva osoba!''
Tako je i bilo. Tu ženu i kad sam vidjela na hodniku – kao da je prazan prostor, kao da je nepoznata osoba, ali opet sam ja crna ovca koja je loše procijenila osobu.
13. 1996. sam u jednom društvu srela jednu simpatičnu ženu koja se bavila gatanjem, a bila je i šnajderica. Skompale smo se, počele smo izlaziti, bila je podstanar, konobarila je, bavila se tarot-gatanjem i opet mi bilo žao da ona plaća naše izlaske, pa sam ja više puta to činila. Kad je ostala bez stana, našla sam joj stan preko moje kolegice iz firme, lijepa garsonijerica u Novom Zagrebu, cijena super prihvatljiva.
Kako nije imala redovno zanimanje, puno toga od hrane sam joj davala od sebe, da žena ima što jesti, jer je stvarno bila u nezavidnoj financijskoj situaciji i sve bi bilo dobro, da se ona nije počela baviti nekakvim prezentacijama raznoraznog suđa.
(U to isto vrijeme sam ja jako teško počela živjeti, digla sam kredit za TV, radio, frižider, štednjak, satelitsku – jer mi je sve crknulo u mjesec dana i dosta toga je odlazilo na otplatu tih kućanskih aparata) i zove ona mene jedan dan 1999. da neka dođem k njoj na prezentaciju tog suđa, ulog je 100 DEM-a. Rekla sam joj da ja nemam tih 100 DEM, da mi je to sve ostalo od plaće i da još od toga moram platiti i režije, da bi ona meni ispalila: “Ma, lažeš ti, imaš ti sigurno na štednji preko 3000 DEM i sad meni nećeš doći i kupiti nešto za 100 DEM! Kakva si mi ti to prijateljica, nikad ništa nisi učinila za mene!!!!??” , a vidjela je moju isplatnu listu, vidjela je sve, jer je sve bilo na stolu u sobi kad god bi došla k meni!!! Opet sam postala crna ovca, zahvalila se na prijateljstvu i prekinula i to “prijateljstvo”.
Eto, to su moja iskustva sa mojim “prijateljicama” i sada, kad gledam unatrag, vidim koliko je moja Slavica imala pravo.
Uvijek sam se pitala: zašto mene žene ne vole, zašto su mi zavidne kad mi nemaju na čemu biti zavidne, zašto su pakosne, zašto su baš takve prema meni?
Možda zato, jer sam bila predarežljiva, jer sam u svakoj gledala sestru koju nikad nisam imala?
Ne znam, jer mi je i danas to misterija, ali više ne pokušavam održavati “nemoguće” prijateljstvo sa pripadnicama ženskog roda. Kad osjetim, da mi osoba nije iskrena – mičem se, uz dužno poštovanje, jer crna ovca nikad ne može biti bijela bez obzira što je iste vrste, ali svaka ptica svome jatu leti, a kako sam vidjela kroz moj život – nikad nisam pripadala nikakvom jatu, osim onda kad sam se družila sa mojom Ankicom i kad smo tih par godina imali prekrasno društvo od nas 8 bračnih parova.
Crna ovca ili bijela ovca?
Ma, drago mi je da sam baš ovakva kakva jesam, jer uvijek se sa radošću sjetim i moje Goge i moje Ankice, a najviše moje Slavice-mame, najbolje frendice.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76937
EMOCIONALNI VAMPIRI ... što je to emocionalni vampir?
''Emocionalni vampiri nisu ništa natprirodno.
Kada ih prvi puta sretnete izgledaju privlačnije, nego što su to prosječni ljudi. Čine se savršenijima, uzbudljivijima i glamuroznijima. Zapravo, posve normalni ljudi, s onim nečim 'posebnim', sve dok ih njihova unutarnja potreba ne pretvori u grabežljivca (predatora) i postanete njihova meta.
Kad se to dogodi posve će vas iscrpiti, isisavši vašu energiju i druge zalihe. Najčešće, ovi emocionalni vampiri imaju manje poremećaje ličnosti, ponekad toliko blago, da nema za to nikakvog jamstva niti dijagnoze, a još manje terapije. Ali, to je ipak dovoljno opasno da nas ostale pokosi!
Možete se pitati kako ćete prepoznati te emocionalne vampire? Izvana, to doista nije jednostavno. Oni mogu biti bilo tko i bilo gdje. Članovi obitelji, suradnici, čak i ljudi koje zovete prijateljima. Ali, oni imaju jednu glavnu stvar zajedničku, u suštini njima je jedino stalo do njihovih vlastitih potreba, čak i onda kada misle da rade u vašem interesu.
Tipovi emocionalnih vampira
Postoji pet zajedničkih tipova emocionalnih vampira, koji mogu izazivati probleme u vašem svakodnevnom životu; antisocijalni, histrionski, narcisoidni, opsesivno-kompulzivni, i paranoidni. Svaki tip ima svoje načine djelovanja, ali isto tako svaki tip može izazvati ozbiljne probleme.
Antisocijalni vampiri
Zovemo ih antisocijalnima, jer oni ne mare za društvena pravila. Oni su ovisni o uzbuđenjima i spremni su učiniti sve što je u njihovoj moći da izbjegnu dosadu.
Sve što od života žele je dobar provod, malo akcije, i trenutačno zadovoljenje svake njihove želje. Oni djeluju seksi, uzbudljivo i zabavno je biti s njima u društvu.
Ali, pored malo zabave, ovi vampiri nemaju ništa drugo ponuditi. Njihovo ponašanje vas može, a često će vas i uvaliti u neprilike, na drugim područjima vašeg života. Dobro je zapamtiti, ono što su napravili u prošlosti, oni će to ponovno učiniti.
Histrionski vampiri
Histrionski znači dramatičan i teatralan, i to je što ćete ovdje i dobiti, dramu. Oni žive da bi dobili pažnju i priznanje, a izgledati dobro je njihova specijalnost. Dok izgledaju dobro, sve ostalo je za njih nevažan detalj.
Histrionski vampir je majstor u skrivanju pravih motiva, čak i od samog sebe. Oni će se ponašati tako kao da jedino što žele je pomoći vam, ali ako upitate za njihove motive, vjerojatno ćete si izazvati veliku glavobolju.
Oni će izokrenuti vaše vlastite riječi i djela da bi vi ispali loše, jer oni vjeruju da oni ne mogu učiniti ništa krivo ili neprihvatljivo. Najbolje što možete učiniti s njima je da im udijelite manje destruktivnu ulogu u vašem životu.
Narcisoidni vampir
Ove je ljude je lako opisati kao 'Veliki ego, a drugdje posvuda mali'. Oni imaju grandioznu maštu da su najpametniji, talentiraniji od drugih i u svemu najbolji. Njihove vlastite akcije obično dokazuju suprotno.
Ustvari, nije da oni misle o sebi da su bolji, već oni zapravo uopće ne misle o nikom drugom. Stvar, koju ne smijemo zaboraviti kod narcisoidnih vampira jest, da oni rijetko nešto rade a da to njima ne služi.
Dotle, dok možete povezati vaše interese s njihovima, dotle će misliti da ste gotovo toliko veliki koliko i oni.
Opsesivno – kompulzivni vampir
Opsesivno – kompulzivni vampir pridaje skrupuloznu pažnju detaljima i želi potpunu kontrolu nad svime.
Oni često počnu sa antisocijalnim vampirizmom, a njihovo novo ponašanje ima svrhu da drže pod kontrolom svoje stare 'ličnosti'.
Oni su korisni, jer su spremni činiti mnoge teške ili nezahvalne zadatke, ali ako osjete da im je kontrola ugrožena, tada će se osvetiti svakom onom za koga misle da se umiješao.
Nije im namjera povrijediti ljude, ali njihova potreba za zadržavanjem kontrole je nepodnošljiva. Često ih je najbolje ostaviti njihovom poslu i ne miješati se.
Paranoidni vampir
Kada čujemo za riječ paranoja, tada pomislimo na one ljude koji misle da ih drugi ljudi uhode ili proganjaju. U ovom slučaju se to odnosi na nekoga tko traga za otkrivanjem istine i želi odagnati svaku dvosmislenost ili nejasnost iz svog života.
Paranoidni vampir živi po konkretnim pravilima za koja vjeruje da su uklesana u kamen, i očekuje da se i svi drugi prema njima ravnaju, i uvijek pazi i gleda hoće li netko zastraniti.
Dobro vide što leži ispod površine skrivenih stvari, što znači da nikada ne prihvaćaju stvari s njihovom vidljivom vrijednošću. Oni vas čine da se osjećate sigurnima i zbrinutima, sve dok vi ne postanete predmetom njihovog ispitivanja.
Najbolja obrana od toga jest da im odmah, prvi put, kažete neuljepšanu istinu i da se nikad ne podvrgnete njihovom unakrsnom ispitivanu.
Trikovi zanata
Emocionalni vampir nije ništa drugo do prirodan hipnotizer. Oni svi do jednoga koriste iste trikove, kao primjerice hipnotizer na pozornici, koji od čovjeka iz publike traži da se ponaša kao kokoš.
Koriste se krivim smjernicama, tako da ćete svoju pažnju usmjeriti bilo gdje drugdje, osim prema njihovim motivima.
Oni pažljivo biraju onoga tko će pasti na njihovu glumu, nekoga tko se čini da ima potrebu za njihovom atraktivnijom stranom.
Jednom, kad su žrtvu izabrali, oni je drže izoliranom, odvlačeći je sve dalje i dalje od njezine obitelji i prijatelja, od svakoga tko bi mogao ukazati na njezino čudno ponašanje.
Oni se koriste željama osobe da bi je kontrolirali i da bi stvorili alternativnu stvarnost, koristeći njezine najdublje čežnje.
Jedan od njihovih najvećih trikova je, kada istina iziđe na vidjelo, da vas stave u nemogući položaj, dajući vam naizgled dva izbora, od kojih je jedan obično nezamisliv, tako da zapravo vi nemate stvarnog izbora.
Priroda zvijeri
Emocionalni vampiri su majstori prerušavanja, sposobni da se preruše u bilo koga što njihova žrtva želi, dovoljno dugo dok ju ne namame.
Oni traže one za koje osjećaju da ih mogu iskoristiti i koji neće uzvratiti udarac. Jednom kad ste unutra, oni otkrivaju svoju pravu prirodu.
Oni igraju svoje uloge tako dobro, da se često u njima izgube i vjeruju da su ono što se pretvaraju biti, čak i ako to za vas predstavlja prijetnju.
Emocionalni vampiri će vas iskoristiti za bilo koju potrebu koju u tom trenutku imaju. Oni ne osjećaju nikakvu grižnju savjesti u uzimanju onoga što od vas žele, i nije ih briga kako se vi osjećate u vezi toga ili što će sve učiniti da vi popustite.
Najveća pogreška jest povjerovati da su oni ispod kože poput svih ostalih, i da koristimo ista pravila igre.
Pravila po kojima oni igraju su sljedeća: moje potrebe su važnije od tvojih; pravila su za druge ljude, ali ne i za mene; NIKAD nisam kriv; ja to želim sada; i ako ne bude po mome napravit ću urnebes/izazvati probleme. Koliko to god nije pravedno, ovdje su posve i uvijek dosljedni.
Emocionalni vampiri nikada ne odrastu. Emocionalno, oni su djeca u odraslim tijelima, zato pazite da vas njihova kronološka dob ne zavara.
Oni se cijelo vrijeme žele zabavljati, i imaju nekoga drugoga tko će se brinuti za dosadne i teške stvari. Osjećaju prijetnju od strane uobičajenih iskustava i odgovornosti svijeta odraslih. Biti odrastao, znači živjeti po društvenim pravilima i poznavajući ih napamet, tako da ih automatski provodimo. Stvarni problem je u tome što se oni nikada ne podvrgavaju društvenim pravilima.
Emocionalni vampir vidi druge ljude kao potencijalni izvor zadovoljenja svojih potreba u svakom trenutku, a ne kao pojedinačna ljudska bića koja imaju svoje vlastite osjećaje i potrebe.
Njima vladaju nezrele potrebe za koje smatraju da su one najvažnija stvar na svijetu. Njihov osjećaj za pravdu ili ispravnost svodi se na to da dobiju ono što žele, i neće se obazirati na tuđe granice, da bi to dobili. Oni će prelaziti preko svih granica, stalno i bez prestanka, iznevjerivši vaše povjerenje u njih.
Najuspješnija strategija s njima jest ista ona koju koristimo s malom djecom.
Postavite granice.
Izbjegavajte nepredviđene situacije.
Budite dosljedni.
Svedite prodike na minimum.
Nagradite dobro ponašanje i ignorirajte loše.
Također, povremeno ih možete staviti 'izvan igre'.
Zapamtite da oni obično nisu svjesni svog ponašanja, što je još jedan razlog više da vi to budete. Oni također nisu zli, ali im njihova nezrelost dozvoljava da djeluju tako da uopće ne razmišljaju jesu li njihove akcije dobre ili loše.
Oni sebe vide kao žrtve sudbine i tuđe nepredvidljivosti. Umjesto akcijom, oni kroz život prolaze reakcijom, i shodno tome nikada ne nauče iz svojih pogrešaka.
Izbjegavanje zamke
Postoje neki načini koji vam mogu otkriti jeste li hipnotizirani od emocionalnog vampira.
Skrećete od uvriježenih procedura. Razmišljate u superlativima (oni su najbolji). Osjećate trenutačnu povezanost s njima, iako znate da treba vremena da se nekoga upozna. Osobu ili situaciju smatrate posebnima. Ne obazirete se na objektivne informacije. Jednom kad odu, ostajete zbunjeni u vezi detalja vašeg odnosa.
Ako ste shvatili da ste hipnotizirani od emocionalnog vampira, najbolje je da to ne skrivate. Ako to pokušate prikriti, vampir će vas samo još jače stisnuti, i sve što se događa, iskoristiti protiv vas.
Pokušaj da uvjerite emocionalnog vampira da ono što radi nije ispravno, dovest će do toga da će vam on natrag citirati sve što ste do sada rekli, naglašavajući da nikada nije dao nikakva obećanja, a ako i jest, onda je netko drugi kriv što ih je prekršio.
Oni se čine tako savršenima kad ih sretnete po prvi put, da bi se kasnije pretvorili u savršenu zbrku.
Postoji nekoliko jednostavnih načina da se ne uvučemo u to: ako se posao čini predobar da bi bio istinit; ponavljanje obrazaca; nikad ne mijenjajte svoja pravila u hipu; svatko može biti hipnotiziran; i na kraju, učite iz svojih pogrešaka.
Nemojte se zabrinjavati ako ste se prepoznali u nekom od ovih tipova vampira. Svatko od nas ima ponešto od njih, ali nitko nikad nije svaki od njih.
Jednostavna činjenica da ste mogli prepoznati ova ponašanja kod sebe, govori da niste emocionalni vampir.
Emocionalni vampir ne može, niti će priznati, osobine koje drugi u njima prepoznaju. Oni su u stalnom poricanju toga.
Normalni ljudi mogu prepoznati one dijelove sebe na kojima bi trebali poraditi i promijeniti ih.''
Opservacija na knjigu: EMOTIONAL VAMPIRES: DEALING WITH PEOPLE WHO DRAIN YOU DRY,
Albert Bernstein
Prevela: Maja Cvjetanović Laboš
BLOG-PODIZANJE STARIH TEKSTOVA!
STARO, ALI FRIŠKO, SVJEŽE, ČAK OD DANAS....podizanje starih tekstova-postova-blogova je nešto najnormalnije, to se, prije svega, prije više od godinu dana dopustilo na portalu Magicus gdje je to bilo nemoguće, osim ako Uredništvo portala nije samo podignulo nečiji tekst, a ovdje već ODAVNO postoji takva opcija podizanja starih postova na naslovnicu portala, koju sam tek otkrila kad sam pitala @lion queen da kako je to moguće? i kad mi je ljubazno objasnila kako, išla sam isprobati i - uspjelo je.
Pitam se: a zašto ne?
TKO to postavlja neke kriterije da "se ne postavljaju stari postovi na naslovnicu sa svim tadašnjim komentarima?"
KOGA to smeta?
ZAŠTO bi to smetalo?
I na kraju...čini li se NEKA TEŠKA GREŠKA, ako se podigne post npr. iz 2012. godine, smeta li to portalu, a isti taj portal je i DAO MOGUĆNOST podizanja starih postova na naslovnicu...???
A Bože blagi, nebuloze koje sam čitala, šesterostruka mjerila su popularna: danas tebi kažem jedno, za 5 minuta drugome drugo pa zaboravi se što i kome se što reklo?
eto ...
SUKOBI... U IME ČEGA?
Bila je to samo bura u čaši vode ili čaša u buri vode, kako god okrenemo, sukobi ne donose ništa nikome!
Sukobi samo razdvajaju, to sam osjetila onda kad je jedan sukob odvojio mene od nekih osoba, ali kad se dobiju riječi iz srca, svi sukobi su umrli, postali su beznačajni, postali su tako minorni, da sam se zapitala - a u ime čega?
U ime čega neki sukobi nekih ljudi koji se nikad nisu vidjeli, već su samo pročitali neke riječi, uhvatili se za njih, uhvatili se za nick, netko je podjario vatru i vatra se razbuktala?
U ime čega?
U ime ničega, jer jako malo se nas ovdje pozna uživo, ako smo se i sreli, sreli smo se u 2 ili 3 susreta, treba puno više susreta za takve sukobe, za takve neke riječi, ali i puno puno razumijevanja i ljubavi za one koje poznajemo osobno, riječi su moćne zavodnice, to sam pisala u mojoj prvoj zbirci poezije "Sjena duše", zavele su i mene te riječi, zavele su mi život na 11 godina pa su me otpustile.
Rijetko se sretnu srodne duše, a svi mi koji smo ovdje, nismo zato, jer smo osamljeni, sami, jer nemamo društvo, nismo ovdje zato, jer tražimo nekog tko će nas slušati, nekog koga ćemo i mi slušati, mi smo u ovom binarnom svijetu pronašli jedni druge, svatko je našao nekog srodnog sebi, a oni nesrodni - uz malo tolerancije - može se živjeti jedan lijepi suživot, onda, idemo u nove odnose, bez osuđivanja, bez sukoba, bez prozivanja što je bilo prije 1, 2, 3, 4, 5, godina, svi mi imamo svoje loše trenutke, svatko je ponekad reagirao onako, drugi dan se pokajao, onima, koji su se pokajali - vjerujem, jer kajanje je jedna vrsta oprosta i sebi i traženje oprosta od drugog.
Uvijek će biti nesporazuma, ali selo neka ostane selo, a mi smo ipak u binarnom svijetu punom informacija, gdje svatko može za sebe pronaći rješenje problema, ako ga muči ili može jednostavno reći: ‘’ljudi, imam problem sa glavobooljom, zna lil netko nekog dobrog doktora, lijek, rješenje?’’, jer uvijek postoji razgovor, na žalost, toga je sve manje, ali ljudi: pričajte jedni sa drugima, komunicirajte, život je tako kratak, sad jesi - sutra te već nema....to je tako.
''Shine like the whole universe is yours.''
''...zasvijetli, kao da je cijeli Svemir u tebi...''
Rumi
Ovaj tekst je, u stvari, jedan moj komentar od 20.8.2014. na jedan članak sa portala Magicus, gdje je moja prijateljica Tanja postavila ovaj članak:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109507
SMJENA
slika: digital artist
''....Vlak ide tiho kroz maglu ... stanica.... silazi samo jedan putnik: Studeni (Novembar).....
"Čuvajte se, vrata se zatvaraju ... Sljedeća stanica je Prosinac (DECEMBAR)"....''
hvala dragoj Ljiljani sa FB-a
