utorak, 27.01.2009.
Waiting For The Night
.
.
.
moja rijeka je danas siva i tmurna, baš onakva kakvu ju volim.
teški, sivi oblaci su neprepoznatljivi, gube se između zgrada i nebodera... a u jednom od njih sam ja.
kao čardak, nit na nebu, nit na zemlji.
uz tihe zvuke hourglassa prebirem po tipkovnici sa prstima obavijenim u latex rukavice.
da, osjećam želju za fetishom, osjećam ju duboko u sebi, poput tihe vatre koja tinja ispod tone pepela; poput nakupljene magme koja čeka trenutak i pronalazi pravi put da bukne na površinu brutalno uništavajući sve pred sobom.
agresija i destrukcija, dvije sestre koje ne mogu jedna bez druge; jedna bez druge ne postoji i jedna bez druge nije potpuna.
.
.
što se događa? čemu sve ovo?
možda u želji da okrenem novi list vrtim se u krug.
i nije loše, osim što ponekad padam u ponor patetike i melankolije.
a taj osjećaj volim, bez obzira što me polako uništava.
volim melankoliju, u njoj su najljepši stihovi napisani, najtužnije melodije skladane; u njoj su vrtlozi emocija dovođeni do vrhunca i u njoj su ljudi ostavljali sve ono što su imali iza sebe - i bili su jednostavno - ljudi.
ostaviti sve iza sebe, zanemariti realnost u širem kontekstu i biti, postojati u tom trenutku.
da.. lijepo je to.. i opasno.
dovodi u zabludu, drugu dimenziju postojanja i utopije.....
.
.
što ja želim? što mi treba?
ne treba mi ništa, sve već ionako imam.
možda mi treba malo, malo pažnje; malo osjećaja bliskosti i povezanosti, no strings attached - jer glad, žeđ, želja.. ona je nevjerojatna.. i tako prokleto proždrljiva.
želim osjetiti brutalnost i emocije u vrtlogu, želim vidjeti raširene zjenice i nestanak onoga "ja"...
zar ne?
.
.
.
