utorak, 16.12.2008.
Blasphemous Rumours 2
.
.
.
uglavnom pišem kada sam u nekom ekstremnom osjećaju, sreća, tuga, euforija, melankolija ili opaka depresija. tja.. račica kao račica, prvo emocije, zar ne? ne trudim se pisati afirmativne postove o tom nevjerojatnom bdsmu i kako on uzdiže osobe, poklonike na viši nivo spoznaje, same spiritualne egzistencije na ovom svijetu.
zašto da to radim?
metafiziku i ina onaniranja ostavljam drugima, oni znaju koji su.
neki pričaju, a neki rade.
.
.
ima li što ljepše od držanja genitalija u ruci?
tuđih genitalija, naravno.
kada ti onako krhke, osjetljive leže u dlanu, ostavljajući ti mašti na volju, što učiniti sa njima.
zgnječiti, stisnuti, pljunuti....
ili jednostavno držati.
.
.
jesam li razmažena? nažalost, nisam.
ponekad bih voljela biti.
lijeno se izležavati na sofi prekrivena krznom; savršeno bijele, glatke kože, okupana ptičjim mlijekom i inim nebulozama. u vidokrugu par stvorova manikiraju mi noktiće, vojska utegnute posluge čeka sa čajem na poslužavniku, a male gole mačkice se valjaju po podu trudeći se ukrasti malo moje pozornosti...
a u realnosti? u realnosti sve ostaje na meni, kao tough girl koja sve radi sama, solo igračica po defaultu, ne pristajem da budem razmažena. mogu jedino sama sebe razmaziti, no nisam često u prilici da to i učinim.
tempus fugit my friend...
.
.
.
ne volim prosinac, kada se svi ubijaju osmijesima i dobrim željama.
božić. slave rođenje onoga kojeg su na kraju ubili, i to poprilično sadistički. ha! koje licemjerstvo, koja laž! ajmo reći da nam je on spasitelj, jer kako inače opravdati svoja djela, krvlju umazana?
kakva ironija, kakvo licemjerstvo. čista hipokrizija.
nova godina je još bolja. slavimo završetak jedne i ulazak u slijedeću godinu.
nove obveze, nova davanja, sve ide ispočetka; mi smo godinu dana stariji (ne nužno i pametniji) te godinu dana bliži smrti. kako optimistično, zar ne? optimizam frca svud oko mene.
.
.
.
