srijeda, 08.10.2008.
Martyr
.
.
.
opet sam nekako indiferentna, ne samo prema svom malom univerzumu, već i prema apsolutno svemu što me okružuje - počevši od svakodnevnih informacija o događajima u zemlji i svijetu te onim ostalim, tuđim, uglavnom imaginarnim problemima.
zašto je to tako, ne znam, no nadam se da će uskoro završiti ta faza jer je postalo nemoguće znakovito uzdisati od dosade pri pogledu na novine. nemam više ni strpljenja razgovarati o svakodnevnici, zamarati se trivijalnostima; nemam strpljenja biti tuđi psihijatar premda to činim sa užitkom...
moj mali univerzum je postao kaotičan; potpuno odsustvo reda i zakona dovelo je do male promjene na listi prioriteta koje na mene trenutno nepovoljno utječu; no, što nas ne ubije, to nas ojača; tako da vjerujem da ću prije ili kasnije izaći iz ove možebitne krize u skoroj budućnosti.
.
.
.
dugo se nisam osjećala ovako dobro u svojoj koži; hoću reći, osjećam se zgodnom, lijepom i nadasve poželjnom. sada, da li je to tek moja taština i narcisoidnost progovaraju - ne znam, no to je ono kako se osjećam. i godi mi to, ne mogu reći suprotno. no kad se osjećam jednostavno usrano, onda je jedino što mi preostaje jest navući svoje divne latex rukavice, uzeti bullwhip i fijukati njime po, kraj i uz leđa malih, pohotnih, pokornih stvorova.
dobila sam divan kompletić srebrnih igala i nevjerojatno sam sretna zbog toga.
s obzirom da se uskoro bliži vrijeme darivanja, možete početi skupljati novčiće u kasicu za sve one divne, krasne, mračne i bolne stvarčice koje ćete mi kupiti.
zapravo, nije uopće stvar u materijalnom - ja samo želim malo pažnje; ionako si mogu priuštiti ono što želim i što mi treba.
.
latex, koža, plemeniti metali.. sve prolazi.
.
želim da me se odvede u šetnju, da me se mazi, pazi i da me se obožava; da me se razmazi i tetoši, da mi se udovoljava na milijune načine; želim da se pojaviš kad fućnem, kad zaželim...
ne želim očekivanja, obveze, piljenja po mozgu i previše pitanja.
možda sam ipak malo u onom svom jesenskom raspoloženju u kojem vlada melankolija, tuga, glorifikacija same sebe, svog alter ega.
.
.
.
no, priznajem, pazim na sebe; radim na praksi baratanja bullwhipom; iskušavam novi komplet igala te polako, polako biram novu žrtvu kojoj ću prodrijeti kroz kožu ravno do srca.
search & destroy.
.
i onda se pojaviš iznenada i uljepšaš mi trenutak koji je ionako bio savršen; otkuda ti to pravo, to nitko ne zna, vjerojatno ga ni nemaš. nitko nema pravo zadirati tamo gdje je ostavio pustoš, hladnoću i led; gdje je prohujao kao uragan i za sobom ostavio krhotine, fragmente nečega što je nekoć bio čovjek, duša, srce...
ljubomorna sam nekoć bila na cigaretu u tvojim usnama, na jastuk na kojemu spavaš; ljubomorna na svijet koji te gleda i ljubomorna na odjeću koja te obavija.
nije više tako, tužna sam zbog toga.
nigdje ti ne bi bilo tako lijepo, nježno i ugodno kao na mome dlanu.
pokazala bih ti Svijet, a onda ga u suzama doživljavao.
kao katarzu, u suzama ispričao svoju priču.
.
.
.
