subota, 31.05.2008.
World Full Of Nothing
sparna ljetna noć.
preplanula put posuta gustom, raščupanom crnom kosom i sjajnim putenim usnama. ugodni mezzosopran ti govori kako je vrijeme da se skineš.
i ti to činiš.
.
.
.
i opet me nije bilo neko vrijeme. ovaj put uistinu predugo.
no, c'est la vie, ponekad i meni samoj nedostaje mjesta u vlastitoj koži.
ili zapravno - treba mi više vremena.
zapravo, neka dan traje 30 sati. onda bi sve bilo puno jednostavnije.
.
.
i vidjeli smo se. slučajno, doduše.
znaš, djelomično mi je drago zbog toga, no drugim dijelom.. ne znam.
nisam indiferentna, no samo mi je drago.
ništa više od toga.
zasad.
.
.
čuli smo se.
i sretna sam zbog toga.
sretna što ti čujem osmijeh i što si dobro.
i vidimo se uskoro, u paketu, naravno.
.
.
mislim na tebe kad se probudim i kada idem spavati.
mislim na tebe tijekom dana i tijekom svih onih nemogućih situacija u kojima se nalazim.
a ti razmisli malo i shvati zašto je to tako.
.
.
.
ono je bila rubrika - pozdravi i poruke.
.
.
ne mogu spavati već neko vrijeme.
glava me boli već jedno dvadesetak dana.
da li je to normalno? nije.
no puno toga nije normalno.
primjerice, nije normalno kako su dobre one Lindt Thins dark ili kako ti se netko može vrtjeti po misli i izazivati konfuziju u glavi bez nekog osobitog razloga.
.
.
.
