nedjelja, 23.03.2008.
I feel U 6
.
.
.
kakav je osjećaj znati da par stotina kilometara dalje postoji osoba koja je u istom trenutku odjevena u latex, baš poput mene sada i da prstima uvučenim u isto takve latex rukavice piše riječi, rečenice, upućene meni?
da, ugodan je osjećaj.
i više od toga.
.
.
u rijeci pada kiša. zapravo ne pada, već sipi, povremeno pojačavajući.
volim kišu.
volim osjećaj kada mi pokoja kap slučajno padne na lice, nježno klizeći ostavlja svoj trag. riječ je o trenutku, zar ne? trenutku kojeg uglavnom nismo ni svjesni, već smo ljuti jer pada kiša i moči nam savšene pin up cipelice.
volim i zvuk kiše; nekima djeluje sedativno, umirujuće, depresivno; no meni upravo suprotno.
kad pada kiša osjećam se kao da sam u svom elementu. u naponu snage, kako fizičke,duhovne, intelektualne; tako i one druge - kink! snage.
.
.
.
danas se osjećam.. crno-crveno, preliveno slojevima akrila.
sado i fetish na maksimumu.
imam viziju stiskanja bradavica do granice kada bol prestaje postojati.
imam viziju stotina igala provučenih kroz svaki slobodni djelić kože.
crucified on st.andrew's cross & whipped to the bone.
stotine šamara, sline posvuda, suzne oči kako me gledaju sa ljubavlju.
da, ljubav boli, znaš.
ja ću ti pokazati koliko može boljeti.
ne traži milost, nećeš ju dobiti.
sada na pod i liži me.
liži svaki milimetar i budi sretan što postojiš.
popit ćeš sve, svaku kap ćeš progutati sa smiješkom na usnama.
.
.
.
