ponedjeljak, 21.01.2008.
Leave In Silence
. . .
. .
.
moja ljubav, moje prokletstvo.
. . .
. .
.
zašto sam te vidjela? zašto sam morala pogledati baš tamo, preko tuđeg ramena i ugledati tebe? zašto sam se okrenula i otišla? otkud ti uopće tamo? zbog čega to radiš? znaš da ja znam da ti znaš da .....
ne, nije istina. i ne može biti istina.
uživam u nanošenju boli.
no uživaš i ti.
premda to ni sam ne znaš.
naučit ću te kako da uživaš u njoj. kako da joj se predaš svakim djelićem svoga bića.
naučit ću te kako da predeš.
naučit ću te kako se umiljava oko nogu.
naučit ću te kako da budeš sretan što si tu, baš tu i nigdje drugdje.
.
pokazat ću ti Svijet pun boli i užitka.
. . .
. .
.
nema melankolije. tek revolt.
revolt prema svemu čime sam okružena.
revolt, i u nekim slučajevima - gnušanje.
koliko nisko neki ljudi mogu pasti, koliko poniženja mogu potrpjeti, koliko laži mogu progutati i koliko bezočnih prevara mogu progutati...
i sve to u ime, čeg' drugog nego - ljubavi.
amore. l'amour. love...
aha. yeah right.
. . .
. .
.
rezignirano slegnuvši ramenima, pogledala je na sat i zaključivši da je već prilično kasno, zatvorila je browser i ugasila kompjuter i polako krenula ka krevetu u kojem će zaspati sama. društvo će joj praviti tek nekakva zalutala hello kitty igračkica koja spremno čeka odlazak u vrtić sa svojom malom vlasnicom.
. . .
. .
.
