petak, 11.01.2008.
Policy Of Truth 2
. .
. .
. .
ljudi su prokleta bića.
vječito opsjednuta manijom da sve kategoriziraju, stave u ladice, označe i sortiraju, da svemu daju ime, redni broj i šifru. još malo pa ćemo biti čipirani, poput divljih zvijeri i pasa, da bi se uvijek znalo gdje smo, s kim smo i - što radimo.
vjerujem da bi netko gledajući moje kretanje od silnog uzbuđenja vjerojatno - zaspao.
rutina je gadna stvar.
svaki dan isti.
od jutra do mraka, tek periodično se izmjenjuju aktivnosti no suština ostaje ista.
. .
. .
i opet... koliko je vremena potrebno da nekoga zoveš svojim?
kako reče khalil ghibran:
ako nekoga voliš, pusti ga da ode. ako se vrati, zauvijek je tvoj. ako se ne vrati, nikad nije ni bio tvoj.
moje pitanje jest - kako nekoga možeš zvati svojim?
jer, čovjek je individua, ne može ga se pokloniti ni posjedovati - osim u bdsm tj. D/s kontekstu.
. .
. .
. .
no, kako bi bilo da si vezan?
u polumraku, bez zvukova oko sebe, bez svjetla i mirisa.
sa povezom preko očiju, naravno.
sjedila bih preko puta tebe i gledala te.
kako dišeš.
kako oblizuješ već suhe usne.
kako se ježiš pri najmanjem strujanju zraka.
stala bih iza tebe i pričala ti priču.
priču o jednom trenutku proživljavanog do beskraja.
priču o petoj dimenziji, gdje vrijeme i prostor ne postoje.
priču o jednoj ljubavi.
. .
. .
. .
možda poput raskoljnikova percipiram sebe iznad sviju, ne gledajuć' na dobro i zlo.
što je dobro? što je zlo?
nema toga.
to je tek skup uvriježenih normi, kvazi-morala.
dobro je voljeti druge, pomoći nemoćnima - a eutanazija je zlo.
aha. toliko o etici i moralu.
loše je oduzeti život.
a što učiniti onome tko je oduzeo tuđi život, ili više njih? milijune života?
pustiti ga da živi? naravno na teret poreznih obveznika.
aha. nijedna kazna nije dovoljno dobra, nijedna kazna neće ispraviti pogrješku, nijedna kazna neće nekoga vratiti na svijet.
ima načina, no neću o njima govoriti. barem ne javno.
ionako imam stigmu psihopate i sadiste.
... o ladicama sam govorila, zar ne?
. .
. .
. .
...hay momentos en que siento nostalgia de ti, toda, tan intesa que hace dano...
