srijeda, 05.12.2007.
Bottle Living 5
.
.
.
rekla sam NE.
sada mislim o tom kako bih se najradije zaletjela i zabila glavom u kameni zid.
da u slow motionu čujem kako puca lubanja i kako me oštra bol zasljepljuje i oduzima mi snagu za najmanji pokret.
da osjetim pulsiranje nagnječenog mozga (ok, parafraziram, mozak ne može boljeti) i potočić tople krvi po svome licu.
.
.
.
ne, ovo ne govori normalna osoba i ne, ovo ne piše osoba koja je u stanju ubrojivosti.
hodajući kroz grad, onako prekrasan i siv, osjetila sam se živom.
.
.
.
vidjela sam moju dragu danas.
baš sam sretna zbog toga. nedostajala mi je. jako, jako.
uz osrednje očajni macchiato u gellaterii corso malo smo se ispričale i tako.
u svakom slučaju, sranja kamo god se okreneš.
.
.
.
vidjela sam te.
ne, neću dramatizirati.
i'm not the drama queen - not at the moment.
just an ordinary - non ordinary, perhaps?
no da su mi prošli svi oni osmijesi, svi oni trenuci pred očima - jesu.
lagala bih kad bih rekla suprotno.
iskreno, ne osjećam se dobro zbog toga.
no, c'est la vie i omnies sancta sustinet crues.
.
accept or decline?
.
.
.
- za sv.Nikolu si želim ženu.
pravu pravcatu ženu.
meku, nježnu i podatnu.
vlažne pičkice i dobrih sisa.
mazohistu, naravno.
da prima sve i svašta u sve tjelesne otvore.
da nema ništa protiv da ju netko meni drag pojebe.
da joj se istrese po licu.
obriše ga o njene obraze i ode.
- bio bi mi užitak to gledati.
nju i njega.
naravno, on je tu samo stvar, ona je prioritet.
- iz moje perspektive gledano.
a ja... ja bih joj.... sve.
.
.
.
free your mind!
