srijeda, 17.10.2007.
A Little Piece
oni.
kakvi su?
nemam određen profil, bilo psihološki ili fizički. svaki je po sebi svojstvenoj osobini poseban. unikatan, mogla bih reći.
da li ih ima koji su na nivou? teško pitanje. no, ima.
ne volim beskrajno slaganje i potvrdno kimanje glavnom na svaku moju glupost, hir i želju; ne volim poslušno skakutanje zamnom dok koračam svijetom, niti serenade pod prozorom u gluho doba noći.
volim sebi ravnopravne osobe, ne po nekakvoj socio-edukativnom statusu, već po karakteru i interesima. taj status je uglavnom jedna obična - glupost i ne toliko uvjetovan niti osiguran samom inteligencijom, zaslužnošću osobe već milijun sitnih čimbenika na koje ne možemo utjecati, kao npr. na sreću.
kruha i igara, rekoše rimljani, zar ne?
no da se vratim na taj socio-edukativni-ekonomski status.
to je glupost. bez obzira na svoju naobrazbu za koju ću uvijek reći da je mogla biti i da još uvijek može biti viša od postojeće - reći ću da je to samo običan - papir.
no počela sam o muškarcima u svom životu, zar ne?
nije ih bilo puno, barem ne onih koje uopće mogu nazvati "muškarcima". imala sam onog bezimenog koji nije opravdao moju ljubav i moje povjerenje, no ja želim pamtiti samo lijepe stvari, premda je onih ružnih bilo daleko više.
o plejadi robova koji su prodefilirali pod mojom čizmom i mojim bičem neću govoriti, oni znaju koji su i koliko malo mi znače. tek puka zabava, razonoda kad nemam pametnijeg posla.
i još netko, kome pišem svakodnevno i kome je posvećen skoro svaki moj post na blogu. i tako već dugo, dugo vremena.
da li je to možda obrambeni stav? ne znam. iskrena sam i realna sam kada kažem da nemam vremena za zajebancije. imam svoj život i svoje obveze koje su mi i više od prioriteta a vrijeme koje ostane, ono je toliko malo i nemjerljivo da mi služi skoro pa isključivo za odmor.
snažno voliš? jesi li siguran da je to ljubav? jesi li siguran da je to baš taj osjećaj?
ja kakva jesam, sklona analiziranju i dilemama, to bih preispitala milijun puta prije nego bih to sama sebi izrekla.
voliš li ju? što njeno voliš? što ne voliš?
da li bi ju volio gluhu, slijepu i nedostižnu?
da li si joj blizu svakog dana?
da li joj čuješ glas onda kada to poželiš?
mjesecima ni traga ni glasa.
a sex cijenim, no ne u tolikoj mjeri koliko ga drugi cijene. daju mu preveliku važnost, to uglavnom čine osobe plitkog, egoističnog razmišljanja i mentalnog sklopa.
ups, sada ulazim u stereotipe, no to je uglavnom tako.
čast izuzetcima.
i da, sex dijelim od ljubavi.
ponekad je on samo nusprodukt, posljedica pohote i strasti; no ponekad je on samo logički nastavak spajanja dviju osoba povezanih čudm koje se zove ljubav.
a ljubav je kemija. doslovno jest.
malo serotonina, malo endorfina - i voila!
raspisala sam se.. i mogla bih još.
no, tempus fugit, my dear...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
miss u.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
