subota, 06.10.2007.
Kingdom
my kingdom.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
miss U.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
vrijeme.
nažalost, ne može se vratiti.
ne postoji neki princip, neka čarobna formula koja će ga vratiti unatrag i dopustiti nam da ispravimo neke grješke i propuste koje smo vlastitom krivnjom ili slučajnošću učinili.
kingdom.
kraljevstvo.
svi imamo neko mjesto gdje se dobro osjećamo. gdje osjećamo da možemo biti ono što jesmo, bez pretvaranja i isforsiranih osmijeha. gdje možemo skinuti taj plašt ljubaznosti i susretljivosti. gdje možeš bezbrižno reći - gimme a break.
kiša.
volim kišu, to već i ptičice znaju. volim zvuk kiše dok pada, pljušti, stvara potoke i jezerca po našim ulicama i parkovima. volim bljesak, u tom trenutku svi smo celebrity ličnosti sa svojim plitkim mjestom pod suncem. volim zvuk grmljavine kad para nebo i izaziva strah kod moje princeze koja se u tom trenutku privije uz mene i onda se osjećam tako važnom... pih, koja patetika.
život.
la vie. netko je rođen pod sretnom zvijezdom, a netko baš i nije. netko ima apsolutno sve mogućnosti, a netko se mora sam boriti za svaku sitnicu. okrutno, no realno i nadasve istinito. no nakon duge i teške borbe, kada dobiješ ono što želiš - nema kraja sreći. do prve prilike da ti netko sjebe dan.
nihil homine est miserius aut superbus.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
