utorak, 18.09.2007.
Get Right With Me
volim Žene.
jako volim Žene.
pogotovo tu nježnu bijelu kožu, te usne i prstiće...
volim osjetiti žensko tijelo kraj sebe. pripijeno uz sebe. pod sobom.
nije stvar samo u nekakvom sexu, pobogu, zar svi samo na to misle?
gdje je nestalo dodirivanje? gdje je nestao tease&denial? prljave i pohotne misli?
a tek onaj pogled kada te proždire očima?
kada joj osjetiš misli kako plaze po tvom tijelu, ne ostavljajući niti jedan milimetar netaknut?
kad joj osjetiš misli kako prodiru duboko u tebe, doslovno deep, slow & hard?
i nikakva anoreksična žgoljavica, molim lijepo.
žena treba biti žena.
sa grudima i bokovima. čak i ono malo čokoladnog punjenja između.
ufff Miss N. zar baš javno iznositi takve misli?
ooo da, da, da...
možda se nađe neka koja bi prepustila meni u ruke.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
a sad malo o onim ljudima koji se osjećaju pozvanima da guraju nos tamo gdje im nije mjesto. o onima koji nakon par razmijenjenih rečenica osjećaju veliko prijateljstvo i ne znam što sve ne.
pa dobro, pričali smo, nisam ti donirala bubreg!
ok, moj bubreg ti ne bi pretjerano ni koristio.
kao ni ostatak mojih organa. mozak ti ne dam.
ja bi ovo, ja bi ono... gimme a break, pls.
što bi ti? gledao, lizao, cvilio i hopsao?
neće moći.
doslovno, neće moći.
približiš li se, šutnut ću te kao psa.
sa onom štiklom, točno među rebra.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
a sad TI.
neće me proći tako brzo. oprostit ću, no neću zaboraviti.
ne može sve biti zajebancija i ne može sve biti igra.
čak i u najmanjoj laži postoji 50% istine.
no trudim se ne misliti previše na to.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
možda je ipak najbolje kad je Čovjek sam.
